Iskaz je rečenica koja sima tačno jednu istinitosnu vrednost - tačno ili netačno. Tačan iskaz označavamo sa , a netačan sa . Istinitosnu vrednost iskaza zapisujemo kao . Na primer, iskaz ima vrednost , dok iskaz ima vrednost .
Netačna rečenica i dalje može biti iskaz. Važno je da njena istinitosna vrednost bude jednoznačno određena. Subjektivna rečenica, poput „Jabuke su najukusnije voće”, nije iskaz jer zavisi od ličnog mišljenja. Rečenica čija tačnost zavisi od nedostajućeg podatka takođe nije iskaz. Na primer, bez podatka o godini rečenica „Februar ima 28 dana” nema jednu određenu istinitosnu vrednost.
Od jednostavnih iskaza možemo graditi složene iskaze pomoću logičkih operacija. Ako su i iskazi, osnovne operacije su:
| Operacija | Zapis | Čitanje |
|---|---|---|
| Negacija | nije | |
| Konjunkcija | i | |
| Disjunkcija | ili | |
| Implikacija | ako , onda | |
| Ekvivalencija | ako i samo ako |
Negacija menja istinitosnu vrednost iskaza. Ako je tačan, je netačan, a ako je netačan, je tačan:
Na primer, negacija iskaza „Broj 7 je prost” glasi „Broj 7 nije prost”. Prvi iskaz je tačan, pa je njegova negacija netačna.
Konjunkcija tačna je samo kada su oba iskaza tačna. Dovoljno je da jedan iskaz bude netačan pa da cela konjunkcija bude netačna.
Disjunkcija tačna je kada je bar jedan iskaz tačan. Netačna je samo kada su oba iskaza netačna. Simbol predstavlja uključivo „ili”, pa je disjunkcija tačna i kada su oba iskaza tačna.
Primer: Neka su dati iskazi
Tada je i . Zato važi:
U implikaciji , iskaz je pretpostavka, a iskaz zaključak. Implikacija je netačna samo kada je pretpostavka tačna, a zaključak netačan:
U svim ostalim slučajevima implikacija je tačna. Posebno treba zapamtiti da je implikacija sa netačnom pretpostavkom uvek tačna:
Primer: Posmatrajmo iskaz „Ako je , onda je ”.
Kad god je pretpostavka tačna, zaključak takođe je tačan. Zato je ova implikacija tačna za svaki realan broj .
Implikacija ne tvrdi da je pretpostavka tačna. Ona opisuje odnos između istinitosnih vrednosti iskaza i . Jedini netačan slučaj je .
Ekvivalencija tačna je kada iskazi i imaju istu istinitosnu vrednost. Zato su i i tačni, dok je ekvivalencija iskaza različitih vrednosti netačna.
Kod složenih formula operacije izvršavamo sledećim redosledom:
Zagrade uvek imaju prednost. Kada formula sadrži više operacija, najbezbednije je izračunavati vrednost podformula jednu po jednu i svaki rezultat zameniti sa ili .
Primer: Izračunajmo vrednost formule
Najpre računamo negacije:
Zatim računamo levu i desnu stranu ekvivalencije:
Na kraju dobijamo:
Kada su iskazi , i zadati matematičkim ili tekstualnim tvrđenjima, najpre određujemo vrednost svakog od njih. Tek zatim te vrednosti unosimo u složenu formulu.
Primer: Rešimo iskaznu jednačinu
Konjunkcija sa ne menja vrednost iskaza, pa jednačina postaje
Implikacija je netačna samo kada je njena pretpostavka tačna, a zaključak netačan. Zaključak je već , pa mora biti
Provera:
Kod iskazne jednačine sa jednom nepoznatom vrednošću mogu se proveriti oba slučaja, i . Ovaj postupak je naročito koristan kada se formula ne može odmah uprostiti.
Tablica istinitosti prikazuje vrednost formule za sve moguće kombinacije istinitosnih vrednosti njenih iskaznih slova. Ako formula sadrži različitih iskaznih slova, tablica ima redova:
Tablicu sastavljamo postupno:
Formula koja je tačna za svaku kombinaciju istinitosnih vrednosti naziva se tautologija. Ako je formula netačna za svaku kombinaciju, naziva se kontradikcija. Formula koja je za neke kombinacije tačna, a za neke netačna nije tautologija.
Primer: Ispitajmo da li je formula
tautologija. Potrebne su nam kolone za , , i celu ekvivalenciju.
Sve vrednosti u poslednjoj koloni su , pa je formula tautologija. Tablica ujedno potvrđuje važnu logičku ekvivalenciju
Da bismo dokazali da formula nije tautologija, nije potrebno proveravati sve redove ako pronađemo jednu kombinaciju za koju je formula netačna. Takva kombinacija naziva se kontraprimer.
Primer: Formula
nije tautologija. Dovoljno je uzeti i . Tada je
dok je
Zato za ovu kombinaciju važi
Pronašli smo kontraprimer, pa formula nije tautologija.
Jedan netačan red dovoljan je da formula ne bude tautologija. Za dokaz da formula jeste tautologija moraju svi redovi poslednje kolone imati vrednost .
De Morganovi zakoni opisuju kako negacija deluje na konjunkciju i disjunkciju:
Kada negaciju prenesemo preko zagrade, svako iskazno slovo se negira, a operacija se menja:
Prvi zakon kaže da konjunkcija nije tačna kada je bar jedan od iskaza netačan. Zato negacija konjunkcije znači da je netačan ili da je netačan .
Drugi zakon kaže da disjunkcija nije tačna samo kada su oba iskaza netačna. Zato negacija disjunkcije znači da je netačan i da je netačan .
Oba zakona možemo proveriti u jednoj tablici:
Kolone i jednake su u svakom redu. Isto važi za kolone i . Zato su obe ekvivalencije tautologije.
Primer: Uprostimo formulu
Primenjujemo prvi De Morganov zakon:
Pošto dvostruka negacija vraća početni iskaz, , dobijamo
De Morganovi zakoni važe i za više iskaza:
Primer: Negirajmo rečenicu „Ana uči matematiku ili fiziku”.
Ako je iskaz „Ana uči matematiku”, a iskaz „Ana uči fiziku”, data rečenica ima oblik . Njena negacija je
Zato negacija glasi: „Ana ne uči matematiku i ne uči fiziku”.
Negacija se ne unosi u zagradu bez promene operacije. Na primer,
Ispravno je
Pri primeni De Morganovih zakona uradi tri provere: negiraj svaki iskaz, zameni sa ili sa i ukloni spoljašnju negaciju.
Odrediti istinitosnu vrednost rečenice:
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz: "Februar ima 28 dana."
Odrediti istinitosnu vrednost rečenice:
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz: "Jabuke su najukusnije voće".
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz:
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz:
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz:
Odrediti istinitosnu vrednost rečenice:
Odrediti da li je sledeća rečenica iskaz:
Potrebno je odrediti istinitosnu vrednost logičkog izraza: