Brojevi an,an−1,…,a0 su koeficijenti, an je vodeći koeficijent, a0 je slobodni član, a najveći izložilac n je stepen polinoma. Ovakav zapis, sa članovima poređanim po opadajućim stepenima, zove se kanonski oblik polinoma. Svaki polinom pre rada svodimo na kanonski oblik.
Vrednost polinoma u tački a dobijamo uvrštavanjem x=a i označavamo je P(a). Na primer, za P(x)=x3−2x2+3x−5 je
Dva polinoma su identički jednaka ako imaju jednake koeficijente uz iste stepene promenljive. Zato se nepoznati koeficijenti nalaze tako što oba polinoma svedemo na kanonski oblik i izjednačimo koeficijente uz xn,xn−1,… i slobodne članove.
Primer 1: Odrediti a, b i c tako da je 2x2−3x+5≡a(x−1)2+b(x−1)+c.
Raspišemo desnu stranu:
a(x−1)2+b(x−1)+c=ax2+(−2a+b)x+(a−b+c).
Izjednačimo koeficijente:
uz x2: a=2,
uz x: −2a+b=−3, odakle je b=1,
slobodni član: a−b+c=5, odakle je c=4.
2. Deljenje polinoma
Deljenje polinoma radi se isto kao deljenje brojeva. Kod brojeva je 17:5=3 i ostatak 2, jer je 17=5⋅3+2. Kod polinoma je
A(x)=B(x)⋅Q(x)+R(x),
gde je Adeljenik, Bdelilac, Qkoličnik i Rostatak. Deljenje se završava kada ostatak postane „manji“ od delioca, a kod polinoma to znači da mu je stepen manji od stepena delioca. Ako je R(x)=0, polinom A je deljiv sa B.
Primer 2: Podeliti x4−2x3−4x2+24x−31 sa x2+x−6.
Zapišemo deljenje kao na slici:
Korak 1. Gledamo samo prve članove, x4 i x2. Pitamo se: sa čim treba pomnožiti x2 da dobijemo x4? Sa x2. To je prvi član količnika. Njime množimo ceo delilac:
x2(x2+x−6)=x4+x3−6x2.
Taj proizvod treba oduzeti od deljenika. Oduzimanje radimo tako što ispod deljenika upišemo isti proizvod sa suprotnim znacima (−x4−x3+6x2) i saberemo po stepenima. Član x4 nestaje, a ostaje −3x3+2x2+24x.
Korak 2. Isto pitanje za novi prvi član: sa čim množimo x2 da dobijemo −3x3?
Sa −3x. Množimo delilac:
−3x(x2+x−6)=−3x3−3x2+18x.
Upisujemo suprotne znake (+3x3+3x2−18x) i sabiramo. Član x3 nestaje. Sada spustimo i −31 i dobijamo 5x2+6x−31.
Korak 3. Sa čim množimo x2 da dobijemo 5x2? Sa 5. Množimo: 5(x2+x−6)=5x2+5x−30. Upisujemo suprotne znake (−5x2−5x+30) i sabiramo. Ostaje x−1.
Kraj. Ostatak x−1 je prvog stepena, a delilac je drugog, pa ne možemo dalje. Količnik je zbir svih dobijenih članova, a ostatak je poslednji red:
Q(x)=x2−3x+5,R(x)=x−1.
Provera (kao kod brojeva): (x2+x−6)(x2−3x+5)+(x−1)=x4−2x3−4x2+23x−30+x−1, što je polazni polinom.
3. Bezuova teorema i rastavljanje polinoma na činioce
Bezuova teorema kaže da je ostatak pri deljenju polinoma P(x) sa x−a jednak vrednosti polinoma u tački a:
P(x):(x−a)⇒R=P(a)
To znači da ne moramo da delimo polinome da bismo pronašli ostatak, dovoljno je da u polinom uvrstimo x=a.
Primer 3: Odrediti ostatak pri deljenju polinoma P(x)=x3−2x2+3x−5 sa x−2.
Pošto delimo sa x−2, imamo a=2.
Izračunamo vrednost polinoma za x=2:
P(2)=23−2⋅22+3⋅2−5=8−8+6−5=1
Dakle, ostatak pri deljenju je 1, bez potrebe da izvršimo deljenje.
Primer 4: Odrediti ostatak pri deljenju polinoma P(x)=x4−2x3+3x−7 sa x+1.
Pazimo na znak: x+1=x−(−1), pa je a=−1.
P(−1)=(−1)4−2⋅(−1)3+3⋅(−1)−7=1+2−3−7=−7.
Ostatak je −7.
Važna posledica
Ako je P(a)=0, tada je polinom deljiv sa x−a bez ostatka:
P(a)=0⟺(x−a)∣P(x)
To znači da je anula polinoma, a x−a njegov činilac.
Bezuova teorema nam omogućava da brzo pronađemo ostatak pri deljenju polinoma i da proverimo da li je neki izraz njegov činilac.
Primer: Ne izvodeći deljenje, dokazati da je p(x)=(x3−8)5+(x2−4)3 deljiv sa x−2.
p(2)=(8−8)5+(4−4)3=0+0=0,
pa je po Bezuovoj teoremi p(x) deljiv sa x−2.
Primer: Odrediti m tako da polinom p(x)=2x3−4mx2+mx−2m bude deljiv sa x−2.
Uslov deljivosti je p(2)=0:
p(2)=16−16m+2m−2m=16−16m=0⇒m=1.
Rastavljanje na činioce
Za polinom čiji su koeficijenti celi brojevi, a vodeći koeficijent je 1, činioce tražimo ovako:
Nađemo nulu. Uvrstimo brojeve koji dele slobodni član (i pozitivne i negativne) dok ne dobijemo 0. Na primer, ako je slobodni član 6, probamo ±1,±2,±3,±6.
Podelimo. Ako je P(a)=0, onda je x−a činilac. Polinom podelimo sa x−a.
Nastavimo. Dobijeni količnik rastavimo dalje, na isti način ili kao trinom iz prethodne lekcije.
Primer 5: Rastaviti na činioce p(x)=x3−6x2+11x−6.
Delioci broja −6 su ±1,±2,±3,±6. Odmah je p(1)=1−6+11−6=0, pa je x−1 činilac. Deljenjem dobijamo
p(x)=(x−1)(x2−5x+6).
Kvadratni trinom rastavljamo tražeći brojeve sa proizvodom 6 i zbirom −5: x2−5x+6=(x−2)(x−3). Zato je
p(x)=(x−1)(x−2)(x−3).
Primer 6: Rastaviti na činioce p(x)=x4+10x3+35x2+50x+24.
Svi koeficijenti su pozitivni, pa nule tražimo među negativnim deliocima broja 24. Za x=−1 je p(−1)=1−10+35−50+24=0, pa je x+1 činilac. Deljenjem:
p(x)=(x+1)(x3+9x2+26x+24).
Za količnik q(x)=x3+9x2+26x+24 je q(−2)=−8+36−52+24=0, pa je x+2 činilac: