U prethodnoj lekciji naučili smo kako da rešimo kvadratnu jednačinu. Međutim, mnoge jednačine višeg stepena ili posebne strukture mogu se, uz pravu smenu ili transformaciju, svesti tačno na kvadratni oblik koji već znamo da rešimo.
Ključna ideja je uvek ista: prepoznajemo određeni obrazac u jednačini, uvodimo smenu t koja "sakrije" složeni izraz iza jedne promenljive, rešimo kvadratnu jednačinu po t, i na kraju obavezno vraćamo smenu da bismo dobili rešenja originalne jednačine.
Zamislite da imate jednačinu x4−13x2+36=0. Na prvi pogled ovo nije kvadratna jednačina, ali ako pažljivo pogledate, vidite da se x2 pojavljuje na dva mesta. Šta ako bismo ceo izraz x2 privremeno nazvali t? Tada x4=(x2)2=t2, i cela jednačina postaje t2−13t+36=0, a to je kvadratna jednačina koju znamo da rešimo!
To je suština metoda smene: uočavamo izraz koji, kada ga imenujemo novom promenljivom t, pretvara jednačinu u kvadratni oblik. Rešimo je po t, a potom za svako dobijeno tivraćamo smenu i rešavamo jednačinu po x.
1.1 Smena t=x2
Kako prepoznati: Jednačina sadrži samo stepene x4, x2 i slobodan član, bez neparnih stepena. Opšti oblik:
ax4+bx2+c=0
Kako rešiti: Smena t=x2 (uz uslov t≥0) daje at2+bt+c=0. Za svako ti≥0 rešimo x2=ti⟹x=±ti. Ako je ti<0, to rešenje odbacujemo jer nema realnih rešenja po x.
Bikvadratna jednačina može imati 0, 2 ili 4 realna rešenja, zavisno od vrednosti dobijenih za t.
Jednačina:x4−13x2+36=0
Smena t=x2:
t2−13t+36=0
D=169−144=25⟹t1,2=213±5
t1=9,t2=4
Oba rešenja su pozitivna, vraćamo smenu:
x2=9⟹x1=3,x2=−3
x2=4⟹x3=2,x4=−2
x∈{−3,−2,2,3}
Ako je neko ti<0, to rešenje se odbacuje. Pošto je t=x2, a kvadrat realnog broja nikad nije negativan, jednačina x2=ti<0 nema realnih rešenja.
Na primer, ako dobijemo t1=9 i t2=−4:
x2=9⟹x1=3,x2=−3
x2=−4⟹nema realnih resˇenja(odbacujemo)
Vraćanje smene je obavezan korak. Vrednosti t1,t2 su rešenja po zamenjenom izrazu, a ne po x. Jednačina nije rešena dok se ne nađe x.
1.2 Smena t=x3 (jednačine oblika x6)
Kako prepoznati: Jednačina sadrži x6, x3 i slobodan član. Opšti oblik:
ax6+bx3+c=0
Kako rešiti: Pošto je x6=(x3)2, smena t=x3 daje at2+bt+c=0. Za svako ti rešimo x3=ti⟹x=3ti.
Ključna razlika od bikvadratnih: ne postoji uslov t≥0 jer x3=t ima realno rešenje za svako t∈R. Pritom, 3−a=−3a.
Jednačina:x6−9x3+8=0
Smena t=x3:
t2−9t+8=0
t1,2=29±81−32=29±7
t1=8,t2=1
Vraćamo smenu:
x3=8⟹x1=38=2
x3=1⟹x2=31=1
x∈{1,2}
1.3 Ponavljajući izraz u jednačini
U jednačini (x2+x+1)(x2+x+2)−12=0 oba faktora sadrže x2+x.
Ako taj ceo izraz nazovemo t, faktori postaju (t+1) i (t+2), i jednačina se trenutno svodi na (t+1)(t+2)−12=0, što je kvadratna.
Kako prepoznati: Isti algebarski izraz se pojavljuje više puta u jednačini,
ili se jasno uočava da bi smena tog izraza svela jednačinu na kvadratnu.
Kako rešiti: Imenujemo ponavljajući izraz sa t, prepisujemo jednačinu po t, rešimo, a zatim vraćamo smenu i rešavamo kvadratnu jednačinu po x.
Jednačina:(x2+x+1)(x2+x+2)−12=0
Uočavamo da se x2+x ponavlja u oba faktora. Smena t=x2+x:
(t+1)(t+2)−12=0
t2+3t+2−12=0⟹t2+3t−10=0
t1=2,t2=−5
Vraćamo smenu:
Za t1=2: x2+x−2=0⟹x1=1,x2=−2
Za t2=−5: x2+x+5=0, D=1−20=−19<0 (nema realnih rešenja)
x∈{1,−2}
Jednačina:(x2−16x)2−2(x2−16x)−63=0
Smena t=x2−16x:
t2−2t−63=0⟹t1=9,t2=−7
Za t1=9: x2−16x−9=0⟹x1,2=8±73
Za t2=−7: x2−16x+7=0⟹x3,4=8±57
x∈{8−73,8+73,8−57,8+57}
1.4 Grupisanje proizvoda četiri linearna činioca
Kako prepoznati: Jednačina je oblika (x+a)(x+b)(x+c)(x+d)=k, gde su a,b,c,d konstantne i može se napraviti grupisanje u dva para tako da zbir slobodnih članova u oba para bude jednak:
a+d=b+c
Kako rešiti: Biramo parove čiji je zbir slobodnih članova jednak. Množimo faktore u parovima, uočavamo zajednički podizraz i uvodimo smenu.
Za t2=−42: x2−11x+70=0, D=121−280<0 (nema realnih rešenja)
x∈{12,−1}
2. Simetrične jednačine
2.1 Kako prepoznati simetričnu jednačinu
Simetrična (recipročna) jednačina stepena n je ona u kojoj su koeficijenti simetrični, tj. koeficijent uz xk jednak je koeficijentu uz xn−k:
a0=an,a1=an−1,a2=an−2,…
Jednostavno: ako čitamo koeficijente s leva nadesno, dobijamo isti niz kao ako ih čitamo zdesna nalevo.
6x4+5x3−38x2+5x+6=0
Koeficijenti su: 6,5,−38,5,6. Palindrom ✓
2.2 Simetrična jednačina parnog stepena
Opšti oblik: ax4+bx3+cx2+bx+a=0
Kako rešiti:
Pošto x=0 nije rešenje (zamenom dobijamo a=0), delimo celu jednačinu sa x2:
ax2+bx+c+xb+x2a=0
Grupišemo:
a(x2+x21)+b(x+x1)+c=0
Uvodimo smenu t=x+x1. Tada je:
t2=x2+2+x21⟹x2+x21=t2−2
Jednačina postaje kvadratna po t:
a(t2−2)+bt+c=0
Za svako dobijeno ti rešavamo x+x1=ti, tj. x2−tix+1=0.
Jednačina:6x4+5x3−38x2+5x+6=0
Koeficijenti 6,5,−38,5,6 — simetrična jednačina. Delimo sa x2:
6(x2+x21)+5(x+x1)−38=0
Smena t=x+x1, pa x2+x21=t2−2:
6(t2−2)+5t−38=0⟹6t2+5t−50=0
t1,2=12−5±25+1200=12−5±35
t1=25,t2=−310
Za t1=25: x+x1=25⟹2x2−5x+2=0⟹x1=2,x2=21
Za t2=−310: x+x1=−310⟹3x2+10x+3=0⟹x3=−3,x4=−31
x∈{−3,−31,21,2}
Primetite da rešenja dolaze u parovima recipročnih vrednosti: 2 i 21, −3 i −31. Ovo je karakteristika simetričnih jednačina.
2.3 Simetrična jednačina neparnog stepena
Simetrična jednačina petog stepena izgleda ovako:
ax5+bx4+cx3+cx2+bx+a=0
Primetite da su koeficijenti palindrom i da se srednji koeficijent (cx3 i cx2) ponavlja. Analogno važi za svaki neparan stepen.
Ovakva jednačina uvek ima x=−1 kao rešenje. To se proverava zamenom: zbir koeficijenata naizmeničnog znaka mora biti nula.
Nakon što se utvrdi da je x=−1 rešenje, jednačina se deli sa (x+1) i dobija se simetrična jednačina nižeg (parnog) stepena koja se rešava metodom iz 2.2.
Jednačina:x5−2x4+x3+x2−2x+1=0
Koeficijenti: 1,−2,1,1,−2,1 — simetrična, stepen 5 (neparan).
Proveravamo x=−1: −1−2−1+1+2+1=0 ✓
Delimo sa (x+1) i dobijamo:
(x+1)(x4−3x3+4x2−3x+1)=0
Preostali faktor je simetrična jednačina četvrtog stepena. Delimo sa x2 i uvodimo t=x+x1:
(t2−2)−3t+4=0⟹t2−3t+2=0
t1=2,t2=1
Za t1=2: x2−2x+1=0⟹(x−1)2=0⟹x2=1 (dvostruko)
Za t2=1: x2−x+1=0⟹x3,4=21±i3 (kompleksna)
x∈{−1,1,21+i3,21−i3}
3. Kososimetrične jednačine
3.1 Kako prepoznati kososimetričnu jednačinu
Kososimetrična (antimetrična) jednačina stepena n je ona u kojoj su koeficijenti antisimetrični, tj. koeficijent uz xk jednak je negativnom koeficijentu uz xn−k:
a0=−an,a1=−an−1,a2=−an−2,…
Jednostavno: ako koeficijente s desne strane promenimo znak, dobijamo iste koeficijente kao s leve strane. Slobodan član i vodeći koeficijent su uvek suprotnog znaka.
7x4−50x3+50x−7=0 — koeficijenti su 7,−50,0,50,−7. Uzimamo desnu polovinu i menjamo znakove: 7,−50. To je ista leva polovina ✓
3.2 Kososimetrična jednačina parnog stepena
Opšti oblik: ax4+bx3−bx−a=0
Kako rešiti:
Uvek ima x=1 i x=−1 kao rešenja (proveravamo zamenom). Grupišemo:
a(x4−1)+bx(x2−1)=0
a(x2−1)(x2+1)+bx(x2−1)=0
(x2−1)[a(x2+1)+bx]=0
(x−1)(x+1)(ax2+bx+a)=0
Iz ovoga direktno čitamo x1=1, x2=−1, a preostala dva rešenja dobijamo iz kvadratne jednačine ax2+bx+a=0.
Kososimetrična jednačina neparnog stepena uvek ima x=1 kao rešenje (proveravamo zamenom). Delimo sa (x−1) i dobijamo simetričnu jednačinu nižeg stepena koja se rešava metodom iz poglavlja 2.
Jednačina:2x5+x4−19x3+19x2−x−2=0
Koeficijenti: 2,1,−19,19,−1,−2 — kososimetrična, stepen 5 (neparan).
Zamena x=1: 2+1−19+19−1−2=0 ✓
Delimo sa (x−1):
(x−1)(2x4+3x3−16x2+3x+2)=0
Preostali faktor je simetrična jednačina četvrtog stepena. Delimo sa x2 i uvodimo t=x+x1: