Linearne nejednačine si rešavao/la tako što si izolovala promenljivu na jednoj strani. Kvadratne nejednačine ne funkcionišu tako jer x nastupa dva puta, sa različitim stepenima. Umesto da izoluješ x, pronalaziš gde je kvadratna funkcija pozitivna, a gde negativna. Ključ je u grafikonu parabole.
Svaka kvadratna nejednačina svodi se na oblik ax2+bx+c≶0.
Postupak rešavanja:
Pronađi nule kvadratne funkcije f(x)=ax2+bx+c rešavanjem jednačine ax2+bx+c=0.
Nacrtaj (ili zamisli) parabolu: ako je a>0, parabola je okrenuta otvorom nagore; ako je a<0, okrenuta je otvorom nadole.
Na osnovu grafika očitaj na kojim intervalima je f(x)>0 (parabola iznad x-ose) i na kojim je f(x)<0 (parabola ispod x-ose).
Zapiši interval koji odgovara znaku nejednačine. Ako nejednačina uključuje jednakost (≤ ili ≥), nule se uključuju u rešenje.
Ishod zavisi od diskriminante D=b2−4ac.
Slučaj D > 0: dve nule
Postoje dve različite realne nule x1<x2.
a>0
f(x)>0 za x∈(−∞,x1)∪(x2,+∞)
f(x)<0 za x∈(x1,x2)
a<0
f(x)>0 za x∈(x1,x2)
f(x)<0 za x∈(−∞,x1)∪(x2,+∞)
Za nejednačine sa ≤ ili ≥ u rešenje uključiti i nule x1 i x2.
Slučaj D = 0: jedna nula
Parabola dodiruje x-osu u tački x0=−2ab, ali je ne seče. Nema promene znaka.
a>0
f(x)>0 za x∈(−∞,x0)∪(x0,+∞)
f(x)=0 za x=x0
f(x)<0: nema rešenja
a<0
f(x)<0 za x∈(−∞,x0)∪(x0,+∞)
f(x)=0 za x=x0
f(x)>0: nema rešenja
Slučaj D < 0: nema realnih nula
Parabola uopšte ne seče x-osu. Funkcija ne menja znak ni u jednoj tački.
a>0
f(x)>0 za sve x∈R
f(x)<0: nema rešenja
a<0
f(x)<0 za sve x∈R
f(x)>0: nema rešenja
Nejednačine sa parametrom
Zadaci sa parametrom traže da se odredi za koje vrednosti parametra m nejednačina važi za sva realna x. Uslov "važi za sve x" znači da kvadratna funkcija nikad ne menja znak u suprotnom smeru.
Da bi ax2+bx+c>0 za sve x∈R, mora biti:
a>0iD<0
Da bi ax2+bx+c<0 za sve x∈R, mora biti:
a<0iD<0
Odrediti m tako da x2−(m−3)x+m>0 važi za sve x∈R.
Korak 1. Koeficijenti su a=1, b=−(m−3), c=m. Pošto je a=1>0, uslov za a je automatski ispunjen.
Korak 2. Tražimo kada je D<0:
D=(−(m−3))2−4⋅1⋅m=(m−3)2−4m=m2−6m+9−4m=m2−10m+9
Korak 3. Rešavamo m2−10m+9<0. Nule su:
m1,2=210±100−36=210±8⟹m1=1,m2=9
Korak 4. Pošto je koeficijent uz m2 pozitivan, trinom je negativan između nula:
m∈(1,9)
Parametar se tretira kao nova promenljiva. Uslov D<0 sam po sebi postaje kvadratna nejednačina po m, i rešavaš je istim postupkom kao i originalnu nejednačinu.
Sistem kvadratnih nejednačina
Sistem dve kvadratne nejednačine rešava se tako što se svaka nejednačina reši posebno, a zatim se traži presek skupova rešenja.
Rešiti sistem:
{x2−x−12<0x2−2x>0
Korak 1. Rešimo prvu nejednačinu. Nule od x2−x−12=0:
x1,2=21±1+48=21±7⟹x1=−3,x2=4
Pošto je a=1>0, funkcija je negativna između nula: x∈(−3,4).
Korak 2. Rešimo drugu nejednačinu. Faktorišemo:
x(x−2)>0
Nule su x=0 i x=2. Pošto je a=1>0, funkcija je pozitivna izvan nula:
x∈(−∞,0)∪(2,+∞)
Korak 3. Tražimo presek:
x∈(−3,0)∪(2,4)
Dvostruka nejednačina
Nejednačina oblika A≤f(x)≤B direktno se razlaže na sistem dve nejednačine.
Rešiti: −2≤x2−x−2≤4
Korak 1. Razlažemo na sistem:
{x2−x−2≥−2x2−x−2≤4
Korak 2. Rešimo prvu nejednačinu:
x2−x−2≥−2⟺x2−x≥0⟺x(x−1)≥0
Nule su 0 i 1. Pošto je a=1>0, izraz je nenegativan izvan nula (i u njima):
x∈(−∞,0]∪[1,+∞)
Korak 3. Rešimo drugu nejednačinu:
x2−x−2≤4⟺x2−x−6≤0
Nule od x2−x−6=0:
x1,2=21±1+24=21±5⟹x1=−2,x2=3
Funkcija je nepositivna između nula: x∈[−2,3].
Korak 4. Presek:
((−∞,0]∪[1,+∞))∩[−2,3]
x∈[−2,0]∪[1,3]
Nejednačine sa apsolutnom vrednošću
Nejednačina oblika ∣f(x)∣<B ekvivalentna je sistemu −B<f(x)<B. Ovo je dvostruka nejednačina, rešava se kao u prethodnom poglavlju.
Pravilo za apsolutnu vrednost:
∣A∣<B⟺−B<A<B
∣A∣>B⟺A<−B ili A>B
Rešiti: ∣x2−5x+5∣<1
Korak 1. Primenom pravila ∣A∣<B⟺−B<A<B:
−1<x2−5x+5<1
Korak 2. Razlažemo na sistem:
{x2−5x+5>−1x2−5x+5<1
Korak 3. Rešimo prvu nejednačinu:
x2−5x+6>0
Nule: x1=2, x2=3. Pošto je a>0, izraz je pozitivan izvan nula:
x∈(−∞,2)∪(3,+∞)
Korak 4. Rešimo drugu nejednačinu:
x2−5x+4<0
Nule: x1=1, x2=4. Pošto je a>0, izraz je negativan između nula:
x∈(1,4)