Kvantifikatori

Rečenica poput x20x^2\ge 0 nije iskaz dok promenljiva xx ne dobije određenu vrednost ili se ne veže kvantifikatorom. Kvantifikatori određuju koliko elemenata posmatranog skupa treba da zadovolji dati uslov. Skup iz kojeg biramo promenljivu naziva se domen i mora biti poznat jer isti zapis može imati različitu istinitosnu vrednost u različitim skupovima. U primerima ćemo koristiti N={1,2,3,}\mathbb{N}=\{1,2,3,\ldots\}.

Ako je P(x)P(x) uslov koji zavisi od promenljive xx, koristimo sledeće zapise:

NazivZapisČitanje
Univerzalni kvantifikator(xA)P(x)(\forall x\in A)P(x)Za svaki xx iz skupa AA važi P(x)P(x)
Egzistencijalni kvantifikator(xA)P(x)(\exists x\in A)P(x)Postoji bar jedan xx iz skupa AA za koji važi P(x)P(x)
Kvantifikator jedinstvenosti(!xA)P(x)(\exists!x\in A)P(x)Postoji tačno jedan xx iz skupa AA za koji važi P(x)P(x)

Na primer,

(xR)(x20)(\forall x\in\mathbb{R})(x^2\ge 0)

čitamo: „Za svaki realan broj xx, njegov kvadrat je nenegativan.” Iskaz

(!xR)(x+1=2)(\exists!x\in\mathbb{R})(x+1=2)

čitamo: „Postoji tačno jedan realan broj xx za koji je x+1=2x+1=2.” Taj broj je x=1x=1.

  • Univerzalni iskaz (x)P(x)(\forall x)P(x) tačan je samo ako uslov P(x)P(x) važi za svaki element domena. Da bismo pokazali da nije tačan, dovoljno je pronaći jedan kontraprimer.
  • Egzistencijalni iskaz (x)P(x)(\exists x)P(x) dokazujemo tako što pronađemo bar jedan element domena koji ispunjava uslov. Ako rešavamo jednačinu, njeno rešenje obavezno proveravamo u zadatom domenu.

Primer: Ispitajmo iskaze u skupu prirodnih brojeva.

Iskaz

(xN)(x1=1)(\forall x\in\mathbb{N})(x\cdot1=1)

je netačan. Za x=2x=2 dobijamo 21=212\cdot1=2\ne1, pa je x=2x=2 kontraprimer.

Iskaz

(xN)(x+7=11)(\exists x\in\mathbb{N})(x+7=11)

je tačan, jer za x=4x=4 važi 4+7=114+7=11. Broj 44 je primer koji potvrđuje postojanje traženog elementa.

Provera nekoliko primera nije dokaz univerzalnog iskaza. Jedan kontraprimer dovoljan je da ga opovrgne, ali za dokaz njegove tačnosti uslov mora biti opravdan za proizvoljan element domena.

Kada formula sadrži više kvantifikatora, čitamo ih sleva nadesno. Njihov redosled utiče na značenje formule. U izrazu (x)(y)P(x,y)(\forall x)(\exists y)P(x,y) vrednost yy može zavisiti od izabranog xx. U izrazu (y)(x)P(x,y)(\exists y)(\forall x)P(x,y) prvo biramo jedno isto yy koje zatim mora odgovarati svakom xx.

Primer: Za svaki ceo broj postoji njemu suprotan ceo broj:

(xZ)(yZ)(x+y=0).(\forall x\in\mathbb{Z})(\exists y\in\mathbb{Z})(x+y=0).

Za proizvoljno xx možemo izabrati y=xy=-x, pa je iskaz tačan. Broj yy zavisi od izabranog broja xx.

Ako zamenimo redosled kvantifikatora,

(yZ)(xZ)(x+y=0),(\exists y\in\mathbb{Z})(\forall x\in\mathbb{Z})(x+y=0),

dobijamo netačan iskaz. Ne postoji jedan ceo broj yy koji je istovremeno suprotan svakom celom broju xx.

Pri negiranju kvantifikovanog iskaza kvantifikator se menja, a uslov se negira:

Početna negacijaEkvivalentan zapis
¬(x)P(x)\neg(\forall x)P(x)(x)¬P(x)(\exists x)\neg P(x)
¬(x)P(x)\neg(\exists x)P(x)(x)¬P(x)(\forall x)\neg P(x)

Rečenica „Nije tačno da svaki element ima svojstvo PP” znači da postoji bar jedan element koji nema svojstvo PP. Rečenica „Ne postoji element sa svojstvom PP” znači da nijedan element nema to svojstvo.

Primer: Negirajmo iskaz

(xR)(x=0).(\forall x\in\mathbb{R})(x=0).

Univerzalni kvantifikator prelazi u egzistencijalni, a jednakost se menja u nejednakost:

¬(xR)(x=0)(xR)(x0).\neg(\forall x\in\mathbb{R})(x=0) \equiv (\exists x\in\mathbb{R})(x\ne0).

Negacija zato glasi: „Postoji realan broj različit od nule.”

Ako predikat sadrži više uslova, posle promene kvantifikatora negiramo ceo predikat. Tada koristimo i pravila za negaciju logičkih operacija i relacija, na primer:

¬(x<5)x5,¬(PQ)¬P¬Q.\neg(x<5)\equiv x\ge5, \qquad \neg(P\lor Q)\equiv\neg P\land\neg Q.

Pri rešavanju prvo odredi domen, zatim pročitaj kvantifikatore sleva nadesno. Za \forall traži opšte obrazloženje ili kontraprimer, a za \exists pokušaj da pronađeš konkretnu vrednost koja zadovoljava uslov.