Funkcije

Funkcija je pravilo kojim se svakom elementu jednog skupa pridružuje tačno jedan element drugog skupa. Zapis f:ABf:A\to B govori da funkcija ff preslikava skup AA u skup BB, a zapis y=f(x)y=f(x) da se element xx preslikava u element yy. Funkcije možemo zadati uređenim parovima, tablicom, formulom ili dijagramom. Nad funkcijama možemo računati kompoziciju, ispitivati injektivnost i surjektivnost i, kada je funkcija bijektivna, odrediti njenu inverznu funkciju.

Sadržaj

  1. Funkcije i načini zadavanja
  2. Kompozicija funkcija
  3. Injektivnost, surjektivnost, bijektivnost i inverzna funkcija

1. Funkcije i načini zadavanja

Pojam funkcije

Neka su AA i BB neprazni skupovi. Funkcija

f:ABf:A\to B

svakom elementu xAx\in A pridružuje tačno jedan element yBy\in B. Taj element označavamo sa f(x)f(x) i nazivamo slikom elementa xx:

y=f(x).y=f(x).

Pri tome razlikujemo tri skupa:

PojamZnačenje
DomenSkup svih dozvoljenih ulaznih vrednosti, ovde skup AA
KodomenSkup u koji funkcija preslikava, ovde skup BB
Skup vrednosti ili slika funkcijeSkup stvarno dobijenih vrednosti f(x)f(x)

Skup vrednosti označavamo sa

f(A)={f(x)xA}.f(A)=\{f(x)\mid x\in A\}.

Domen funkcije označavaćemo i sa D(f)D(f), pa je u ovom slučaju D(f)=AD(f)=A.

Uvek važi

f(A)B,f(A)\subseteq B,

ali skup vrednosti ne mora biti jednak kodomenu.

Da bi pravilo bilo funkcija iz skupa AA u skup BB, moraju biti ispunjena dva uslova:

  1. svaki element skupa AA ima sliku;
  2. svaki element skupa AA ima samo jednu sliku.

Različiti elementi domena mogu imati istu sliku. Takođe, neki elementi kodomena ne moraju biti ničije slike. Nijedna od ove dve pojave ne narušava definiciju funkcije.

Jedan element domena ne sme imati dve različite slike. Ako se u skupu uređenih parova pojavljuju (x,y1)(x,y_1) i (x,y2)(x,y_2) za y1y2y_1\ne y_2, dato pravilo nije funkcija.

Funkcija kao skup uređenih parova

Funkcija je posebna vrsta relacije. Na konačnim skupovima možemo je zapisati skupom uređenih parova

f={(x,f(x))xA}.f=\{(x,f(x))\mid x\in A\}.

Prva koordinata pripada domenu, a druga predstavlja njenu sliku.

Primer: Neka su

A={1,2,3,4},B={a,b,c}.A=\{1,2,3,4\}, \qquad B=\{a,b,c\}.

Posmatrajmo pravila

F1={(1,a),(2,b),(3,c),(4,b)},F2={(1,a),(2,a),(3,c),(4,b)},F3={(1,a),(1,b),(2,c),(3,b),(4,b)}.\begin{aligned} F_1&=\{(1,a),(2,b),(3,c),(4,b)\},\\ F_2&=\{(1,a),(2,a),(3,c),(4,b)\},\\ F_3&=\{(1,a),(1,b),(2,c),(3,b),(4,b)\}. \end{aligned}

Pravila F1F_1 i F2F_2 jesu funkcije jer se svaki element skupa AA pojavljuje tačno jednom kao prva koordinata. Ponavljanje druge koordinate je dozvoljeno.

Pravilo F3F_3 nije funkcija jer element 11 ima dve različite slike, aa i bb.

Funkciju F1F_1 možemo predstaviti i dijagramom preslikavanja:

A B 1 2 3 4 a b c

Svaki element levog skupa ima tačno jednu izlaznu strelicu. Elementi 22 i 44 imaju istu sliku bb, što je kod funkcije dozvoljeno.

Tablični zapis funkcije

Funkciju na konačnim skupovima često zapisujemo u dva reda. U gornjem redu navodimo elemente domena, a ispod svakog elementa njegovu sliku:

f=(12343421).f= \begin{pmatrix} 1&2&3&4\\ 3&4&2&1 \end{pmatrix}.

Iz ovog zapisa čitamo

f(1)=3,f(2)=4,f(3)=2,f(4)=1.f(1)=3, \quad f(2)=4, \quad f(3)=2, \quad f(4)=1.

Ista funkcija zapisana kao skup parova glasi

f={(1,3),(2,4),(3,2),(4,1)}.f=\{(1,3),(2,4),(3,2),(4,1)\}.

Broj funkcija između konačnih skupova

Ako skup AA ima mm elemenata, a skup BB ima nn elemenata, svaki element skupa AA može nezavisno dobiti bilo koju od nn slika. Zato je broj svih funkcija f:ABf:A\to B jednak

nm=BA.n^m=|B|^{|A|}.

Primer: Iz skupa A={a,b}A=\{a,b\} u skup B={1,2,3}B=\{1,2,3\} postoji

32=93^2=9

različitih funkcija. U suprotnom smeru, iz skupa BB u skup AA, postoji

23=82^3=8

različitih funkcija.

Funkcija zadata formulom

Kada je funkcija zadata formulom, njenu vrednost računamo tako što svaki primerak promenljive u formuli zamenimo zadatim argumentom.

Primer: Neka je

f(x)=2x1.f(x)=2x-1.

Tada je

f(0)=201=1,f(0)=2\cdot0-1=-1,f(2x)=2(2x)1=4x1,f(2x)=2\cdot(2x)-1=4x-1,f(x+1)=2(x+1)1=2x+1.f(x+1)=2(x+1)-1=2x+1.

Kod složenijeg brojčanog argumenta prvo možemo izračunati njegovu vrednost. Na primer,

2316+32=2,\frac{2}{3}-\frac{1}{6}+\frac{3}{2}=2,

pa je

f(2316+32)=f(2)=3.f\left(\frac{2}{3}-\frac{1}{6}+\frac{3}{2}\right)=f(2)=3.

Zapis f(x+1)f(x+1) ne znači f(x)+1f(x)+1. U formulu funkcije umesto svakog xx unosimo ceo izraz x+1x+1.

Pri određivanju domena formule isključujemo vrednosti za koje izraz nije definisan. Na primer, funkcija

g(x)=2x+1x1g(x)=\frac{2x+1}{x-1}

nije definisana za x=1x=1, pa je njen prirodni domen R{1}\mathbb R\setminus\{1\}.

Jednačine sa funkcijama

Jednačinu poput f(x)=cf(x)=c rešavamo tako što umesto f(x)f(x) unesemo formulu funkcije, rešimo dobijenu jednačinu i proverimo da li rešenje pripada domenu.

Primer: Neka su

f(x)=2+3x,g(x)=2+x,xN0.f(x)=2+3x, \qquad g(x)=2+x, \qquad x\in\mathbb N_0.

Iz jednačine f(x)=17f(x)=17 dobijamo

2+3x=17    x=5.2+3x=17 \iff x=5.

Pošto je 5N05\in\mathbb N_0, rešenje je dozvoljeno.

Jednačina f(x)=g(x)f(x)=g(x) daje

2+3x=2+x    2x=0    x=0.2+3x=2+x \iff 2x=0 \iff x=0.

Primer: određivanje nepoznate funkcije. Neka važi

f(x23)=x+1.f\left(\frac{x}{2}-3\right)=x+1.

Da bismo odredili f(x)f(x), uvodimo smenu

t=x23.t=\frac{x}{2}-3.

Izražavamo staru promenljivu preko nove:

x=2t+6.x=2t+6.

Zamenom u desnu stranu dobijamo

f(t)=2t+6+1=2t+7.f(t)=2t+6+1=2t+7.

Slovo kojim označavamo argument nije važno, pa je

f(x)=2x+7.f(x)=2x+7.

Provera se dobija vraćanjem početnog argumenta:

f(x23)=2(x23)+7=x+1.f\left(\frac{x}{2}-3\right) =2\left(\frac{x}{2}-3\right)+7 =x+1.

Primer: funkcionalna jednačina. Ako za x0x\ne0 važi

f(x)+3f(1x)=x2,f(x)+3f\left(\frac1x\right)=x^2,

odredimo f(2)f(2). Za x=2x=2 dobijamo

f(2)+3f(12)=4.f(2)+3f\left(\frac12\right)=4.

Zatim u početnoj jednakosti stavimo x=12x=\frac12:

f(12)+3f(2)=14.f\left(\frac12\right)+3f(2)=\frac14.

Rešavanjem sistema

{f(2)+3f(12)=4,3f(2)+f(12)=14\begin{cases} f(2)+3f\left(\frac12\right)=4,\\ 3f(2)+f\left(\frac12\right)=\frac14 \end{cases}

dobijamo

f(2)=1332.f(2)=-\frac{13}{32}.

2. Kompozicija funkcija

Neka su date funkcije

g:ABif:BC.g:A\to B \qquad\text{i}\qquad f:B\to C.

Kompozicija funkcija ff i gg jeste funkcija fg:ACf\circ g:A\to C definisana sa

(fg)(x)=f(g(x)).(f\circ g)(x)=f(g(x)).

Najpre primenjujemo funkciju koja je bliža argumentu, a zatim spoljašnju funkciju. U zapisu fgf\circ g prvo primenjujemo gg, pa onda ff:

xgg(x)ff(g(x)).x\xrightarrow{g}g(x)\xrightarrow{f}f(g(x)).

Kompozicija je definisana kada svaka vrednost funkcije gg pripada domenu funkcije ff. Preciznije, potrebno je da važi

g(A)D(f).g(A)\subseteq D(f).

Računanje vrednosti kompozicije

Primer: Neka su

f(x)=2+3x,g(x)=2+x.f(x)=2+3x, \qquad g(x)=2+x.

Izračunajmo f(g(1))f(g(1)). Najpre računamo unutrašnju funkciju:

g(1)=3.g(1)=3.

Zatim dobijeni rezultat unosimo u funkciju ff:

f(g(1))=f(3)=2+33=11.f(g(1))=f(3)=2+3\cdot3=11.

U suprotnom redosledu je

f(1)=5,f(1)=5,

pa je

g(f(1))=g(5)=7.g(f(1))=g(5)=7.

Formula kompozicije

Da bismo odredili formulu kompozicije, celu formulu unutrašnje funkcije unosimo umesto argumenta spoljašnje funkcije.

Primer: Neka su

f(x)=x+1,g(x)=x2.f(x)=x+1, \qquad g(x)=x^2.

Tada je

(fg)(x)=f(x2)=x2+1,(f\circ g)(x)=f(x^2)=x^2+1,

dok je

(gf)(x)=g(x+1)=(x+1)2=x2+2x+1.(g\circ f)(x)=g(x+1)=(x+1)^2=x^2+2x+1.

Dobili smo

fggf.f\circ g\ne g\circ f.

Kompozicija funkcija u opštem slučaju nije komutativna. Redosled funkcija ne smemo menjati bez provere.

Višestruka kompozicija

Kompoziciju funkcije sa samom sobom označavamo stepenom:

f2=ff,f3=fff.f^2=f\circ f, \qquad f^3=f\circ f\circ f.

Ovaj stepen ne predstavlja obično stepenovanje vrednosti funkcije. Važi

f2(x)=f(f(x)),f^2(x)=f(f(x)),

a ne f2(x)=(f(x))2f^2(x)=(f(x))^2.

Primer: Za funkciju f(x)=2x+5f(x)=2x+5 dobijamo

f2(x)=f(2x+5)=2(2x+5)+5=4x+15.f^2(x)=f(2x+5)=2(2x+5)+5=4x+15.

Za funkciju g(x)=1+x2g(x)=1+x^2 važi

g2(x)=g(1+x2)=1+(1+x2)2.g^2(x)=g(1+x^2)=1+(1+x^2)^2.

Kompozicija je asocijativna. Kada su sve kompozicije definisane, važi

(fg)h=f(gh).(f\circ g)\circ h=f\circ(g\circ h).

Zagrade zato možemo izostaviti kod višestruke kompozicije. Redosled funkcija ipak ostaje važan.

Kompozicija funkcija na konačnim skupovima

Ako su funkcije zadate tablicom ili skupom parova, kompoziciju računamo prateći slike elemenata, počevši od unutrašnje funkcije.

Primer: Neka je A={a,b,c,d}A=\{a,b,c,d\} i neka važi

f(a)=b,f(b)=c,f(c)=d,f(d)=a.f(a)=b, \quad f(b)=c, \quad f(c)=d, \quad f(d)=a.

Tada je

f(f(a))=f(b)=c,f(f(a))=f(b)=c,f(f(b))=f(c)=d,f(f(b))=f(c)=d,

i

f3(d)=f(f(f(d)))=f(f(a))=f(b)=c.f^3(d)=f(f(f(d)))=f(f(a))=f(b)=c.

Identitet funkcija

Identička funkcija na skupu AA definisana je sa

idA(x)=x\operatorname{id}_A(x)=x

za svaki xAx\in A. Ona ne menja argument, pa za svaku funkciju f:ABf:A\to B važi

fidA=ff\circ\operatorname{id}_A=f

i

idBf=f.\operatorname{id}_B\circ f=f.

Identička funkcija ima važnu ulogu pri definisanju inverzne funkcije.

Primer: određivanje funkcije iz poznate kompozicije. Neka je

g(x)=2x3g(x)=2x-3

i neka važi

(gf)(x)=x1.(g\circ f)(x)=x-1.

Pošto je

g(f(x))=2f(x)3,g(f(x))=2f(x)-3,

dobijamo jednačinu

2f(x)3=x1.2f(x)-3=x-1.

Odavde sledi

2f(x)=x+2,2f(x)=x+2,

pa je

f(x)=x+22=12x+1.f(x)=\frac{x+2}{2}=\frac12x+1.

3. Injektivnost, surjektivnost, bijektivnost i inverzna funkcija

Svojstva funkcije uvek posmatramo u odnosu na njen domen i kodomen. Ista formula sa različitim domenom ili kodomenom može imati različita svojstva.

Injektivna funkcija

Funkcija f:ABf:A\to B je injektivna ili 1-1 ako različiti elementi domena imaju različite slike. Formalno,

(x1,x2A)  f(x1)=f(x2)x1=x2.(\forall x_1,x_2\in A)\; f(x_1)=f(x_2)\Rightarrow x_1=x_2.

Ekvivalentno,

x1x2f(x1)f(x2).x_1\ne x_2\Rightarrow f(x_1)\ne f(x_2).

Kod funkcije zadate na konačnom skupu proveravamo da li se neka vrednost u redu slika ponavlja. Ako dva različita elementa imaju istu sliku, funkcija nije injektivna.

Primer: Funkcija

f=(12344322)f= \begin{pmatrix} 1&2&3&4\\ 4&3&2&2 \end{pmatrix}

nije injektivna jer je

f(3)=f(4)=2,f(3)=f(4)=2,

iako je 343\ne4.

Surjektivna funkcija

Funkcija f:ABf:A\to B je surjektivna ili NA ako je svaki element kodomena slika bar jednog elementa domena:

(yB)(xA)  f(x)=y.(\forall y\in B)(\exists x\in A)\;f(x)=y.

To je ekvivalentno uslovu

f(A)=B.f(A)=B.

Kod funkcije na konačnom skupu proveravamo da li se svaki element kodomena pojavljuje među vrednostima funkcije.

Primer: Funkcija

f=(12344322),f:AA,A={1,2,3,4},f= \begin{pmatrix} 1&2&3&4\\ 4&3&2&2 \end{pmatrix}, \qquad f:A\to A, \qquad A=\{1,2,3,4\},

nije surjektivna jer je

f(A)={2,3,4}A.f(A)=\{2,3,4\}\ne A.

Element 11 iz kodomena nije slika nijednog elementa domena.

Bijektivna funkcija

Funkcija je bijektivna ili bijekcija ako je istovremeno injektivna i surjektivna.

Vrsta funkcijeŠta proveravamo
InjektivnaRazličiti elementi domena imaju različite slike
SurjektivnaSvaki element kodomena ima bar jedan original
BijektivnaSvaki element kodomena ima tačno jedan original

Ako su domen i kodomen konačni skupovi sa jednakim brojem elemenata, injektivnost povlači surjektivnost i surjektivnost povlači injektivnost. Ovu činjenicu ne možemo bez dodatnih uslova preneti na beskonačne skupove.

Primer: Funkcija

f=(12343421)f= \begin{pmatrix} 1&2&3&4\\ 3&4&2&1 \end{pmatrix}

je bijektivna na skupu A={1,2,3,4}A=\{1,2,3,4\}. Sve slike su različite, pa je funkcija injektivna. Svaki element skupa AA pojavljuje se kao slika, pa je funkcija i surjektivna.

Dokazivanje bijektivnosti funkcije zadate formulom

Injektivnost dokazujemo tako što pretpostavimo f(x1)=f(x2)f(x_1)=f(x_2) i iz te jednakosti izvedemo x1=x2x_1=x_2. Surjektivnost dokazujemo tako što za proizvoljno yy iz kodomena rešimo jednačinu f(x)=yf(x)=y i pokažemo da dobijeno xx pripada domenu.

Primer: Neka je

f:RR,f(x)=kx+n,k0.f:\mathbb R\to\mathbb R, \qquad f(x)=kx+n, \qquad k\ne0.

Za injektivnost pretpostavimo

f(x1)=f(x2).f(x_1)=f(x_2).

Tada je

kx1+n=kx2+n.kx_1+n=kx_2+n.

Pošto je k0k\ne0, sledi x1=x2x_1=x_2. Funkcija je injektivna.

Za surjektivnost uzmimo proizvoljno yRy\in\mathbb R i rešimo

kx+n=y.kx+n=y.

Dobijamo

x=ynk.x=\frac{y-n}{k}.

Ovaj broj je realan za svako realno yy, pa je funkcija surjektivna. Zato je svaka funkcija f(x)=kx+nf(x)=kx+n, k0k\ne0, bijekcija iz R\mathbb R u R\mathbb R.

Inverzna funkcija

Ako je f:ABf:A\to B bijekcija, postoji funkcija

f1:BAf^{-1}:B\to A

koja poništava dejstvo funkcije ff. Ona je određena uslovima

f1(f(x))=xf^{-1}(f(x))=x

za svaki xAx\in A i

f(f1(y))=yf(f^{-1}(y))=y

za svaki yBy\in B. Pomoću identičkih funkcija to zapisujemo kao

f1f=idAf^{-1}\circ f=\operatorname{id}_A

i

ff1=idB.f\circ f^{-1}=\operatorname{id}_B.

Oznaka f1f^{-1} predstavlja inverznu funkciju, a ne recipročnu vrednost funkcije. U opštem slučaju

f1(x)1f(x).f^{-1}(x)\ne\frac1{f(x)}.

Kod inverzne funkcije domen i kodomen menjaju mesta. Par (x,y)(x,y) funkcije ff postaje par (y,x)(y,x) funkcije f1f^{-1}.

Primer: Ako je

f=(abcd2413),f= \begin{pmatrix} a&b&c&d\\ 2&4&1&3 \end{pmatrix},

onda zamenjujemo mesta originalima i slikama:

f1=(1234cadb).f^{-1}= \begin{pmatrix} 1&2&3&4\\ c&a&d&b \end{pmatrix}.

Određivanje formule inverzne funkcije

Inverznu funkciju zadatu formulom određujemo ovako:

  1. napišemo y=f(x)y=f(x);
  2. izrazimo xx preko yy;
  3. zamenimo oznake xx i yy;
  4. navedemo domen inverzne funkcije;
  5. rezultat proverimo kompozicijom.

Primer: Neka je

f:RR,f(x)=2x6.f:\mathbb R\to\mathbb R, \qquad f(x)=2x-6.

Polazimo od

y=2x6.y=2x-6.

Izražavamo xx:

2x=y+6    x=y+62.2x=y+6 \iff x=\frac{y+6}{2}.

Zamenom oznaka dobijamo

f1(x)=x+62=12x+3.f^{-1}(x)=\frac{x+6}{2}=\frac12x+3.

Provera:

f1(f(x))=(2x6)+62=x,f^{-1}(f(x)) =\frac{(2x-6)+6}{2} =x,f(f1(x))=2(x+62)6=x.f(f^{-1}(x)) =2\left(\frac{x+6}{2}\right)-6 =x.

Grafici međusobno inverznih funkcija simetrični su u odnosu na pravu y=xy=x. Ako tačka (a,b)(a,b) pripada grafiku funkcije ff, onda tačka (b,a)(b,a) pripada grafiku funkcije f1f^{-1}.

Kod racionalnih funkcija domen i kodomen moraju biti pažljivo navedeni.

Primer: Posmatrajmo funkciju

g:R{1}R{2},g(x)=2x+1x1.g:\mathbb R\setminus\{1\}\to\mathbb R\setminus\{2\}, \qquad g(x)=\frac{2x+1}{x-1}.

Iz jednačine

y=2x+1x1y=\frac{2x+1}{x-1}

dobijamo

yxy=2x+1,yx-y=2x+1,x(y2)=y+1,x(y-2)=y+1,

pa je

x=y+1y2.x=\frac{y+1}{y-2}.

Vrednost y=2y=2 ne pripada kodomenu, zato je deljenje sa y2y-2 dozvoljeno. Inverzna funkcija je

g1:R{2}R{1},g1(x)=x+1x2.g^{-1}:\mathbb R\setminus\{2\}\to\mathbb R\setminus\{1\}, \qquad g^{-1}(x)=\frac{x+1}{x-2}.

Inverzna funkcija kompozicije

Ako su ff i gg bijekcije i njihove kompozicije su definisane, onda važi

(fg)1=g1f1.(f\circ g)^{-1}=g^{-1}\circ f^{-1}.

Redosled se menja zato što pri vraćanju najpre poništavamo dejstvo funkcije ff, koja je u kompoziciji primenjena poslednja, a zatim dejstvo funkcije gg:

xgg(x)ff(g(x))f1g(x)g1x.x\xrightarrow{g}g(x)\xrightarrow{f}f(g(x)) \xrightarrow{f^{-1}}g(x)\xrightarrow{g^{-1}}x.

Zaista,

(g1f1)(fg)=g1(f1f)g=g1g=id.(g^{-1}\circ f^{-1})\circ(f\circ g) =g^{-1}\circ(f^{-1}\circ f)\circ g =g^{-1}\circ g =\operatorname{id}.

Na isti način dobija se i

(fg)(g1f1)=id,(f\circ g)\circ(g^{-1}\circ f^{-1})=\operatorname{id},

pa je g1f1g^{-1}\circ f^{-1} zaista inverzna funkcija kompozicije fgf\circ g.

Pri nalaženju inverzne funkcije najpre proveri domen, kodomen i bijektivnost. Posle računanja proveri oba smera kompozicije. Tako se istovremeno otkrivaju računske greške i pogrešno navedeni domeni.

Zadaci za vežbanje

10 ukupno

Neka su f,g f, g funkcije f(x)=2+3x, f(x) = 2 + 3x , g(x)=2+x, g(x) = 2 + x , xN0. x \in \mathbb{N}_0 . Naći f(1),f(2),g(1),g(2),f(g(1)),g(f(1)) f(1), f(2), g(1), g(2), f(g(1)), g(f(1)) ;

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(1916) f(1 - \frac{9}{16}) ;

Uvodni

Neka su f,g f, g funkcije f(x)=2+3x, f(x) = 2 + 3x , g(x)=2+x, g(x) = 2 + x , xN0. x \in \mathbb{N}_0 . Rešiti jednačine f(x)=17, f(x) = 17 , f(x)=g(x), f(x) = g(x) , g(g(x))=10 g(g(x)) = 10 ;

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(163:(8+13)) f(\frac{16}{3} : (8 + \frac{1}{3})) ;

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(1,52,220,49) f(\frac{1,5 - 2,2}{2\sqrt{0,49}}) ;

Uvodni

Odrediti sva preslikavanja skupa {a,b} \{a, b\} u skup {1,2,3} \{1, 2, 3\} i sva preslikavanja skupa {1,2,3} \{1, 2, 3\} u skup {a,b}. \{a, b\} .

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(0). f(0) .

Uvodni

Neka su f,g f, g funkcije f(x)=2+3x, f(x) = 2 + 3x , g(x)=2+x, g(x) = 2 + x , xN0. x \in \mathbb{N}_0 . Naći f(2x),g(3x),g(f(x)),f(g(x)). f(2x), g(3x), g(f(x)), f(g(x)) .

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(2316+32) f(\frac{2}{3} - \frac{1}{6} + \frac{3}{2}) ;

Uvodni

Neka je f(x)=2x1. f(x) = 2x - 1 . Odrediti: f(2x). f(2x) .

Uvodni