Rastavljanje kvadratnog trinoma na linearne činioce
Jednačine koje se svode na kvadratne
Kvadratna funkcija
Kvadratne nejednačine
Sistemi kvadratnih jednačina sa dve nepoznate
Iracionalne jednačine i nejednačine
Do sada ste rešavali linearne jednačine oblika ax+b=0. Takva jednačina uvek ima tačno jedno rešenje: x=−ab.
Kvadratne jednačine su sledeći korak. Jednačina ax2+bx+c=0 može imati dva rešenja, jedno ili nijedno.
Svaka kvadratna jednačina može se napisati u obliku:
ax2+bx+c=0,a=0
gde su a, b, c realni brojevi. Koeficijent a se zove vodeći koeficijent, b je koeficijent uz linearni član, a c je slobodan član.
Rešenja se nalaze glavnom formulom:
x1,2=2a−b±b2−4ac
Ovo je najvažnija formula u celoj oblasti. Ona radi za svaku kvadratnu jednačinu, bez izuzetka.
Izraz ispod korena u glavnoj formuli ima posebno ime i poseban značaj:
D=b2−4ac
Vrednost diskriminante D govori koliko rešenja jednačina ima, još pre nego što je rešimo:
| Uslov | Broj rešenja | Šta to znači |
|---|---|---|
| D>0 | Dva različita realna rešenja | x1=x2 |
| D=0 | Jedno (dvostruko) realno rešenje | x1=x2=−2ab |
| D<0 | Nema realnih rešenja | Rešenja su kompleksna |
Jednačina: 4x2−4x−3=0
Koeficijenti: a=4, b=−4, c=−3
D=(−4)2−4⋅4⋅(−3)=16+48=64>0⟹dva resˇenja
x1,2=2⋅4−(−4)±64=84±8
x1=812=23,x2=8−4=−21
Kada nedostaje jedan od koeficijenata (b ili c), radi se o nepotpunoj kvadratnoj jednačini koja se može rešiti brže bez glavne formule.
Nepotpune jednačine su samo prečice. Uvek možete primeniti glavnu formulu x1,2=2a−b±b2−4ac i dobićete isti rezultat. Metode opisane ispod su jednostavno brže i elegantnije za ove posebne slučajeve.
Jednačina oblika ax2+bx=0 rešava se izvlačenjem x ispred zagrade:
x(ax+b)=0
Iz ovoga sledi da je x1=0 uvek jedno rešenje, a drugo se dobija iz linearne jednačine ax+b=0.
Jednačina: 5x2+9x=0
x(5x+9)=0
x1=0,5x+9=0⟹x2=−59
Jednačina oblika ax2+c=0 rešava se direktnim korenovanjem:
x2=−ac⟹x=±−ac
Rešenja postoje samo ako je −ac≥0.
Jednačina: x2−16=0
x2=16⟹x=±16
x1=4,x2=−4
Ovu jednačinu možemo prepoznati i kao razliku kvadrata: (x−4)(x+4)=0.
Faktorizacija je metoda kojom kvadratnu jednačinu zapisujemo kao proizvod dva linearna faktora. Osnova je sledeći stav:
Ako je A⋅B=0, tada je A=0 ili B=0.
Ovo se zove stav o nulama proizvoda i on je temelj cele metode.
Kada je jednačina već zapisana u obliku (x−p)(x−q)=0 ili se lako dovede u taj oblik, rešenja se čitaju direktno.
Jednačina: (x+1)(x−2)=0
x+1=0ilix−2=0
x1=−1,x2=2
Jednačina sa tri faktora: (x−1)(x−2)(x+3)=0
Stav o nulama proizvoda važi za bilo koji broj faktora:
x−1=0ilix−2=0ilix+3=0
x1=1,x2=2,x3=−3
Kada oba člana na jednoj strani dele isti faktor, izvučemo ga ispred zagrade, pa primenimo stav o nulama proizvoda.
Jednačina: (x+2)(2x−1)=(x+2)(x+5)
Prebacujemo sve na levu stranu:
(x+2)(2x−1)−(x+2)(x+5)=0
Uočavamo zajednički činilac (x+2):
(x+2)[(2x−1)−(x+5)]=0
(x+2)(x−6)=0
x1=−2,x2=6
Nekad zajednički činilac nije odmah vidljiv jer se razlikuje u znaku. Ključni trik je prepoznati da je (1−x)=−(x−1).
Jednačina: (x−1)(3x+5)−(1−x)(2x+5)=0
Primećujemo da je (1−x)=−(x−1), pa:
(x−1)(3x+5)−(−(x−1))(2x+5)=0
(x−1)(3x+5)+(x−1)(2x+5)=0
Izvlačimo (x−1):
(x−1)[(3x+5)+(2x+5)]=0
(x−1)(5x+10)=0
5(x−1)(x+2)=0
x1=1,x2=−2
Mnoge jednačine na prvi pogled ne izgledaju kao kvadratne, ali se posle sređivanja svedu na opšti oblik ax2+bx+c=0.
Čest tip zadatka polazi od jednačine sa kvadriranim binomima ili razlikom kvadrata. Postupak je uvek isti: razvijemo sve strane, prenesemo sve na jednu stranu i rešimo dobijenu kvadratnu jednačinu.
Korišćene formule:
(a±b)2=a2±2ab+b2
(a−b)(a+b)=a2−b2
Jednačina: (2b−1)2=4
Razvijamo levu stranu:
4b2−4b+1=4
4b2−4b−3=0
D=16+48=64, odakle b1=23, b2=−21.
Jednačina: (4x−6)(4x+6)=13
Prepoznajemo razliku kvadrata na levoj strani:
(4x)2−62=13⟹16x2−36=13
16x2−49=0⟹x2=1649⟹x=±47
Jednačina: (x−5)(x−4)=9(4−x)
Razvijamo obe strane:
x2−9x+20=36−9x
x2−16=0⟹x=±4
Kada se x pojavljuje u imeniocu, moramo:
Nikada ne zaboravite korak provere domena. Rešenje koje obara imenilac mora biti odbačeno, čak i ako je matematički ispravno dobijeno.
Jednačina: x−x+3x+10=2
Domen: x=−3
Množimo sa (x+3):
x(x+3)−(x+10)=2(x+3)
x2+3x−x−10=2x+6
x2−16=0⟹x1=4,x2=−4
Oba rešenja su =−3, pa su oba prihvatljiva.
Jednačina: x−1x+x+1x=49
Domen: x=1 i x=−1
Svođenjem na zajednički imenilac (x−1)(x+1)=x2−1:
x2−1x(x+1)+x(x−1)=49⟹x2−12x2=49
Unakrsnim množenjem:
8x2=9x2−9⟹x2=9⟹x=±3
Oba rešenja zadovoljavaju uslov x=±1.
Vijetove formule opisuju vezu između koeficijenata kvadratne jednačine i njenih rešenja, bez potrebe da rešenja eksplicitno nalazimo.
Za jednačinu ax2+bx+c=0 sa rešenjima x1 i x2 važi:
x1+x2=−ab
x1⋅x2=ac
Dobar trik za proveru: Kada rešite jednačinu i dobijete x1 i x2, brzo proverite: da li je njihov zbir jednak −b/a? Da li je njihov proizvod jednak c/a? Ako jeste, rešenja su tačna.
Vijetove formule omogućavaju da izračunate složene izraze koji zavise od rešenja, a da jednačinu uopšte ne rešavate.
Ideja je sledeća: iz Vijetovih formula znamo tačno dve stvari o rešenjima: njihov zbir x1+x2=−ab i njihov proizvod x1⋅x2=ac. Ništa više. Zato je cilj svaki zadati izraz algebarski preoblikovati tako da na kraju sadrži isključivo x1+x2 i x1⋅x2. Tek onda možemo da zamenimo te dve veličine brojevima koje daju Vijetove formule.
Najkorisniji identiteti su sledeći, a evo i kako se svaki od njih dobija:
Identitet 1: x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2
Polazimo od formule za kvadrat zbira:
(x1+x2)2=x12+2x1x2+x22
Prenosimo 2x1x2 na levu stranu:
x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2
Identitet 2: x13+x23=(x1+x2)3−3x1x2(x1+x2)
Polazimo od formule za kub zbira:
(x1+x2)3=x13+3x12x2+3x1x22+x23
Iz srednja dva člana izvlačimo zajednički faktor 3x1x2:
(x1+x2)3=x13+x23+3x1x2(x1+x2)
Prenosimo 3x1x2(x1+x2) na levu stranu:
x13+x23=(x1+x2)3−3x1x2(x1+x2)
Identitet 3: x11+x21=x1⋅x2x1+x2
Svodimo razlomke na zajednički imenilac x1x2:
x11+x21=x1x2x2+x1x2x1=x1⋅x2x1+x2
Zadatak: Za jednačinu x2−x−2=0 naći x12+x22 bez rešavanja.
Koeficijenti: a=1, b=−1, c=−2
Vijetove formule:
x1+x2=−1−1=1,x1⋅x2=1−2=−2
Primenjujemo identitet:
x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2=12−2⋅(−2)=1+4=5
Zadatak: Za opštu jednačinu ax2+bx+c=0 izraziti x11+x21.
x11+x21=x1⋅x2x1+x2=ac−ab=−cb
Ako znamo rešenja x1 i x2, možemo krenuti unazad i rekonstruisati kvadratnu jednačinu. Evo kako:
Ako su x1 i x2 rešenja, onda su (x−x1) i (x−x2) linearni činioci te jednačine, pa mora da važi:
(x−x1)(x−x2)=0
Razvijamo proizvod:
x2−x2x−x1x+x1x2=0
Grupišemo srednja dva člana:
x2−(x1+x2)x+x1x2=0
I to je formula. Dakle, da bismo sastavili jednačinu, dovoljno je izračunati zbir x1+x2 i proizvod x1⋅x2 i direktno ih upisati na odgovarajuća mesta.
Sastaviti kvadratnu jednačinu čija su rešenja x1=2 i x2=5.
Zbir: x1+x2=7
Proizvod: x1⋅x2=10
x2−7x+10=0
Provera faktorizacijom: (x−2)(x−5)=x2−7x+10 ✓
Sastaviti jednačinu čija su rešenja x1=2+3 i x2=2−3.
Zbir: (2+3)+(2−3)=4
Proizvod: (2+3)(2−3)=4−3=1
x2−4x+1=0
Sastaviti jednačinu čija su rešenja x1=m−2 i x2=m+2 (parametarska rešenja).
Zbir: (m−2)+(m+2)=2m
Proizvod: (m−2)(m+2)=m2−4
x2−2mx+m2−4=0
Tekstualni zadaci su poseban tip u kome se problem iz svakodnevnog života prevodi u matematičku jednačinu. Postupak je uvek isti:
Kvadratne jednačine nastaju prirodno kada se traže dimenzije figura čija je površina ili zbir kvadrata poznata.
Zadatak: Da li postoji pravougli trougao čije su dužine stranica tri uzastopna prirodna broja?
Neka su stranice n, n+1, n+2. Hipotenuza je n+2. Pitagorina teorema daje:
n2+(n+1)2=(n+2)2
n2+n2+2n+1=n2+4n+4
n2−2n−3=0
n1,2=22±4+12=22±4
n1=3,n2=−1
Pošto n mora biti prirodan broj, odbacujemo n2=−1. Traženi trougao postoji i njegove stranice su 3, 4 i 5.
Ovi zadaci koriste vezu t=vs (vreme = put / brzina). Kada se pojave dva tela koja prelaze isti put različitim brzinama, razlika vremena dovodi do kvadratne jednačine.
Zadatak: Vozač B prelazi 20 km/h brže od vozača A i prešao je 480 km za 2 časa manje. Kolika je brzina vozača A?
Neka je brzina vozača A jednaka v. Tada vozač B vozi brzinom v+20.
v480−v+20480=2
Delimo sa 2 i množimo zajedničkim imeniocem v(v+20):
240(v+20)−240v=v(v+20)
4800=v2+20v
v2+20v−4800=0
v=2−20±400+19200=2−20±140
v1=60,v2=−80
Brzina ne može biti negativna, pa je brzina vozača A 60 km/h.
U svim zadacima o kretanju, uvek na kraju proverite: da li je rešenje pozitivno? Da li fizički ima smisla? Negativna brzina, vreme ili dužina uvek se odbacuju.
Kraj lekcije
Spreman/na za vežbu?
196 zadataka te čeka