Izvod funkcije u tački x0 jednak je koeficijentu pravca tangente na grafik te funkcije u tački M(x0,y0), gde je y0=f(x0). Zato je kt=f′(x0), a jednačina tangente je jednačina prave kroz tačku M sa tim koeficijentom pravca:
y−y0=f′(x0)(x−x0).
Normala krive u tački M je prava kroz M normalna (upravna) na tangentu. Koeficijenti pravaca dve normalne prave imaju proizvod −1, pa je kn=−f′(x0)1 i
y−y0=−f′(x0)1(x−x0),f′(x0)=0.
Ako je f′(x0)=0, tangenta je vodoravna prava y=y0, a normala je uspravna prava x=x0.
Odredimo tačku dodira M(x0,y0). Ako je zadata samo apscisa, ordinatu računamo kao y0=f(x0).
Nađemo izvod f′(x) i izračunamo k=f′(x0).
Zamenimo u jednačinu tangente, a po potrebi i normale.
Tačka dodira može biti zadata na više načina: koordinatama, samo apscisom, ili kao presek krive sa koordinatnom osom ili nekom pravom.
Primer 1: Odrediti jednačine tangente i normale krive y=x2−4x+3 u tački A(1,0).
Tačka je zadata koordinatama. Izvod je y′=2x−4, pa je k=y′(1)=−2.
Tangenta:
y−0=−2(x−1)⇒y=−2x+2.
Koeficijent normale je −−21=21, pa je normala:
y−0=21(x−1)⇒y=21x−21.
Primer 2: Odrediti jednačine tangente i normale krive y=x u tački sa apscisom x0=4.
Ordinata je y0=4=2, pa je tačka dodira M(4,2). Izvod je y′=2x1, pa je k=y′(4)=41.
Tangenta:
y−2=41(x−4)⇒y=41x+1.
Koeficijent normale je −4:
y−2=−4(x−4)⇒y=−4x+18.
Primer 3: Odrediti jednačine tangenti krive y=x2−2x u tačkama preseka sa x-osom.
Presek sa x-osom dobijamo iz y=0: x2−2x=0, odakle je x=0 ili x=2. Imamo dve tačke dodira, (0,0) i (2,0). Izvod je y′=2x−2.
U tački (0,0) je k=y′(0)=−2, pa je tangenta y=−2x.
U tački (2,0) je k=y′(2)=2, pa je tangenta y=2(x−2)=2x−4.
Kriva zadata jednačinom po x i y
Kriva ne mora biti zadata u obliku y=f(x). Tada iz jednačine izrazimo y preko x (to je funkcija, ili jedan od njenih delova), pa dalje postupamo isto. Znak ispred korena biramo prema tački dodira.
Primer 4: Odrediti jednačine tangente i normale krive y2+9x+2y−6=0 u tački u kojoj je y=3.
Prvo nalazimo tačku dodira. Za y=3 je 9+9x+6−6=0, odakle je x=−1, pa je M(−1,3).
Jednačinu rešavamo po y. Dopunimo do punog kvadrata:
(y+1)2=7−9x⇒y=−1±7−9x.
U tački M je y=3>−1, pa uzimamo znak plus: y=−1+7−9x. Izvod je
y′=27−9x−9,k=y′(−1)=2⋅4−9=−89.
Tangenta:
y−3=−89(x+1)⇒y=−89x+815.
Koeficijent normale je 98:
y−3=98(x+1)⇒y=98x+935.
Prava dodiruje krivu
Kažemo da prava dodiruje krivu u tački M ako je ta prava tangenta krive u M. To daje dva uslova: tačka M pripada krivoj i koeficijent pravca prave jednak je izvodu u toj tački. Ovim uslovima određujemo nepoznate parametre krive.
Primer 5: Prava y=2x−4 dodiruje parabolu y=ax2+bx u tački M(2,0). Odrediti jednačinu parabole.
Tačka M pripada paraboli: 0=4a+2b, odakle je b=−2a.
Izvod je y′=2ax+b. Koeficijent pravca prave je 2, pa je y′(2)=4a+b=2.
Zamenom b=−2a dobijamo 4a−2a=2, odnosno a=1 i b=−2. Parabola je
y=x2−2x.
2. Tangenta sa zadatim uslovom
Ponekad tačka dodira nije data, već znamo nešto o tangenti. Tada iz uslova odredimo koeficijent pravca k, pa iz jednačine f′(x0)=k nađemo apscisu x0.
Uslov za tangentu
Koeficijent pravca k
paralelna pravoj sa koeficijentom k1
k=k1
paralelna Ox-osi
k=0
normalna na pravu sa koeficijentom k1
k=−k11
sa pravom koeficijenta k1 gradi ugao φ
1+kk1k−k1=tgφ
Primer 6: U kojim tačkama krive y=2+x−x2 je tangenta paralelna Ox-osi, a u kojim pravoj y=x?
Izvod je y′=1−2x.
Paralelna Ox-osi znači k=0: 1−2x=0, odakle je x=21 i y=2+21−41=49. Tačka je (21,49).
Paralelna pravoj y=x znači k=1: 1−2x=1, odakle je x=0 i y=2. Tačka je (0,2).
Primer 7: Naći jednačinu tangente krive y=x3+5x2−3 koja je normalna na pravu y=−8x+41.
Prava ima koeficijent k1=−81, pa tangenta ima k=8. Izvod je y′=3x2+10x, pa rešavamo
3x2+10x=8⇒3x2+10x−8=0⇒x=6−10±14,
odnosno x1=32 i x2=−4. Postoje dve takve tangente.
Za x1=32 je y1=278+920−3=−2713, pa je tangenta y+2713=8(x−32), odnosno y=8x−27157.
Za x2=−4 je y2=−64+80−3=13, pa je tangenta y−13=8(x+4), odnosno y=8x+45.
Primer 8: Odrediti tačke parabole y=x2 u kojima tangenta sa pravom 3x−y+1=0 obrazuje ugao od 45∘.
Prava je y=3x+1, pa je k1=3. Iz tg45∘=1 dobijamo
1+3kk−3=1⇒k−3=1+3kilik−3=−1−3k,
odakle je k=−2 ili k=21. Kako je y′=2x:
2x=−2 daje x=−1, tačka (−1,1);
2x=21 daje x=41, tačka (41,161).
3. Ugao između dve krive
Ugao između dve krive u njihovoj zajedničkoj tački je ugao između tangenti na te krive u toj tački. Ako su k1=f′(x0) i k2=g′(x0) koeficijenti tangenti, onda je
tgφ=1+k1k2k2−k1.
Ako je 1+k1k2=0, krive se seku pod pravim uglom. Kada se računa ugao krive i prave, koeficijent pravca prave je jednostavno k2. Ugao krive sa x-osom računamo iz tgα=f′(x0), jer je x-osa prava sa k=0.
Postupak je sledeći:
Nađemo zajedničke tačke krivih rešavanjem jednačine f(x)=g(x).
U svakoj od njih izračunamo k1 i k2.
Primenimo formulu za tgφ.
Primer 9: Pod kojim uglom grafik funkcije y=lnx seče x-osu?
Presek sa x-osom: lnx=0, odakle je x=1. Izvod je y′=x1, pa je k=y′(1)=1. Dakle tgα=1, odnosno α=45∘.
Primer 10: Naći ugao pod kojim se seku krive y=x2 i y2=x.
Druga kriva je (za y≥0) funkcija y=x. Iz x2=x dobijamo x4=x, odnosno x=0 ili x=1.
U tački (1,1) je k1=(x2)′=2 i k2=(x)′=21, pa je
tgφ=1+2⋅2121−2=23/2=43,φ≈36,87∘.
U tački (0,0) prva kriva ima vodoravnu tangentu (y′(0)=0), a druga uspravnu, pa se tu seku pod pravim uglom.
Primer 11: Odrediti ugao pod kojim se seku krive y=sinx i y=cosx.
Iz sinx=cosx dobijamo tgx=1, odnosno x=4π+mπ. Posmatramo tačku x=4π: