Skup i element. Skup je jasno određena kolekcija objekata, a objekti koje sadrži nazivaju se njegovim elementima. Ako x pripada skupu A, zapisujemo x∈A, a ako mu ne pripada, zapisujemo x∈/A. Skup bez elemenata je prazan skup i označava se sa ∅.
Podskup. Skup A je podskup skupa B ako svaki element skupa A pripada i skupu B:
A⊆B⟺(∀x)(x∈A⇒x∈B).
Ako je A⊆B i A=B, onda je Apravi podskup skupa B i pišemo A⊊B. Prazan skup je podskup svakog skupa, a svaki skup je podskup samog sebe.
Jednakost skupova. Dva skupa su jednaka ako imaju potpuno iste elemente. To se može proveriti tako što pokažemo da je svaki od njih podskup onog drugog:
A=B⟺A⊆B∧B⊆A.
Partitivni skup. Partitivni skup skupa A, u oznaci P(A), jeste skup svih podskupova skupa A. Na primer, ako je A={a,b}, onda je
P(A)={∅,{a},{b},{a,b}}.
Ako konačan skup A ima n elemenata, njegov partitivni skup ima 2n elemenata.
Skupovi se najčešće označavaju velikim slovima, a njihovi elementi malim slovima. Skup možemo zadati nabrajanjem elemenata:
A={1,2,3,4},
ili navođenjem svojstva koje njegovi elementi ispunjavaju:
A={x∈N∣1≤x≤4}.
Znak ∣ u ovom zapisu čita se „takav da”. U zadacima u kojima je N={1,2,3,…}, prethodna dva zapisa predstavljaju isti skup.
Redosled elemenata nije važan, a ponavljanje elementa ne menja skup. Zato je
{1,2,3}={3,2,1,2}.
Dva skupa su jednaka ako imaju potpuno iste elemente, odnosno ako za svaki objekat x važi:
A=B⟺(∀x)(x∈A⟺x∈B).
Kod skupova zadatih svojstvom najpre rešavamo uslov, a zatim izdvajamo rešenja koja pripadaju navedenom brojnom skupu.
Primer: Odredimo skup
S={x∈Z∣∣x−1∣≤2}.
Nejednakost je ekvivalentna sa
−2≤x−1≤2,
odnosno
−1≤x≤3.
Pošto tražimo cele brojeve, dobijamo
S={−1,0,1,2,3}.
1. Podskup i partitivni skup
Podskup
Skup A je podskup skupa B ako svaki element skupa A pripada i skupu B:
A⊆B⟺(∀x)(x∈A⇒x∈B).
Ako je A⊆B i A=B, tada je Apravi podskup skupa B, što zapisujemo A⊊B.
Prazan skup je podskup svakog skupa, a svaki skup je podskup samog sebe:
∅⊆A,A⊆A.
Pripadnost i sadržavanje nisu isti odnosi. Zapis x∈A govori da je x element skupa A, dok X⊆A govori da je svaki element skupa X ujedno element skupa A.
Na primer, ako je
B={1,{1},{1,2}},
onda važi 1∈B, {1}∈B i {1,2}∈B. Skupovi {1} i {1,2} ovde se pojavljuju kao pojedinačni elementi skupa B.
Partitivni skup
Partitivni skup skupa A, u oznaci P(A), jeste skup svih podskupova skupa A.
Primer: Ako je A={a,b}, njegovi podskupovi su
∅,{a},{b},{a,b}.
Zato je
P(A)={∅,{a},{b},{a,b}}.
Ako konačan skup A ima n elemenata, njegov partitivni skup ima 2n elemenata:
∣A∣=n⇒∣P(A)∣=2n.
Razlog je to što pri formiranju podskupa za svaki od n elemenata imamo dve mogućnosti: da ga uključimo ili da ga ne uključimo.
2. Skupovne operacije i intervali
Unija skupova
Unija skupova A i B sadrži sve elemente koji pripadaju bar jednom od ta dva skupa:
A∪B={x∣x∈A∨x∈B}.
Ako neki element pripada obema skupovima, u uniji ga zapisujemo samo jednom.
Primer: Za A={1,2,3} i B={2,3,4} važi
A∪B={1,2,3,4}.
Presek skupova
Presek skupova A i B sadrži elemente koji istovremeno pripadaju i skupu A i skupu B:
A∩B={x∣x∈A∧x∈B}.
Ako skupovi nemaju zajedničkih elemenata, njihov presek je prazan i kažemo da su skupovi disjunktni.
Primer: Za A={1,2,3} i B={2,3,4} dobijamo
A∩B={2,3}.
Razlika skupova
RazlikaA∖B sadrži elemente koji pripadaju skupu A, ali ne pripadaju skupu B:
A∖B={x∣x∈A∧x∈/B}.
Redosled skupova je važan. U opštem slučaju A∖B i B∖A nisu jednaki.
Primer: Ako su A={1,2,3} i B={2,3,4}, onda je
A∖B={1},B∖A={4}.
Komplement skupa
Kada je određen univerzalni skup U, komplement skupa A čine svi elementi skupa U koji nisu u skupu A:
Ac=U∖A.
Komplement zato zavisi od izbora univerzalnog skupa.
Primer: Ako je U={1,2,3,4,5} i A={1,3,5}, onda je
Ac={2,4}.
Složeni skupovni izrazi
Kod izraza sa više operacija prvo računamo ono što je u najdubljim zagradama, a zatim korak po korak prelazimo ka spoljašnjem delu izraza. Tako se smanjuje mogućnost da pomešamo skupove nad kojima se operacija izvršava.
Primer: Neka su
A={−1,0,1,2},B={1,2,3,4},C={3,4,5,6}.
Odredimo (A∩B)∪C. Najpre računamo presek u zagradi:
A∩B={1,2}.
Zatim dobijeni skup sjedinjavamo sa skupom C:
(A∩B)∪C={1,2}∪{3,4,5,6}={1,2,3,4,5,6}.
Kod složenog izraza zapiši rezultat svakog međukoraka kao poseban skup. Nemoj istovremeno računati više operacija ako njihov redosled određuju zagrade.
Intervali kao skupovi
Interval je skup realnih brojeva između zadatih granica. Uglasta zagrada znači da granična tačka pripada intervalu, a obla zagrada da ne pripada.
Interval
Uslov za x
[a,b]
a≤x≤b
[a,b)
a≤x<b
(a,b]
a<x≤b
(a,b)
a<x<b
Uz −∞ i +∞ uvek se piše obla zagrada, jer beskonačnost nije realan broj koji može pripadati intervalu.
Skupovne operacije sa intervalima određujemo poređenjem njihovih granica. Presek sadrži zajednički deo, unija obuhvata sve tačke koje pripadaju bar jednom intervalu, a razlika uklanja tačke drugog intervala iz prvog.
Primer: Odredimo presek [0,3]∩(1,7).
Broj iz preseka mora da ispunjava oba uslova:
0≤x≤3i1<x<7.
Zajedno dobijamo 1<x≤3, pa je
[0,3]∩(1,7)=(1,3].
Primer: Izračunajmo
((−∞,3)∩[0,+∞))∪(−5,5].
Najpre je
(−∞,3)∩[0,+∞)=[0,3).
Pošto važi [0,3)⊆(−5,5], unija je širi interval:
[0,3)∪(−5,5]=(−5,5].
Pri određivanju krajeva rezultujućeg intervala proveri svaku graničnu tačku posebno. Na primer, u razlici [−2,4]∖(1,5) broj 1 ostaje, jer ne pripada intervalu (1,5). Zato je rezultat [−2,1].
Osnovni skupovni zakoni
Skupovne izraze možemo preuređivati pomoću zakona koji odgovaraju zakonima logičkih operacija. U sledećim formulama U označava univerzalni skup.
Zakon
Identiteti
Komutativnost
A∪B=B∪AA∩B=B∩A
Asocijativnost
(A∪B)∪C=A∪(B∪C)(A∩B)∩C=A∩(B∩C)
Distributivnost
A∩(B∪C)=(A∩B)∪(A∩C)A∪(B∩C)=(A∪B)∩(A∪C)
Idempotentnost
A∪A=AA∩A=A
Neutralni elementi
A∪∅=AA∩U=A
Apsorbujući elementi
A∩∅=∅A∪U=U
Komplement
A∪Ac=UA∩Ac=∅(Ac)c=A
Apsorpcija
A∪(A∩B)=AA∩(A∪B)=A
De Morganovi zakoni
(A∪B)c=Ac∩Bc(A∩B)c=Ac∪Bc
Razliku možemo zapisati pomoću preseka i komplementa:
A∖B=A∩Bc.
Ovaj zapis je naročito koristan pri pojednostavljivanju složenijih skupovnih izraza.
3. Venovi dijagrami
Venov dijagram je grafički prikaz skupova i njihovih međusobnih odnosa. Skupove predstavljamo krugovima, a pravougaonik predstavlja univerzalni skup U.
Neka su
A={1,2,3,4},B={3,4,5,6},U={1,2,3,4,5,6,7,8}.
PresekA∩B={3,4} sadrži elemente koji pripadaju i skupu A i skupu B.
UnijaA∪B={1,2,3,4,5,6} sadrži sve elemente koji pripadaju bar jednom od skupova.
RazlikaA∖B={1,2} sadrži elemente skupa A koji ne pripadaju skupu B.
KomplementAc={5,6,7,8} sadrži elemente univerzalnog skupa koji ne pripadaju skupu A.
Preklapanje krugova pokazuje da skupovi imaju zajedničke elemente. Ako se krugovi ne preklapaju, skupovi su disjunktni i važi A∩B=∅.
Broj elemenata unije dva skupa
Broj elemenata konačnog skupa A označavamo sa ∣A∣. Kada saberemo ∣A∣ i ∣B∣, elemente preseka prebrojali smo dva puta. Zato ih jednom oduzimamo:
∣A∪B∣=∣A∣+∣B∣−∣A∩B∣.
Broj elemenata koji pripadaju samo skupu A jednak je
∣A∖B∣=∣A∣−∣A∩B∣.
Primer: Ako je ∣A∪B∣=15, ∣A∣=8 i ∣A∩B∣=5, odredimo ∣B∣.
Iz formule
15=8+∣B∣−5
dobijamo
∣B∣=12.
Broj elemenata unije tri skupa
Na dijagramu sa tri skupa pojavljuju se delovi koji pripadaju jednom, dvama ili svim trima skupovima.
Za tri konačna skupa važi princip uključivanja i isključivanja:
∣A∪B∪C∣=∣A∣+∣B∣+∣C∣−∣A∩B∣−∣A∩C∣−∣B∩C∣+∣A∩B∩C∣.
Trostruki presek na kraju dodajemo zato što smo ga u prvom redu prebrojali tri puta, a zatim ga kroz tri preseka oduzeli tri puta.
U tekstualnim zadacima često je preglednije popunjavati disjunktne oblasti dijagrama sledećim redosledom:
Upisati broj elemenata u preseku sva tri skupa.
Odrediti delove koji pripadaju tačno dvama skupovima.
Odrediti delove koji pripadaju samo jednom skupu.
Sabiranjem svih disjunktnih oblasti izračunati uniju.
Ako postoje elementi van unije, dodati i oblast izvan sva tri skupa.
Primer: U jednom odeljenju svaki učenik pročitao je bar jednu od knjiga A, B i C. Sve tri knjige pročitala su 3 učenika. Knjige B i C pročitala su 4 učenika, a knjige A i B njih 5. Tačno dve knjige pročitala su 4 učenika. Knjigu A pročitalo je 10, knjigu B njih 13, a tačno jednu knjigu 16 učenika. Odredimo ukupan broj učenika.
Počinjemo od sredine dijagrama:
∣A∩B∩C∣=3.
Podaci o parovima obuhvataju i učenike iz trostrukog preseka. Zato su brojevi učenika koji su pročitali samo odgovarajuća dva naslova
∣B∩C, bez A∣=4−3=1
i
∣A∩B, bez C∣=5−3=2.
Pošto su tačno dve knjige pročitala ukupno 4 učenika, sledi
∣A∩C, bez B∣=4−1−2=1.
Samo knjigu A pročitalo je
10−2−1−3=4
učenika, a samo knjigu B
13−2−1−3=7
učenika. Pošto je tačno jednu knjigu pročitalo 16 učenika, samo knjigu C pročitalo je
16−4−7=5
učenika. Svi učenici pripadaju jednoj od tri grupe: pročitali su tačno jednu, tačno dve ili sve tri knjige. Zato je broj učenika
16+4+3=23.
Izraz „govore engleski i francuski” obično obuhvata i osobe koje govore sva tri jezika. Izraz „govore samo engleski i francuski” odnosi se isključivo na deo preseka ta dva skupa koji ne pripada trećem skupu. Obrati pažnju na reči „samo”, „tačno” i „bar”.
4. Dekartov proizvod skupova
Dekartov proizvod skupova A i B jeste skup svih uređenih parova (a,b) u kojima je prva komponenta iz skupa A, a druga iz skupa B:
A×B={(a,b)∣a∈A∧b∈B}.
Parovi su uređeni, pa je (a,b)=(c,d) samo ako je a=c i b=d. U opštem slučaju zato važi
A×B=B×A.
Oznaka A2 predstavlja proizvod skupa sa samim sobom:
A2=A×A.
Ako su A i B konačni skupovi, onda je
∣A×B∣=∣A∣⋅∣B∣.
Primer: Neka su A={1,2,3} i B={a,b}. Tada je
A×B={(1,a),(1,b),(2,a),(2,b),(3,a),(3,b)},
dok je
B×A={(a,1),(a,2),(a,3),(b,1),(b,2),(b,3)}.
Pošto je ∣A∣=3 i ∣B∣=2, važi
∣A×B∣=3⋅2=6.
I skup B×A ima šest elemenata, iako se njegovi uređeni parovi razlikuju od uređenih parova skupa A×B.
Dekartov proizvod je distributivan prema uniji, preseku i razlici:
Skup čiji su elementi već uređeni parovi može učestvovati u svim skupovnim operacijama. Ako formiramo proizvod dva takva skupa, elementi novog proizvoda jesu uređeni parovi uređenih parova. Na primer, ako su E1={(1,1)} i E2={(1,2),(2,1)}, onda je