Osnovne operacije sa iskazima
Potreban i dovoljan uslov
Kvantifikatori (kvantori)
Skupovi i skupovne operacije
Relacije
Funkcije
Elementi kombinatorike
Iskaz je rečenica koja sima tačno jednu istinitosnu vrednost - tačno ili netačno. Tačan iskaz označavamo sa ⊤, a netačan sa ⊥. Istinitosnu vrednost iskaza p zapisujemo kao τ(p). Na primer, iskaz 2+1=3 ima vrednost τ(2+1=3)=⊤, dok iskaz 2+1=4 ima vrednost τ(2+1=4)=⊥.
Netačna rečenica i dalje može biti iskaz. Važno je da njena istinitosna vrednost bude jednoznačno određena. Subjektivna rečenica, poput „Jabuke su najukusnije voće”, nije iskaz jer zavisi od ličnog mišljenja. Rečenica čija tačnost zavisi od nedostajućeg podatka takođe nije iskaz. Na primer, bez podatka o godini rečenica „Februar ima 28 dana” nema jednu određenu istinitosnu vrednost.
Od jednostavnih iskaza možemo graditi složene iskaze pomoću logičkih operacija. Ako su p i q iskazi, osnovne operacije su:
| Operacija | Zapis | Čitanje |
|---|---|---|
| Negacija | ¬p | nije p |
| Konjunkcija | p∧q | p i q |
| Disjunkcija | p∨q | p ili q |
| Implikacija | p⇒q | ako p, onda q |
| Ekvivalencija | p⇔q | p ako i samo ako q |
Negacija menja istinitosnu vrednost iskaza. Ako je p tačan, ¬p je netačan, a ako je p netačan, ¬p je tačan:
| p | ¬p |
|---|---|
| ⊤ | ⊥ |
| ⊥ | ⊤ |
Na primer, negacija iskaza „Broj 7 je prost” glasi „Broj 7 nije prost”. Prvi iskaz je tačan, pa je njegova negacija netačna.
Konjunkcija p∧q tačna je samo kada su oba iskaza tačna. Dovoljno je da jedan iskaz bude netačan pa da cela konjunkcija bude netačna.
| p | q | p∧q |
|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊤ | ⊥ | ⊥ |
| ⊥ | ⊤ | ⊥ |
| ⊥ | ⊥ | ⊥ |
Disjunkcija p∨q tačna je kada je bar jedan iskaz tačan. Netačna je samo kada su oba iskaza netačna. Simbol ∨ predstavlja uključivo „ili”, pa je disjunkcija tačna i kada su oba iskaza tačna.
| p | q | p∨q |
|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊤ | ⊥ | ⊤ |
| ⊥ | ⊤ | ⊤ |
| ⊥ | ⊥ | ⊥ |
Primer: Neka su dati iskazi
p:2+3=5,q:23=6.Tada je τ(p)=⊤ i τ(q)=⊥. Zato važi:
τ(p∧q)=⊤∧⊥=⊥,τ(p∨q)=⊤∨⊥=⊤.U implikaciji p⇒q, iskaz p je pretpostavka, a iskaz q zaključak. Implikacija je netačna samo kada je pretpostavka tačna, a zaključak netačan:
| p | q | p⇒q |
|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊤ | ⊥ | ⊥ |
| ⊥ | ⊤ | ⊤ |
| ⊥ | ⊥ | ⊤ |
U svim ostalim slučajevima implikacija je tačna. Posebno treba zapamtiti da je implikacija sa netačnom pretpostavkom uvek tačna:
⊥⇒⊤=⊤,⊥⇒⊥=⊤.Primer: Posmatrajmo iskaz „Ako je x>6, onda je x>3”.
Kad god je pretpostavka x>6 tačna, zaključak x>3 takođe je tačan. Zato je ova implikacija tačna za svaki realan broj x.
Implikacija p⇒q ne tvrdi da je pretpostavka p tačna. Ona opisuje odnos između istinitosnih vrednosti iskaza p i q. Jedini netačan slučaj je ⊤⇒⊥.
Ekvivalencija p⇔q tačna je kada iskazi p i q imaju istu istinitosnu vrednost. Zato su i ⊤⇔⊤ i ⊥⇔⊥ tačni, dok je ekvivalencija iskaza različitih vrednosti netačna.
| p | q | p⇔q |
|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊤ | ⊥ | ⊥ |
| ⊥ | ⊤ | ⊥ |
| ⊥ | ⊥ | ⊤ |
Kod složenih formula operacije izvršavamo sledećim redosledom:
Zagrade uvek imaju prednost. Kada formula sadrži više operacija, najbezbednije je izračunavati vrednost podformula jednu po jednu i svaki rezultat zameniti sa ⊤ ili ⊥.
Primer: Izračunajmo vrednost formule
(⊤∨¬⊥)⇔¬(¬⊤∨⊥).Najpre računamo negacije:
¬⊥=⊤,¬⊤=⊥.Zatim računamo levu i desnu stranu ekvivalencije:
⊤∨¬⊥=⊤∨⊤=⊤,¬(¬⊤∨⊥)=¬(⊥∨⊥)=¬⊥=⊤.Na kraju dobijamo:
⊤⇔⊤=⊤.Kada su iskazi p, q i r zadati matematičkim ili tekstualnim tvrđenjima, najpre određujemo vrednost svakog od njih. Tek zatim te vrednosti unosimo u složenu formulu.
Primer: Rešimo iskaznu jednačinu
τ((p⇒⊥)∧⊤)=⊥,p∈{⊤,⊥}.Konjunkcija sa ⊤ ne menja vrednost iskaza, pa jednačina postaje
τ(p⇒⊥)=⊥.Implikacija je netačna samo kada je njena pretpostavka tačna, a zaključak netačan. Zaključak je već ⊥, pa mora biti
p=⊤.Provera:
(⊤⇒⊥)∧⊤=⊥∧⊤=⊥.Kod iskazne jednačine sa jednom nepoznatom vrednošću mogu se proveriti oba slučaja, p=⊤ i p=⊥. Ovaj postupak je naročito koristan kada se formula ne može odmah uprostiti.
Tablica istinitosti prikazuje vrednost formule za sve moguće kombinacije istinitosnih vrednosti njenih iskaznih slova. Ako formula sadrži n različitih iskaznih slova, tablica ima 2n redova:
Tablicu sastavljamo postupno:
Formula koja je tačna za svaku kombinaciju istinitosnih vrednosti naziva se tautologija. Ako je formula netačna za svaku kombinaciju, naziva se kontradikcija. Formula koja je za neke kombinacije tačna, a za neke netačna nije tautologija.
Primer: Ispitajmo da li je formula
(p⇒q)⇔(¬p∨q)tautologija. Potrebne su nam kolone za ¬p, p⇒q, ¬p∨q i celu ekvivalenciju.
| p | q | ¬p | p⇒q | ¬p∨q | (p⇒q)⇔(¬p∨q) |
|---|---|---|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊤ | ⊥ | ⊥ | ⊥ | ⊥ | ⊤ |
| ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊤ | ⊤ | ⊤ |
| ⊥ | ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊤ | ⊤ |
Sve vrednosti u poslednjoj koloni su ⊤, pa je formula tautologija. Tablica ujedno potvrđuje važnu logičku ekvivalenciju
p⇒q≡¬p∨q.Da bismo dokazali da formula nije tautologija, nije potrebno proveravati sve redove ako pronađemo jednu kombinaciju za koju je formula netačna. Takva kombinacija naziva se kontraprimer.
Primer: Formula
(p∨q)⇔(¬p∧q)nije tautologija. Dovoljno je uzeti p=⊤ i q=⊤. Tada je
p∨q=⊤∨⊤=⊤,dok je
¬p∧q=⊥∧⊤=⊥.Zato za ovu kombinaciju važi
⊤⇔⊥=⊥.Pronašli smo kontraprimer, pa formula nije tautologija.
Jedan netačan red dovoljan je da formula ne bude tautologija. Za dokaz da formula jeste tautologija moraju svi redovi poslednje kolone imati vrednost ⊤.
De Morganovi zakoni opisuju kako negacija deluje na konjunkciju i disjunkciju:
¬(p∧q)≡¬p∨¬q, ¬(p∨q)≡¬p∧¬q.Kada negaciju prenesemo preko zagrade, svako iskazno slovo se negira, a operacija se menja:
Prvi zakon kaže da konjunkcija p∧q nije tačna kada je bar jedan od iskaza netačan. Zato negacija konjunkcije znači da je netačan p ili da je netačan q.
Drugi zakon kaže da disjunkcija p∨q nije tačna samo kada su oba iskaza netačna. Zato negacija disjunkcije znači da je netačan p i da je netačan q.
Pri primeni De Morganovih zakona uradi tri provere: negiraj svaki iskaz, zameni ∧ sa ∨ ili ∨ sa ∧ i ukloni spoljašnju negaciju.
De Morganovi zakoni važe i za više iskaza:
¬(p∧q∧r)≡¬p∨¬q∨¬r, ¬(p∨q∨r)≡¬p∧¬q∧¬r.Oba zakona možemo proveriti u jednoj tablici:
| p | q | ¬(p∧q) | ¬p∨¬q | ¬(p∨q) | ¬p∧¬q |
|---|---|---|---|---|---|
| ⊤ | ⊤ | ⊥ | ⊥ | ⊥ | ⊥ |
| ⊤ | ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊥ | ⊥ |
| ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊤ | ⊥ | ⊥ |
| ⊥ | ⊥ | ⊤ | ⊤ | ⊤ | ⊤ |
Kolone ¬(p∧q) i ¬p∨¬q jednake su u svakom redu. Isto važi za kolone ¬(p∨q) i ¬p∧¬q. Zato su obe ekvivalencije tautologije.
Primer: Uprostimo formulu
¬(¬p∧q).Primenjujemo prvi De Morganov zakon:
¬(¬p∧q)≡¬(¬p)∨¬q.Pošto dvostruka negacija vraća početni iskaz, ¬(¬p)≡p, dobijamo
¬(¬p∧q)≡p∨¬q.Primer: Negirajmo rečenicu „Ana uči matematiku ili fiziku”.
Ako je p iskaz „Ana uči matematiku”, a q iskaz „Ana uči fiziku”, data rečenica ima oblik p∨q. Njena negacija je
¬(p∨q)≡¬p∧¬q.Zato negacija glasi: „Ana ne uči matematiku i ne uči fiziku”.
Spreman/na za vežbu?
59 zadataka te čeka