Osnovne operacije sa iskazima

Iskaz je rečenica koja sima tačno jednu istinitosnu vrednost - tačno ili netačno. Tačan iskaz označavamo sa \top, a netačan sa \bot. Istinitosnu vrednost iskaza pp zapisujemo kao τ(p)\tau(p). Na primer, iskaz 2+1=32+1=3 ima vrednost τ(2+1=3)=\tau(2+1=3)=\top, dok iskaz 2+1=42+1=4 ima vrednost τ(2+1=4)=\tau(2+1=4)=\bot.

Netačna rečenica i dalje može biti iskaz. Važno je da njena istinitosna vrednost bude jednoznačno određena. Subjektivna rečenica, poput „Jabuke su najukusnije voće”, nije iskaz jer zavisi od ličnog mišljenja. Rečenica čija tačnost zavisi od nedostajućeg podatka takođe nije iskaz. Na primer, bez podatka o godini rečenica „Februar ima 28 dana” nema jednu određenu istinitosnu vrednost.

Sadržaj

  1. Osnovne logičke operacije
  2. Tablice istinitosti i tautologije
  3. De Morganovi zakoni

1. Osnovne logičke operacije

Od jednostavnih iskaza možemo graditi složene iskaze pomoću logičkih operacija. Ako su pp i qq iskazi, osnovne operacije su:

OperacijaZapisČitanje
Negacija¬p\neg pnije pp
Konjunkcijapqp\land qpp i qq
Disjunkcijapqp\lor qpp ili qq
Implikacijapqp\Rightarrow qako pp, onda qq
Ekvivalencijapqp\Leftrightarrow qpp ako i samo ako qq

Negacija

Negacija menja istinitosnu vrednost iskaza. Ako je pp tačan, ¬p\neg p je netačan, a ako je pp netačan, ¬p\neg p je tačan:

pp¬p\neg p
\top\bot
\bot\top

Na primer, negacija iskaza „Broj 7 je prost” glasi „Broj 7 nije prost”. Prvi iskaz je tačan, pa je njegova negacija netačna.

Konjunkcija

Konjunkcija pqp\land q tačna je samo kada su oba iskaza tačna. Dovoljno je da jedan iskaz bude netačan pa da cela konjunkcija bude netačna.

ppqqpqp\land q
\top\top\top
\top\bot\bot
\bot\top\bot
\bot\bot\bot

Disjunkcija

Disjunkcija pqp\lor q tačna je kada je bar jedan iskaz tačan. Netačna je samo kada su oba iskaza netačna. Simbol \lor predstavlja uključivo „ili”, pa je disjunkcija tačna i kada su oba iskaza tačna.

ppqqpqp\lor q
\top\top\top
\top\bot\top
\bot\top\top
\bot\bot\bot

Primer: Neka su dati iskazi

p:2+3=5,q:23=6.p: 2+3=5,\qquad q: 2^3=6.

Tada je τ(p)=\tau(p)=\top i τ(q)=\tau(q)=\bot. Zato važi:

τ(pq)==,\tau(p\land q)=\top\land\bot=\bot,τ(pq)==.\tau(p\lor q)=\top\lor\bot=\top.

Implikacija

U implikaciji pqp\Rightarrow q, iskaz pp je pretpostavka, a iskaz qq zaključak. Implikacija je netačna samo kada je pretpostavka tačna, a zaključak netačan:

ppqqpqp\Rightarrow q
\top\top\top
\top\bot\bot
\bot\top\top
\bot\bot\top
=.\top\Rightarrow\bot=\bot.

U svim ostalim slučajevima implikacija je tačna. Posebno treba zapamtiti da je implikacija sa netačnom pretpostavkom uvek tačna:

=,=.\bot\Rightarrow\top=\top, \qquad \bot\Rightarrow\bot=\top.

Primer: Posmatrajmo iskaz „Ako je x>6x>6, onda je x>3x>3”.

Kad god je pretpostavka x>6x>6 tačna, zaključak x>3x>3 takođe je tačan. Zato je ova implikacija tačna za svaki realan broj xx.

Implikacija pqp\Rightarrow q ne tvrdi da je pretpostavka pp tačna. Ona opisuje odnos između istinitosnih vrednosti iskaza pp i qq. Jedini netačan slučaj je \top\Rightarrow\bot.

Ekvivalencija

Ekvivalencija pqp\Leftrightarrow q tačna je kada iskazi pp i qq imaju istu istinitosnu vrednost. Zato su i \top\Leftrightarrow\top i \bot\Leftrightarrow\bot tačni, dok je ekvivalencija iskaza različitih vrednosti netačna.

ppqqpqp\Leftrightarrow q
\top\top\top
\top\bot\bot
\bot\top\bot
\bot\bot\top

Redosled izvršavanja operacija

Kod složenih formula operacije izvršavamo sledećim redosledom:

  1. izrazi u zagradama;
  2. negacija ¬\neg;
  3. konjunkcija \land;
  4. disjunkcija \lor;
  5. implikacija \Rightarrow;
  6. ekvivalencija \Leftrightarrow.

Zagrade uvek imaju prednost. Kada formula sadrži više operacija, najbezbednije je izračunavati vrednost podformula jednu po jednu i svaki rezultat zameniti sa \top ili \bot.

Primer: Izračunajmo vrednost formule

(¬)¬(¬).(\top\lor\neg\bot)\Leftrightarrow\neg(\neg\top\lor\bot).

Najpre računamo negacije:

¬=,¬=.\neg\bot=\top, \qquad \neg\top=\bot.

Zatim računamo levu i desnu stranu ekvivalencije:

¬==,\top\lor\neg\bot =\top\lor\top =\top,¬(¬)=¬()=¬=.\neg(\neg\top\lor\bot) =\neg(\bot\lor\bot) =\neg\bot =\top.

Na kraju dobijamo:

=.\top\Leftrightarrow\top=\top.

Kada su iskazi pp, qq i rr zadati matematičkim ili tekstualnim tvrđenjima, najpre određujemo vrednost svakog od njih. Tek zatim te vrednosti unosimo u složenu formulu.

Primer: Rešimo iskaznu jednačinu

τ((p))=,p{,}.\tau\bigl((p\Rightarrow\bot)\land\top\bigr)=\bot, \qquad p\in\{\top,\bot\}.

Konjunkcija sa \top ne menja vrednost iskaza, pa jednačina postaje

τ(p)=.\tau(p\Rightarrow\bot)=\bot.

Implikacija je netačna samo kada je njena pretpostavka tačna, a zaključak netačan. Zaključak je već \bot, pa mora biti

p=.p=\top.

Provera:

()==.(\top\Rightarrow\bot)\land\top =\bot\land\top =\bot.

Kod iskazne jednačine sa jednom nepoznatom vrednošću mogu se proveriti oba slučaja, p=p=\top i p=p=\bot. Ovaj postupak je naročito koristan kada se formula ne može odmah uprostiti.

2. Tablice istinitosti i tautologije

Tablica istinitosti prikazuje vrednost formule za sve moguće kombinacije istinitosnih vrednosti njenih iskaznih slova. Ako formula sadrži nn različitih iskaznih slova, tablica ima 2n2^n redova:

Tablicu sastavljamo postupno:

  1. ispišemo sve kombinacije vrednosti iskaznih slova;
  2. izdvojimo podformule prema zagradama i redosledu operacija;
  3. za svaku podformulu napravimo posebnu kolonu;
  4. poslednju kolonu popunimo vrednostima cele formule.

Formula koja je tačna za svaku kombinaciju istinitosnih vrednosti naziva se tautologija. Ako je formula netačna za svaku kombinaciju, naziva se kontradikcija. Formula koja je za neke kombinacije tačna, a za neke netačna nije tautologija.

Primer: Ispitajmo da li je formula

(pq)(¬pq)(p\Rightarrow q)\Leftrightarrow(\neg p\lor q)

tautologija. Potrebne su nam kolone za ¬p\neg p, pqp\Rightarrow q, ¬pq\neg p\lor q i celu ekvivalenciju.

ppqq¬p\neg ppqp\Rightarrow q¬pq\neg p\lor q(pq)(¬pq)(p\Rightarrow q)\Leftrightarrow(\neg p\lor q)
\top\top\bot\top\top\top
\top\bot\bot\bot\bot\top
\bot\top\top\top\top\top
\bot\bot\top\top\top\top

Sve vrednosti u poslednjoj koloni su \top, pa je formula tautologija. Tablica ujedno potvrđuje važnu logičku ekvivalenciju

pq¬pq.p\Rightarrow q\equiv\neg p\lor q.

Da bismo dokazali da formula nije tautologija, nije potrebno proveravati sve redove ako pronađemo jednu kombinaciju za koju je formula netačna. Takva kombinacija naziva se kontraprimer.

Primer: Formula

(pq)(¬pq)(p\lor q)\Leftrightarrow(\neg p\land q)

nije tautologija. Dovoljno je uzeti p=p=\top i q=q=\top. Tada je

pq==,p\lor q=\top\lor\top=\top,

dok je

¬pq==.\neg p\land q=\bot\land\top=\bot.

Zato za ovu kombinaciju važi

=.\top\Leftrightarrow\bot=\bot.

Pronašli smo kontraprimer, pa formula nije tautologija.

Jedan netačan red dovoljan je da formula ne bude tautologija. Za dokaz da formula jeste tautologija moraju svi redovi poslednje kolone imati vrednost \top.

3. De Morganovi zakoni

De Morganovi zakoni opisuju kako negacija deluje na konjunkciju i disjunkciju:

¬(pq)¬p¬q,\neg(p\land q)\equiv\neg p\lor\neg q, ¬(pq)¬p¬q.\neg(p\lor q)\equiv\neg p\land\neg q.

Kada negaciju prenesemo preko zagrade, svako iskazno slovo se negira, a operacija se menja:

  • \land prelazi u \lor;
  • \lor prelazi u \land.

Prvi zakon kaže da konjunkcija pqp\land q nije tačna kada je bar jedan od iskaza netačan. Zato negacija konjunkcije znači da je netačan pp ili da je netačan qq.

Drugi zakon kaže da disjunkcija pqp\lor q nije tačna samo kada su oba iskaza netačna. Zato negacija disjunkcije znači da je netačan pp i da je netačan qq.

Provera pomoću tablice istinitosti

Oba zakona možemo proveriti u jednoj tablici:

ppqq¬(pq)\neg(p\land q)¬p¬q\neg p\lor\neg q¬(pq)\neg(p\lor q)¬p¬q\neg p\land\neg q
\top\top\bot\bot\bot\bot
\top\bot\top\top\bot\bot
\bot\top\top\top\bot\bot
\bot\bot\top\top\top\top

Kolone ¬(pq)\neg(p\land q) i ¬p¬q\neg p\lor\neg q jednake su u svakom redu. Isto važi za kolone ¬(pq)\neg(p\lor q) i ¬p¬q\neg p\land\neg q. Zato su obe ekvivalencije tautologije.

Primer: Uprostimo formulu

¬(¬pq).\neg(\neg p\land q).

Primenjujemo prvi De Morganov zakon:

¬(¬pq)¬(¬p)¬q.\neg(\neg p\land q) \equiv\neg(\neg p)\lor\neg q.

Pošto dvostruka negacija vraća početni iskaz, ¬(¬p)p\neg(\neg p)\equiv p, dobijamo

¬(¬pq)p¬q.\neg(\neg p\land q) \equiv p\lor\neg q.

De Morganovi zakoni važe i za više iskaza:

¬(pqr)¬p¬q¬r,\neg(p\land q\land r) \equiv\neg p\lor\neg q\lor\neg r, ¬(pqr)¬p¬q¬r.\neg(p\lor q\lor r) \equiv\neg p\land\neg q\land\neg r.

Primer: Negirajmo rečenicu „Ana uči matematiku ili fiziku”.

Ako je pp iskaz „Ana uči matematiku”, a qq iskaz „Ana uči fiziku”, data rečenica ima oblik pqp\lor q. Njena negacija je

¬(pq)¬p¬q.\neg(p\lor q)\equiv\neg p\land\neg q.

Zato negacija glasi: „Ana ne uči matematiku i ne uči fiziku”.

Negacija se ne unosi u zagradu bez promene operacije. Na primer,

¬(pq)≢¬p¬q.\neg(p\land q)\not\equiv\neg p\land\neg q.

Ispravno je

¬(pq)¬p¬q.\neg(p\land q)\equiv\neg p\lor\neg q.

Pri primeni De Morganovih zakona uradi tri provere: negiraj svaki iskaz, zameni \land sa \lor ili \lor sa \land i ukloni spoljašnju negaciju.