Svaka kvadratna jednačina može se napisati u obliku:
ax2+bx+c=0,a=0
gde su a, b, c realni brojevi. Koeficijent a se zove vodeći koeficijent, b je koeficijent uz linearni član, a c je slobodan član.
Rešenja se nalaze glavnom formulom:
x1,2=2a−b±b2−4ac
Ovo je najvažnija formula u celoj oblasti. Ona radi za svaku kvadratnu jednačinu, bez izuzetka.
2. Diskriminanta i broj rešenja
Izraz ispod korena u glavnoj formuli ima posebno ime i poseban značaj:
D=b2−4ac
Vrednost diskriminante D govori koliko rešenja jednačina ima, još pre nego što je rešimo:
Uslov
Broj rešenja
Šta to znači
D>0
Dva različita realna rešenja
x1=x2
D=0
Jedno (dvostruko) realno rešenje
x1=x2=−2ab
D<0
Nema realnih rešenja
Rešenja su kompleksna
Jednačina:4x2−4x−3=0
Koeficijenti: a=4, b=−4, c=−3
D=(−4)2−4⋅4⋅(−3)=16+48=64>0⟹dva resˇenja
x1,2=2⋅4−(−4)±64=84±8
x1=812=23,x2=8−4=−21
3. Nepotpune kvadratne jednačine
Kada nedostaje jedan od koeficijenata (b ili c), radi se o nepotpunoj kvadratnoj jednačini koja se može rešiti brže bez glavne formule.
Nepotpune jednačine su samo prečice. Uvek možete primeniti glavnu formulu x1,2=2a−b±b2−4ac i dobićete isti rezultat. Metode opisane ispod su jednostavno brže i elegantnije za ove posebne slučajeve.
3.1 Tip: c=0 (nema slobodnog člana)
Jednačina oblika ax2+bx=0 rešava se izvlačenjem x ispred zagrade:
x(ax+b)=0
Iz ovoga sledi da je x1=0 uvek jedno rešenje, a drugo se dobija iz linearne jednačine ax+b=0.
Jednačina:5x2+9x=0
x(5x+9)=0
x1=0,5x+9=0⟹x2=−59
3.2 Tip: b=0 (nema linearnog člana)
Jednačina oblika ax2+c=0 rešava se direktnim korenovanjem:
x2=−ac⟹x=±−ac
Rešenja postoje samo ako je −ac≥0.
Jednačina:x2−16=0
x2=16⟹x=±16
x1=4,x2=−4
Ovu jednačinu možemo prepoznati i kao razliku kvadrata: (x−4)(x+4)=0.
4. Faktorizacija
Faktorizacija je metoda kojom kvadratnu jednačinu zapisujemo kao proizvod dva linearna faktora. Osnova je sledeći stav:
Ako je A⋅B=0, tada je A=0 ili B=0.
Ovo se zove stav o nulama proizvoda i on je temelj cele metode.
4.1 Direktan proizvod linearnih faktora
Kada je jednačina već zapisana u obliku (x−p)(x−q)=0 ili se lako dovede u taj oblik, rešenja se čitaju direktno.
Jednačina:(x+1)(x−2)=0
x+1=0ilix−2=0
x1=−1,x2=2
Jednačina sa tri faktora:(x−1)(x−2)(x+3)=0
Stav o nulama proizvoda važi za bilo koji broj faktora:
x−1=0ilix−2=0ilix+3=0
x1=1,x2=2,x3=−3
4.2 Izvlačenje zajedničkog činioca
Kada oba člana na jednoj strani dele isti faktor, izvučemo ga ispred zagrade, pa primenimo stav o nulama proizvoda.
Jednačina:(x+2)(2x−1)=(x+2)(x+5)
Prebacujemo sve na levu stranu:
(x+2)(2x−1)−(x+2)(x+5)=0
Uočavamo zajednički činilac (x+2):
(x+2)[(2x−1)−(x+5)]=0
(x+2)(x−6)=0
x1=−2,x2=6
4.3 Prepoznavanje skrivenog zajedničkog činioca
Nekad zajednički činilac nije odmah vidljiv jer se razlikuje u znaku. Ključni trik je prepoznati da je (1−x)=−(x−1).
Jednačina:(x−1)(3x+5)−(1−x)(2x+5)=0
Primećujemo da je (1−x)=−(x−1), pa:
(x−1)(3x+5)−(−(x−1))(2x+5)=0
(x−1)(3x+5)+(x−1)(2x+5)=0
Izvlačimo (x−1):
(x−1)[(3x+5)+(2x+5)]=0
(x−1)(5x+10)=0
5(x−1)(x+2)=0
x1=1,x2=−2
5. Jednačine koje se svode na kvadratne
Mnoge jednačine na prvi pogled ne izgledaju kao kvadratne, ali se posle sređivanja svedu na opšti oblik ax2+bx+c=0.
5.1 Jednačine sa razvijanjem formula
Čest tip zadatka polazi od jednačine sa kvadriranim binomima ili razlikom kvadrata. Postupak je uvek isti: razvijemo sve strane, prenesemo sve na jednu stranu i rešimo dobijenu kvadratnu jednačinu.
Korišćene formule:
(a±b)2=a2±2ab+b2
(a−b)(a+b)=a2−b2
Jednačina:(2b−1)2=4
Razvijamo levu stranu:
4b2−4b+1=4
4b2−4b−3=0
D=16+48=64, odakle b1=23, b2=−21.
Jednačina:(4x−6)(4x+6)=13
Prepoznajemo razliku kvadrata na levoj strani:
(4x)2−62=13⟹16x2−36=13
16x2−49=0⟹x2=1649⟹x=±47
Jednačina:(x−5)(x−4)=9(4−x)
Razvijamo obe strane:
x2−9x+20=36−9x
x2−16=0⟹x=±4
5.2 Jednačine sa razlomcima
Kada se x pojavljuje u imeniocu, moramo:
Odrediti domen (vrednosti x za koje imenilac nije nula),
Pomnožiti celu jednačinu zajedničkim imeniocem,
Rešiti dobijenu kvadratnu jednačinu,
Proveriti da rešenja zadovoljavaju domen.
Nikada ne zaboravite korak provere domena. Rešenje koje obara imenilac mora biti odbačeno, čak i ako je matematički ispravno dobijeno.
Jednačina:x−x+3x+10=2
Domen: x=−3
Množimo sa (x+3):
x(x+3)−(x+10)=2(x+3)
x2+3x−x−10=2x+6
x2−16=0⟹x1=4,x2=−4
Oba rešenja su =−3, pa su oba prihvatljiva.
Jednačina:x−1x+x+1x=49
Domen: x=1 i x=−1
Svođenjem na zajednički imenilac (x−1)(x+1)=x2−1:
x2−1x(x+1)+x(x−1)=49⟹x2−12x2=49
Unakrsnim množenjem:
8x2=9x2−9⟹x2=9⟹x=±3
Oba rešenja zadovoljavaju uslov x=±1.
6. Vijetove formule
Vijetove formule opisuju vezu između koeficijenata kvadratne jednačine i njenih rešenja, bez potrebe da rešenja eksplicitno nalazimo.
6.1 Zbir i proizvod rešenja
Za jednačinu ax2+bx+c=0 sa rešenjima x1 i x2 važi:
x1+x2=−ab
x1⋅x2=ac
Dobar trik za proveru: Kada rešite jednačinu i dobijete x1 i x2, brzo proverite: da li je njihov zbir jednak −b/a? Da li je njihov proizvod jednak c/a? Ako jeste, rešenja su tačna.
6.2 Računanje izraza bez rešavanja jednačine
Vijetove formule omogućavaju da izračunate složene izraze koji zavise od rešenja, a da jednačinu uopšte ne rešavate.
Ideja je sledeća: iz Vijetovih formula znamo tačno dve stvari o rešenjima:
njihov zbir x1+x2=−ab i njihov proizvod x1⋅x2=ac. Ništa više.
Zato je cilj svaki zadati izraz algebarski preoblikovati tako da na kraju sadrži isključivox1+x2 i x1⋅x2.
Tek onda možemo da zamenimo te dve veličine brojevima koje daju Vijetove formule.
Najkorisniji identiteti su sledeći, a evo i kako se svaki od njih dobija:
Identitet 1:x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2
Polazimo od formule za kvadrat zbira:
(x1+x2)2=x12+2x1x2+x22
Prenosimo 2x1x2 na levu stranu:
x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2
Identitet 2:x13+x23=(x1+x2)3−3x1x2(x1+x2)
Polazimo od formule za kub zbira:
(x1+x2)3=x13+3x12x2+3x1x22+x23
Iz srednja dva člana izvlačimo zajednički faktor 3x1x2:
(x1+x2)3=x13+x23+3x1x2(x1+x2)
Prenosimo 3x1x2(x1+x2) na levu stranu:
x13+x23=(x1+x2)3−3x1x2(x1+x2)
Identitet 3:x11+x21=x1⋅x2x1+x2
Svodimo razlomke na zajednički imenilac x1x2:
x11+x21=x1x2x2+x1x2x1=x1⋅x2x1+x2
Zadatak: Za jednačinu x2−x−2=0 naći x12+x22 bez rešavanja.
Koeficijenti: a=1, b=−1, c=−2
Vijetove formule:
x1+x2=−1−1=1,x1⋅x2=1−2=−2
Primenjujemo identitet:
x12+x22=(x1+x2)2−2x1x2=12−2⋅(−2)=1+4=5
Zadatak: Za opštu jednačinu ax2+bx+c=0 izraziti x11+x21.
x11+x21=x1⋅x2x1+x2=ac−ab=−cb
6.3 Sastavljanje kvadratne jednačine iz poznatih rešenja
Ako znamo rešenja x1 i x2, možemo krenuti unazad i rekonstruisati kvadratnu jednačinu. Evo kako:
Ako su x1 i x2 rešenja, onda su (x−x1) i (x−x2) linearni činioci te jednačine, pa mora da važi:
(x−x1)(x−x2)=0
Razvijamo proizvod:
x2−x2x−x1x+x1x2=0
Grupišemo srednja dva člana:
x2−(x1+x2)x+x1x2=0
I to je formula. Dakle, da bismo sastavili jednačinu, dovoljno je izračunati zbir x1+x2 i proizvod x1⋅x2 i direktno ih upisati na odgovarajuća mesta.
Sastaviti kvadratnu jednačinu čija su rešenja x1=2 i x2=5.
Zbir: x1+x2=7
Proizvod: x1⋅x2=10
x2−7x+10=0
Provera faktorizacijom: (x−2)(x−5)=x2−7x+10 ✓
Sastaviti jednačinu čija su rešenja x1=2+3 i x2=2−3.
Zbir: (2+3)+(2−3)=4
Proizvod: (2+3)(2−3)=4−3=1
x2−4x+1=0
Sastaviti jednačinu čija su rešenja x1=m−2 i x2=m+2 (parametarska rešenja).
Zbir: (m−2)+(m+2)=2m
Proizvod: (m−2)(m+2)=m2−4
x2−2mx+m2−4=0
7. Tekstualni zadaci
Tekstualni zadaci su poseban tip u kome se problem iz svakodnevnog života prevodi u matematičku jednačinu. Postupak je uvek isti:
Uvedite nepoznatu (obično brzinu, dužinu ili broj),
Zapišite vezu između poznatih i nepoznatih veličina,
Rešite kvadratnu jednačinu,
Proverite fizičku smislenost rešenja (dužina, brzina, vreme ne mogu biti negativni).
7.1 Geometrijski zadaci
Kvadratne jednačine nastaju prirodno kada se traže dimenzije figura čija je površina ili zbir kvadrata poznata.
Zadatak: Da li postoji pravougli trougao čije su dužine stranica tri uzastopna prirodna broja?
Neka su stranice n, n+1, n+2. Hipotenuza je n+2. Pitagorina teorema daje:
n2+(n+1)2=(n+2)2
n2+n2+2n+1=n2+4n+4
n2−2n−3=0
n1,2=22±4+12=22±4
n1=3,n2=−1
Pošto n mora biti prirodan broj, odbacujemo n2=−1. Traženi trougao postoji i njegove stranice su 3, 4 i 5.
7.2 Zadaci o kretanju
Ovi zadaci koriste vezu t=vs (vreme = put / brzina). Kada se pojave dva tela koja prelaze isti put različitim brzinama, razlika vremena dovodi do kvadratne jednačine.
Zadatak: Vozač B prelazi 20 km/h brže od vozača A i prešao je 480 km za 2 časa manje. Kolika je brzina vozača A?
Neka je brzina vozača A jednaka v. Tada vozač B vozi brzinom v+20.
v480−v+20480=2
Delimo sa 2 i množimo zajedničkim imeniocem v(v+20):
240(v+20)−240v=v(v+20)
4800=v2+20v
v2+20v−4800=0
v=2−20±400+19200=2−20±140
v1=60,v2=−80
Brzina ne može biti negativna, pa je brzina vozača A 60 km/h.
U svim zadacima o kretanju, uvek na kraju proverite: da li je rešenje pozitivno? Da li fizički ima smisla? Negativna brzina, vreme ili dužina uvek se odbacuju.