Razlomak skraćujemo tako što brojilac i imenilac rastavimo na činioce, pa skratimo činioce koji se javljaju u oba. Na primer, razlomak x2−4x+4x2−4:
x2−4x+4x2−4=(x−2)2(x−2)(x+2)=x−2x+2,x=2.
Skraćuju se samo činioci (delovi proizvoda), a nikada sabirci. U xx+3 ne sme da se „skrati“ x, jer je, na primer, za x=3 vrednost 36=2, a ne 1+3=4.
Još jedna česta zamka su suprotni činioci: y−x=−(x−y), pa je
y−xx−y=−(x−y)x−y=−1.
Razlika kvadrata sa zagradama
Primer:(x2−1)(y2−1)(xy+1)2−(x+y)2.
Brojilac izgleda komplikovano, ali ima oblik A2−B2, gde je A=xy+1 i B=x+y. Slova u formuli A2−B2=(A−B)(A+B) mogu biti cele zagrade:
(xy+1−x−y)(xy+1+x+y).
Svaku od ovih zagrada dalje rastavimo grupisanjem: xy−x−y+1=x(y−1)−(y−1)=(x−1)(y−1) i xy+x+y+1=(x+1)(y+1). Imenilac je (x−1)(x+1)(y−1)(y+1). Sve se skrati:
Ni jedan od polinoma nije očigledna razlika kvadrata, ali u brojiocu članovi a2+2ac+c2 čine kvadrat (a+c)2. Ostaje −b2, pa je brojilac razlika kvadrata:
Brojilac liči na kvadrat (x2+a2)2=x4+2a2x2+a4, ali mu fali još jedan član a2x2. Zato taj član dodamo i oduzmemo. Vrednost se ne menja, a dobijamo razliku kvadrata:
Izložioci sa slovom se ponašaju kao obični stepeni. Važi a2x=(ax)2 i a2y=(ay)2, pa je brojilac razlika kvadrata. U imeniocu izvučemo zajednički činilac ax:
Razlomke sa različitim imeniocima prvo svedemo na zajednički imenilac. Posmatrajmo x−13+x+12. Imenioci su različiti, pa svaki razlomak proširimo imeniocem onog drugog:
Zajednički imenilac nalazimo tako što imenioce rastavimo na činioce i uzmemo svaki činilac jednom, sa najvećim izložiocem (to je NZS iz prethodne lekcije). Kod težih zadataka pazimo na dva mesta, koja ćemo pokazati u sledećem primeru.
Primer:x2−416x−x2+2−x3+2x−x+22−3x.
Korak 1: činioci imenilaca.x2−4=(x−2)(x+2). Imenilac 2−x je suprotan činiocu x−2, pa ga zapišemo kao 2−x=−(x−2) i znak prebacimo ispred razlomka:
2−x3+2x=−x−23+2x.
Zajednički imenilac je (x−2)(x+2).
Korak 2: proširivanje. Pri oduzimanju brojilac stavljamo u zagradu, jer minus ispred razlomka menja znak svakom članu brojioca:
(x−2)(x+2)16x−x2−(3+2x)(x+2)−(2−3x)(x−2).
Korak 3: množenje i sređivanje brojioca. Kako je (3+2x)(x+2)=2x2+7x+6 i (2−3x)(x−2)=−3x2+8x−4:
Ako se u imeniocima pojave kubovi, koristimo formule za zbir i razliku kubova.
Primer:8−a38(a+1)−a2+2a+42a+a−2a.
Razlika kubova daje a3−8=(a−2)(a2+2a+4), pa je 8−a3=−(a−2)(a2+2a+4). Zajednički imenilac je (a−2)(a2+2a+4), a znak minus iz prvog imenioca prebacimo u brojilac:
Pri množenju razlomaka brojioce množimo brojiocima, a imenioce imeniocima, ali je mnogo lakše da prvo sve rastavimo na činioce i skratimo. Deljenje zamenjujemo množenjem recipročnom vrednošću delioca (brojilac i imenilac zamene mesta).
Primer:a2+7a+12a2−5a+6:a2+3aa2−4a+4.
Rastavimo sve trinome i delilac okrenemo:
(a+3)(a+4)(a−2)(a−3)⋅(a−2)2a(a+3).
Skratimo (a−2) i (a+3):
(a+4)(a−2)a(a−3).
Kod deljenja uslovi važe i za delilac: on ne sme biti jednak nuli. Imenioci daju a=−3, a=−4 i a=0. Delilac a(a+3)(a−2)2 je nula za a=2, pa je i a=2. Dakle, a∈/{−4,−3,0,2}.
Kod izraza sa više zagrada radimo iznutra ka spolja: prvo sredimo svaku zagradu posebno, pa tek onda množimo ili delimo.
Primer:(1−a+ba−b)(2+a−b2b).
Prva zagrada:
1−a+ba−b=a+ba+b−(a−b)=a+b2b.
Druga zagrada:
2+a−b2b=a−b2a−2b+2b=a−b2a.
Sada množimo dobijene razlomke:
a+b2b⋅a−b2a=a2−b24ab,a=±b.
4. Složeni razlomci
Složeni razlomak ima razlomke u brojiocu ili imeniocu. Postupak je u dva koraka:
Ceo brojilac svedemo na jedan razlomak i ceo imenilac svedemo na jedan razlomak (zajednički imenilac, kao u poglavlju 2).
Dobijeni razlomak podelimo: spoljašnje članove množimo sa spoljašnjim, a unutrašnje sa unutrašnjim.
Pravilo za drugi korak, sa bojama (plavo je spoljašnje, crveno unutrašnje):
DCBA=B⋅CA⋅D.
Na primer, 5432: spoljašnji su 2 i 5, a unutrašnji 3 i 4, pa je 3⋅42⋅5=1210=65.
Primer:ba+a3b−4ba−2−a3b.
Korak 1: brojilac i imenilac na jedan razlomak. Mali razlomci imaju imenioce b i a, pa je zajednički imenilac ab. Brojilac:
ba−2−a3b=aba2−2ab−3b2,
a imenilac:
ba+a3b−4=aba2+3b2−4ab.
Korak 2: spoljašnje sa spoljašnjim, unutrašnje sa unutrašnjim.