Skupovi i skupovne operacije

Skup i element. Skup je jasno određena kolekcija objekata, a objekti koje sadrži nazivaju se njegovim elementima. Ako xx pripada skupu AA, zapisujemo x∈Ax\in A, a ako mu ne pripada, zapisujemo x∉Ax\notin A. Skup bez elemenata je prazan skup i označava se sa ∅\varnothing.

Podskup. Skup AA je podskup skupa BB ako svaki element skupa AA pripada i skupu BB:

A⊆B  ⟺  (∀x)(x∈A⇒x∈B).A\subseteq B\iff(\forall x)(x\in A\Rightarrow x\in B).

Ako je A⊆BA\subseteq B i A≠BA\ne B, onda je AA pravi podskup skupa BB i pišemo A⊊BA\subsetneq B. Prazan skup je podskup svakog skupa, a svaki skup je podskup samog sebe.

Jednakost skupova. Dva skupa su jednaka ako imaju potpuno iste elemente. To se može proveriti tako što pokažemo da je svaki od njih podskup onog drugog:

A=B  ⟺  A⊆B∧B⊆A.A=B\iff A\subseteq B\land B\subseteq A.

Partitivni skup. Partitivni skup skupa AA, u oznaci P(A)\mathcal P(A), jeste skup svih podskupova skupa AA. Na primer, ako je A={a,b}A=\{a,b\}, onda je

P(A)={∅,{a},{b},{a,b}}.\mathcal P(A)=\{\varnothing,\{a\},\{b\},\{a,b\}\}.

Ako konačan skup AA ima nn elemenata, njegov partitivni skup ima 2n2^n elemenata.

Sadržaj

  1. Podskup i partitivni skup
  2. Skupovne operacije i intervali
  3. Venovi dijagrami
  4. Dekartov proizvod skupova

Uvod

Skupovi se najčešće označavaju velikim slovima, a njihovi elementi malim slovima. Skup možemo zadati nabrajanjem elemenata:

A={1,2,3,4},A=\{1,2,3,4\},

ili navođenjem svojstva koje njegovi elementi ispunjavaju:

A={x∈N∣1≤x≤4}.A=\{x\in\mathbb N\mid 1\leq x\leq 4\}.

Znak ∣\mid u ovom zapisu čita se „takav da”. U zadacima u kojima je N={1,2,3,…}\mathbb N=\{1,2,3,\ldots\}, prethodna dva zapisa predstavljaju isti skup.

Redosled elemenata nije važan, a ponavljanje elementa ne menja skup. Zato je

{1,2,3}={3,2,1,2}.\{1,2,3\}=\{3,2,1,2\}.

Dva skupa su jednaka ako imaju potpuno iste elemente, odnosno ako za svaki objekat xx važi:

A=B  ⟺  (∀x)(x∈A  ⟺  x∈B).A=B\iff (\forall x)(x\in A\iff x\in B).

Kod skupova zadatih svojstvom najpre rešavamo uslov, a zatim izdvajamo rešenja koja pripadaju navedenom brojnom skupu.

Primer: Odredimo skup

S={x∈Z∣∣x−1∣≤2}.S=\{x\in\mathbb Z\mid |x-1|\leq 2\}.

Nejednakost je ekvivalentna sa

−2≤x−1≤2,-2\leq x-1\leq 2,

odnosno

−1≤x≤3.-1\leq x\leq 3.

Pošto tražimo cele brojeve, dobijamo

S={−1,0,1,2,3}.S=\{-1,0,1,2,3\}.

1. Podskup i partitivni skup

Podskup

Skup AA je podskup skupa BB ako svaki element skupa AA pripada i skupu BB:

A⊆B  ⟺  (∀x)(x∈A⇒x∈B).A\subseteq B\iff (\forall x)(x\in A\Rightarrow x\in B).

Ako je A⊆BA\subseteq B i A≠BA\ne B, tada je AA pravi podskup skupa BB, što zapisujemo A⊊BA\subsetneq B.

Prazan skup je podskup svakog skupa, a svaki skup je podskup samog sebe:

∅⊆A,A⊆A.\varnothing\subseteq A, \qquad A\subseteq A.

Pripadnost i sadržavanje nisu isti odnosi. Zapis x∈Ax\in A govori da je xx element skupa AA, dok X⊆AX\subseteq A govori da je svaki element skupa XX ujedno element skupa AA.

Na primer, ako je

B={1,{1},{1,2}},B=\{1,\{1\},\{1,2\}\},

onda važi 1∈B1\in B, {1}∈B\{1\}\in B i {1,2}∈B\{1,2\}\in B. Skupovi {1}\{1\} i {1,2}\{1,2\} ovde se pojavljuju kao pojedinačni elementi skupa BB.

Partitivni skup

Partitivni skup skupa AA, u oznaci P(A)\mathcal P(A), jeste skup svih podskupova skupa AA.

Primer: Ako je A={a,b}A=\{a,b\}, njegovi podskupovi su

∅,{a},{b},{a,b}.\varnothing,\quad \{a\},\quad \{b\},\quad \{a,b\}.

Zato je

P(A)={∅,{a},{b},{a,b}}.\mathcal P(A)=\{\varnothing,\{a\},\{b\},\{a,b\}\}.

Ako konačan skup AA ima nn elemenata, njegov partitivni skup ima 2n2^n elemenata:

∣A∣=n⇒∣P(A)∣=2n.|A|=n\Rightarrow |\mathcal P(A)|=2^n.

Razlog je to što pri formiranju podskupa za svaki od nn elemenata imamo dve mogućnosti: da ga uključimo ili da ga ne uključimo.

2. Skupovne operacije i intervali

Unija skupova

Unija skupova AA i BB sadrži sve elemente koji pripadaju bar jednom od ta dva skupa:

A∪B={x∣x∈A∨x∈B}.A\cup B=\{x\mid x\in A\lor x\in B\}.

Ako neki element pripada obema skupovima, u uniji ga zapisujemo samo jednom.

Primer: Za A={1,2,3}A=\{1,2,3\} i B={2,3,4}B=\{2,3,4\} važi

A∪B={1,2,3,4}.A\cup B=\{1,2,3,4\}.

Presek skupova

Presek skupova AA i BB sadrži elemente koji istovremeno pripadaju i skupu AA i skupu BB:

A∩B={x∣x∈A∧x∈B}.A\cap B=\{x\mid x\in A\land x\in B\}.

Ako skupovi nemaju zajedničkih elemenata, njihov presek je prazan i kažemo da su skupovi disjunktni.

Primer: Za A={1,2,3}A=\{1,2,3\} i B={2,3,4}B=\{2,3,4\} dobijamo

A∩B={2,3}.A\cap B=\{2,3\}.

Razlika skupova

Razlika A∖BA\setminus B sadrži elemente koji pripadaju skupu AA, ali ne pripadaju skupu BB:

A∖B={x∣x∈A∧x∉B}.A\setminus B=\{x\mid x\in A\land x\notin B\}.

Redosled skupova je važan. U opštem slučaju A∖BA\setminus B i B∖AB\setminus A nisu jednaki.

Primer: Ako su A={1,2,3}A=\{1,2,3\} i B={2,3,4}B=\{2,3,4\}, onda je

A∖B={1},B∖A={4}.A\setminus B=\{1\}, \qquad B\setminus A=\{4\}.

Komplement skupa

Kada je određen univerzalni skup UU, komplement skupa AA čine svi elementi skupa UU koji nisu u skupu AA:

Ac=U∖A.A^c=U\setminus A.

Komplement zato zavisi od izbora univerzalnog skupa.

Primer: Ako je U={1,2,3,4,5}U=\{1,2,3,4,5\} i A={1,3,5}A=\{1,3,5\}, onda je

Ac={2,4}.A^c=\{2,4\}.

Složeni skupovni izrazi

Kod izraza sa više operacija prvo računamo ono što je u najdubljim zagradama, a zatim korak po korak prelazimo ka spoljašnjem delu izraza. Tako se smanjuje mogućnost da pomešamo skupove nad kojima se operacija izvršava.

Primer: Neka su

A={−1,0,1,2},B={1,2,3,4},C={3,4,5,6}.A=\{-1,0,1,2\}, \qquad B=\{1,2,3,4\}, \qquad C=\{3,4,5,6\}.

Odredimo (A∩B)∪C(A\cap B)\cup C. Najpre računamo presek u zagradi:

A∩B={1,2}.A\cap B=\{1,2\}.

Zatim dobijeni skup sjedinjavamo sa skupom CC:

(A∩B)∪C={1,2}∪{3,4,5,6}={1,2,3,4,5,6}.(A\cap B)\cup C =\{1,2\}\cup\{3,4,5,6\} =\{1,2,3,4,5,6\}.

Kod složenog izraza zapiši rezultat svakog međukoraka kao poseban skup. Nemoj istovremeno računati više operacija ako njihov redosled određuju zagrade.

Intervali kao skupovi

Interval je skup realnih brojeva između zadatih granica. Uglasta zagrada znači da granična tačka pripada intervalu, a obla zagrada da ne pripada.

IntervalUslov za xx
[a,b][a,b]a≤x≤ba\leq x\leq b
[a,b)[a,b)a≤x<ba\leq x<b
(a,b](a,b]a<x≤ba<x\leq b
(a,b)(a,b)a<x<ba<x<b

Uz −∞-\infty i +∞+\infty uvek se piše obla zagrada, jer beskonačnost nije realan broj koji može pripadati intervalu.

Skupovne operacije sa intervalima određujemo poređenjem njihovih granica. Presek sadrži zajednički deo, unija obuhvata sve tačke koje pripadaju bar jednom intervalu, a razlika uklanja tačke drugog intervala iz prvog.

Primer: Odredimo presek [0,3]∩(1,7)[0,3]\cap(1,7).

Broj iz preseka mora da ispunjava oba uslova:

0≤x≤3i1<x<7.0\leq x\leq 3 \qquad\text{i}\qquad 1<x<7.

Zajedno dobijamo 1<x≤31<x\leq 3, pa je

[0,3]∩(1,7)=(1,3].[0,3]\cap(1,7)=(1,3].

Primer: Izračunajmo

((−∞,3)∩[0,+∞))∪(−5,5].\bigl((-\infty,3)\cap[0,+\infty)\bigr)\cup(-5,5].

Najpre je

(−∞,3)∩[0,+∞)=[0,3).(-\infty,3)\cap[0,+\infty)=[0,3).

Pošto važi [0,3)⊆(−5,5][0,3)\subseteq(-5,5], unija je širi interval:

[0,3)∪(−5,5]=(−5,5].[0,3)\cup(-5,5]=(-5,5].

Pri određivanju krajeva rezultujućeg intervala proveri svaku graničnu tačku posebno. Na primer, u razlici [−2,4]∖(1,5)[-2,4]\setminus(1,5) broj 11 ostaje, jer ne pripada intervalu (1,5)(1,5). Zato je rezultat [−2,1][-2,1].

Osnovni skupovni zakoni

Skupovne izraze možemo preuređivati pomoću zakona koji odgovaraju zakonima logičkih operacija. U sledećim formulama UU označava univerzalni skup.

ZakonIdentiteti
KomutativnostA∪B=B∪AA∩B=B∩A\begin{gathered}A\cup B=B\cup A\\A\cap B=B\cap A\end{gathered}
Asocijativnost(A∪B)∪C=A∪(B∪C)(A∩B)∩C=A∩(B∩C)\begin{gathered}(A\cup B)\cup C=A\cup(B\cup C)\\(A\cap B)\cap C=A\cap(B\cap C)\end{gathered}
DistributivnostA∩(B∪C)=(A∩B)∪(A∩C)A∪(B∩C)=(A∪B)∩(A∪C)\begin{gathered}A\cap(B\cup C)=(A\cap B)\cup(A\cap C)\\A\cup(B\cap C)=(A\cup B)\cap(A\cup C)\end{gathered}
IdempotentnostA∪A=AA∩A=A\begin{gathered}A\cup A=A\\A\cap A=A\end{gathered}
Neutralni elementiA∪∅=AA∩U=A\begin{gathered}A\cup\varnothing=A\\A\cap U=A\end{gathered}
Apsorbujući elementiA∩∅=∅A∪U=U\begin{gathered}A\cap\varnothing=\varnothing\\A\cup U=U\end{gathered}
KomplementA∪Ac=UA∩Ac=∅(Ac)c=A\begin{gathered}A\cup A^c=U\\A\cap A^c=\varnothing\\(A^c)^c=A\end{gathered}
ApsorpcijaA∪(A∩B)=AA∩(A∪B)=A\begin{gathered}A\cup(A\cap B)=A\\A\cap(A\cup B)=A\end{gathered}
De Morganovi zakoni(A∪B)c=Ac∩Bc(A∩B)c=Ac∪Bc\begin{gathered}(A\cup B)^c=A^c\cap B^c\\(A\cap B)^c=A^c\cup B^c\end{gathered}

Razliku možemo zapisati pomoću preseka i komplementa:

A∖B=A∩Bc.A\setminus B=A\cap B^c.

Ovaj zapis je naročito koristan pri pojednostavljivanju složenijih skupovnih izraza.

3. Venovi dijagrami

Venov dijagram je grafički prikaz skupova i njihovih međusobnih odnosa. Skupove predstavljamo krugovima, a pravougaonik predstavlja univerzalni skup UU.

Neka su

A={1,2,3,4},B={3,4,5,6},U={1,2,3,4,5,6,7,8}.A=\{1,2,3,4\},\qquad B=\{3,4,5,6\},\qquad U=\{1,2,3,4,5,6,7,8\}.
  1. Presek A∩B={3,4}A\cap B=\{3,4\} sadrži elemente koji pripadaju i skupu AA i skupu BB.
  2. Unija A∪B={1,2,3,4,5,6}A\cup B=\{1,2,3,4,5,6\} sadrži sve elemente koji pripadaju bar jednom od skupova.
  3. Razlika A∖B={1,2}A\setminus B=\{1,2\} sadrži elemente skupa AA koji ne pripadaju skupu BB.
  4. Komplement Ac={5,6,7,8}A^c=\{5,6,7,8\} sadrži elemente univerzalnog skupa koji ne pripadaju skupu AA.
Presek A ∩ B U A B Unija A ∪ B U A B Razlika A ∖ B U A B Komplement Aᶜ U A

Preklapanje krugova pokazuje da skupovi imaju zajedničke elemente. Ako se krugovi ne preklapaju, skupovi su disjunktni i važi A∩B=∅A\cap B=\varnothing.

Broj elemenata unije dva skupa

Broj elemenata konačnog skupa AA označavamo sa ∣A∣|A|. Kada saberemo ∣A∣|A| i ∣B∣|B|, elemente preseka prebrojali smo dva puta. Zato ih jednom oduzimamo:

∣A∪B∣=∣A∣+∣B∣−∣A∩B∣.|A\cup B|=|A|+|B|-|A\cap B|.

Broj elemenata koji pripadaju samo skupu AA jednak je

∣A∖B∣=∣A∣−∣A∩B∣.|A\setminus B|=|A|-|A\cap B|.

Primer: Ako je ∣A∪B∣=15|A\cup B|=15, ∣A∣=8|A|=8 i ∣A∩B∣=5|A\cap B|=5, odredimo ∣B∣|B|.

Iz formule

15=8+∣B∣−515=8+|B|-5

dobijamo

∣B∣=12.|B|=12.

Broj elemenata unije tri skupa

Na dijagramu sa tri skupa pojavljuju se delovi koji pripadaju jednom, dvama ili svim trima skupovima.

U A B C

Za tri konačna skupa važi princip uključivanja i isključivanja:

∣A∪B∪C∣=∣A∣+∣B∣+∣C∣−∣A∩B∣−∣A∩C∣−∣B∩C∣+∣A∩B∩C∣.\begin{aligned} |A\cup B\cup C| ={}&|A|+|B|+|C|\\ &-|A\cap B|-|A\cap C|-|B\cap C|\\ &+|A\cap B\cap C|. \end{aligned}

Trostruki presek na kraju dodajemo zato što smo ga u prvom redu prebrojali tri puta, a zatim ga kroz tri preseka oduzeli tri puta.

U tekstualnim zadacima često je preglednije popunjavati disjunktne oblasti dijagrama sledećim redosledom:

  1. Upisati broj elemenata u preseku sva tri skupa.
  2. Odrediti delove koji pripadaju tačno dvama skupovima.
  3. Odrediti delove koji pripadaju samo jednom skupu.
  4. Sabiranjem svih disjunktnih oblasti izračunati uniju.
  5. Ako postoje elementi van unije, dodati i oblast izvan sva tri skupa.

Primer: U jednom odeljenju svaki učenik pročitao je bar jednu od knjiga AA, BB i CC. Sve tri knjige pročitala su 33 učenika. Knjige BB i CC pročitala su 44 učenika, a knjige AA i BB njih 55. Tačno dve knjige pročitala su 44 učenika. Knjigu AA pročitalo je 1010, knjigu BB njih 1313, a tačno jednu knjigu 1616 učenika. Odredimo ukupan broj učenika.

Počinjemo od sredine dijagrama:

∣A∩B∩C∣=3.|A\cap B\cap C|=3.

Podaci o parovima obuhvataju i učenike iz trostrukog preseka. Zato su brojevi učenika koji su pročitali samo odgovarajuća dva naslova

∣B∩C, bez A∣=4−3=1|B\cap C\text{, bez }A|=4-3=1

i

∣A∩B, bez C∣=5−3=2.|A\cap B\text{, bez }C|=5-3=2.

Pošto su tačno dve knjige pročitala ukupno 44 učenika, sledi

∣A∩C, bez B∣=4−1−2=1.|A\cap C\text{, bez }B|=4-1-2=1.

Samo knjigu AA pročitalo je

10−2−1−3=410-2-1-3=4

učenika, a samo knjigu BB

13−2−1−3=713-2-1-3=7

učenika. Pošto je tačno jednu knjigu pročitalo 1616 učenika, samo knjigu CC pročitalo je

16−4−7=516-4-7=5

učenika. Svi učenici pripadaju jednoj od tri grupe: pročitali su tačno jednu, tačno dve ili sve tri knjige. Zato je broj učenika

16+4+3=23.16+4+3=23.

Izraz „govore engleski i francuski” obično obuhvata i osobe koje govore sva tri jezika. Izraz „govore samo engleski i francuski” odnosi se isključivo na deo preseka ta dva skupa koji ne pripada trećem skupu. Obrati pažnju na reči „samo”, „tačno” i „bar”.

4. Dekartov proizvod skupova

Dekartov proizvod skupova AA i BB jeste skup svih uređenih parova (a,b)(a,b) u kojima je prva komponenta iz skupa AA, a druga iz skupa BB:

A×B={(a,b)∣a∈A∧b∈B}.A\times B=\{(a,b)\mid a\in A\land b\in B\}.

Parovi su uređeni, pa je (a,b)=(c,d)(a,b)=(c,d) samo ako je a=ca=c i b=db=d. U opštem slučaju zato važi

A×B≠B×A.A\times B\ne B\times A.

Oznaka A2A^2 predstavlja proizvod skupa sa samim sobom:

A2=A×A.A^2=A\times A.

Ako su AA i BB konačni skupovi, onda je

∣A×B∣=∣A∣⋅∣B∣.|A\times B|=|A|\cdot|B|.

Primer: Neka su A={1,2,3}A=\{1,2,3\} i B={a,b}B=\{a,b\}. Tada je

A×B={(1,a),(1,b),(2,a),(2,b),(3,a),(3,b)},\begin{aligned} A\times B=\{&(1,a),(1,b),(2,a),\\ &(2,b),(3,a),(3,b)\}, \end{aligned}

dok je

B×A={(a,1),(a,2),(a,3),(b,1),(b,2),(b,3)}.\begin{aligned} B\times A=\{&(a,1),(a,2),(a,3),\\ &(b,1),(b,2),(b,3)\}. \end{aligned}

Pošto je ∣A∣=3|A|=3 i ∣B∣=2|B|=2, važi

∣A×B∣=3⋅2=6.|A\times B|=3\cdot 2=6.

I skup B×AB\times A ima šest elemenata, iako se njegovi uređeni parovi razlikuju od uređenih parova skupa A×BA\times B.

Dekartov proizvod je distributivan prema uniji, preseku i razlici:

(A∪B)×C=(A×C)∪(B×C),(A\cup B)\times C=(A\times C)\cup(B\times C), (A∩B)×C=(A×C)∩(B×C),(A\cap B)\times C=(A\times C)\cap(B\times C), (A∖B)×C=(A×C)∖(B×C).(A\setminus B)\times C=(A\times C)\setminus(B\times C).

Analogni zakoni važe kada se operacija nalazi u drugom činiocu proizvoda.

Primer: Dokažimo prvu jednakost. Za proizvoljan uređeni par (x,y)(x,y) važi

(x,y)∈(A∪B)×C  ⟺  (x∈A∪B)∧(y∈C)  ⟺  (x∈A∨x∈B)∧(y∈C)  ⟺  (x∈A∧y∈C)∨(x∈B∧y∈C)  ⟺  (x,y)∈(A×C)∪(B×C).\begin{aligned} (x,y)\in(A\cup B)\times C &\iff (x\in A\cup B)\land(y\in C)\\ &\iff (x\in A\lor x\in B)\land(y\in C)\\ &\iff (x\in A\land y\in C)\lor(x\in B\land y\in C)\\ &\iff (x,y)\in(A\times C)\cup(B\times C). \end{aligned}

Zato je

(A∪B)×C=(A×C)∪(B×C).(A\cup B)\times C=(A\times C)\cup(B\times C).

Skup čiji su elementi već uređeni parovi može učestvovati u svim skupovnim operacijama. Ako formiramo proizvod dva takva skupa, elementi novog proizvoda jesu uređeni parovi uređenih parova. Na primer, ako su E1={(1,1)}E_1=\{(1,1)\} i E2={(1,2),(2,1)}E_2=\{(1,2),(2,1)\}, onda je

E1×E2={((1,1),(1,2)),((1,1),(2,1))}.E_1\times E_2=\{((1,1),(1,2)),((1,1),(2,1))\}.