Računanje izvoda po definiciji, preko granične vrednosti, sporo je čak i za jednostavne funkcije.
Zato se izvodi osnovnih funkcija pamte iz tablice, a izvodi svih ostalih funkcija dobijaju se iz njih pomoću nekoliko pravila.
Postupak nalaženja izvoda naziva se diferenciranje.
1. Tablica osnovnih izvoda i pravila diferenciranja
Tablica osnovnih izvoda
Funkcija y
Izvod y′
Važi za
c (konstanta)
0
x∈R
x
1
x∈R
xn
nxn−1
n∈R, tamo gde su oba izraza definisana
x
2x1
x>0
x1
−x21
x=0
ex
ex
x∈R
ax
axlna
a>0, a=1
lnx
x1
x>0
logax
xlna1
x>0, a>0, a=1
sinx
cosx
x∈R
cosx
−sinx
x∈R
tgx
cos2x1
cosx=0
ctgx
−sin2x1
sinx=0
arcsinx
1−x21
−1<x<1
arccosx
−1−x21
−1<x<1
arctgx
1+x21
x∈R
arcctgx
−1+x21
x∈R
Izvodi funkcija x i x1 su posebni slučajevi pravila za xn, za n=21 i n=−1. Navedeni su posebno jer se veoma često koriste.
Pravila diferenciranja
Neka funkcije u=u(x) i v=v(x) imaju izvode u tački x i neka je c konstanta.
Pravilo
Formula
Proizvod konstante i funkcije
(c⋅u)′=c⋅u′
Zbir i razlika
(u±v)′=u′±v′
Proizvod
(u⋅v)′=u′v+uv′
Količnik
(vu)′=v2u′v−uv′,v=0
Izvod proizvoda nije proizvod izvoda, a izvod količnika nije količnik izvoda. Na primer, (x⋅x)′=(x2)′=2x, dok je x′⋅x′=1.
U pravilu za količnik važan je redosled u brojiocu: prvo ide izvod brojioca puta imenilac, pa se oduzima brojilac puta izvod imenioca.
Zbir, razlika i stepeni
Pravila za zbir i za konstantu omogućavaju da se polinom diferencira član po član.
Primer:y=3x4−5x3+6x2−9x+8
Svaki sabirak diferenciramo posebno, a koeficijente prepisujemo:
y′=3⋅4x3−5⋅3x2+6⋅2x−9+0=12x3−15x2+12x−9.
Korene i razlomke sa stepenom u imeniocu najpre zapisujemo kao stepene, pomoću jednakosti
nxm=xnm,xn1=x−n.
Primer:y=x1+x1+3x1
Funkcija je definisana za x>0. Zapisujemo je pomoću stepena:
y=x−1+x−21+x−31.
Sada na svaki sabirak primenjujemo pravilo (xn)′=nxn−1:
y′=−x−2−21x−23−31x−34=−x21−2xx1−3x3x1.
Konstanta je svaki izraz koji ne zavisi od promenljive po kojoj diferenciramo, ma kako složeno izgledao. Brojevi π2, 33 i ln2 su konstante, pa je njihov izvod nula. Na primer, za y=πx3−2x+π2 dobijamo y′=3πx2−2.
Treba razlikovati i funkcije xa i ax. Prva je stepena, a druga eksponencijalna, pa se diferenciraju po različitim pravilima:
(ax+xa)′=axlna+axa−1.
Proizvod i količnik
Primer:y=xlnx
Ovde je u=x i v=lnx, pa je u′=2x1 i v′=x1. Po pravilu za proizvod:
y′=2x1⋅lnx+x⋅x1=2xlnx+x1=2xlnx+2,x>0.
Primer:y=x2+4x2+1
Ovde je u=x2+1 i v=x2+4, pa je u′=v′=2x. Po pravilu za količnik:
Kako je sin2x+cos2x=1, brojilac je 1−sinx, pa se razlomak skraćuje:
y′=(1−sinx)21−sinx=1−sinx1,sinx=1.
Pre diferenciranja vredi pogledati da li se izraz može uprostiti.
Proizvod se nekad lakše prvo izmnoži: y=(v+1)(v−1)=v2−1, pa je y′=2v.
Ako je imenilac konstanta, pravilo za količnik nije potrebno: za y=am+bm2ax+bx2 je y′=am+bm2a+2bx.
Eksponencijalni izrazi se svode na isti oblik: y=2x+1+2x−1=2⋅2x+21⋅2x=25⋅2x, pa je y′=25⋅2xln2.
Primer:y=xarcsinx
Funkcija je definisana za x∈[−1,1]. Po pravilu za proizvod:
y′=1⋅arcsinx+x⋅1−x21=arcsinx+1−x2x.
Ovaj izraz ima smisla samo za −1<x<1. Funkcija je, dakle, definisana i u tačkama x=±1, ali u njima nema izvod. Zato se u zadacima traži izvod „u tačkama u kojima postoji“.
Primer: Odrediti izvode hiperboličkih funkcija
shx=2ex−e−x,chx=2ex+e−x,thx=chxshx.
Najpre nam treba izvod funkcije e−x=ex1. Po pravilu za količnik:
(e−x)′=e2x0⋅ex−1⋅ex=−ex1=−e−x.
Odatle je
(shx)′=2ex+e−x=chx,(chx)′=2ex−e−x=shx.
Za thx koristimo pravilo za količnik i jednakost ch2x−sh2x=1:
(thx)′=ch2xchx⋅chx−shx⋅shx=ch2x1.
Na isti način se dobija (cthx)′=−sh2x1 za x=0.
Izvod inverzne funkcije
Neka funkcija y=f(x) ima inverznu funkciju x=φ(y). Ako je f′(x)=0, onda je
φ′(y)=f′(x)1.
Izvodi međusobno inverznih funkcija su, dakle, recipročni. Pri tome se φ′ računa u tački y, a f′ u odgovarajućoj tački x, za koju je y=f(x).
Primer: Za funkciju f(x)=x+3x−1 odrediti inverznu funkciju x=φ(y) i proveriti jednakost φ′(y)=f′(x)1.
Primer: Pomoću izvoda inverzne funkcije izvesti formulu za izvod funkcije y=arcsinx.
Funkcija y=arcsinx je inverzna funkciji x=siny, gde je y∈[−2π,2π]. Izvod funkcije x=siny po promenljivoj y je cosy, pa je
(arcsinx)′=cosy1.
Za y∈(−2π,2π) je cosy>0, pa je cosy=1−sin2y=1−x2. Dobijamo formulu iz tablice:
(arcsinx)′=1−x21,−1<x<1.
2. Izvod složene funkcije
Funkcija y=sin(x2) nije u tablici, ali je sastavljena od dve tablične funkcije: prvo se računa u=x2, a zatim y=sinu. Takva funkcija naziva se složena funkcija. Funkcija u=g(x) je unutrašnja, a y=f(u)spoljašnja.
Ako je y=f(u) i u=g(x), onda je
y′=f′(u)⋅u′,odnosno(f(g(x)))′=f′(g(x))⋅g′(x).
Rečima: izvod spoljašnje funkcije, u kome unutrašnja ostaje nepromenjena, množi se izvodom unutrašnje funkcije.
Kada u tablici izvoda umesto x stoji funkcija u=u(x), svaki izvod dobija dodatni činilac u′.
Funkcija
Izvod
Funkcija
Izvod
un
nun−1⋅u′
sinu
cosu⋅u′
u
2uu′
cosu
−sinu⋅u′
eu
eu⋅u′
tgu
cos2uu′
au
aulna⋅u′
arcsinu
1−u2u′
lnu
uu′
arctgu
1+u2u′
Primer: Odrediti izvode funkcija y=(1−x)20, y=ln(3x2+2), y=sinx1 i y=ex+1.
U svakoj funkciji prvo prepoznajemo unutrašnju funkciju u.
Funkcija
u
u′
Izvod
(1−x)20
1−x
−1
20(1−x)19⋅(−1)=−20(1−x)19
ln(3x2+2)
3x2+2
6x
3x2+26x
sinx1
x1
−x21
−x21cosx1
ex+1
x+1
2x+11
2x+1ex+1
Poslednji izvod postoji za x>−1, a pretposlednji za x=0.
Najčešća greška je izostavljanje izvoda unutrašnje funkcije. Izvod funkcije (1−x)20 nije 20(1−x)19, jer nedostaje činilac (1−x)′=−1.
Treba paziti i na zapis stepena trigonometrijskih funkcija: sin2x znači (sinx)2, dok sinx2 znači sin(x2). Kod prve funkcije spoljašnja je kvadrat, a kod druge sinus:
(sin2x)′=2sinxcosx=sin2x,(sinx2)′=2xcosx2.
Višestruko složene funkcije
Ako je i unutrašnja funkcija složena, pravilo primenjujemo više puta, idući spolja ka unutra. Svaki sloj daje po jedan činilac.
Primer:y=sin2(cos3x)
Funkcija ima četiri sloja: kvadrat, sinus, kosinus i linearnu funkciju 3x. Diferenciramo ih redom:
y′=2sin(cos3x)⋅cos(cos3x)⋅(−sin3x)⋅3.
Prva dva činioca sažimamo formulom 2sinαcosα=sin2α:
y′=−3sin3x⋅sin(2cos3x).
Primer:y=23x
Spoljašnja funkcija je 2u, a unutrašnja u=3x:
y′=23xln2⋅3xln3.
Složena funkcija sa proizvodom i količnikom
U većini zadataka pravilo za složenu funkciju kombinuje se sa pravilima za proizvod i količnik. Tada najpre određujemo koje je pravilo glavno, to jest koja se operacija poslednja izvršava.
Primer:y=sin2x⋅sinx2
Glavno pravilo je proizvod, a oba činioca su složene funkcije, čije izvode već znamo:
y′=sin2x⋅sinx2+sin2x⋅2xcosx2.
Primer:y=1−x1+x
Funkcija je definisana za x<1. Glavno pravilo je količnik, pri čemu je (1−x)′=−21−x1:
y′=1−x1−x+21−x1+x.
Brojilac svodimo na zajednički imenilac 21−x:
y′=2(1−x)1−x2(1−x)+(1+x)=2(1−x)1−x3−x.
Primer:y=ln(x+x2+1)−x2+1x
Sabirke diferenciramo posebno. Za prvi je u=x+x2+1 i u′=1+x2+1x=x2+1x2+1+x, pa je
Logaritam proizvoda, količnika ili stepena lakše je diferencirati ako se prvo rastavi pomoću osobina logaritma.
Za y=lnx3=3lnx odmah dobijamo y′=x3.
Za y=41lnx2+1x2−1, gde je ∣x∣>1, pišemo y=41(ln(x2−1)−ln(x2+1)), pa je
y′=41(x2−12x−x2+12x)=41⋅x4−14x=x4−1x.
Primer:y=arcsin(sinx)
Funkcija je definisana za svako x∈R. Sa u=sinx dobijamo
y′=1−sin2xcosx=cos2xcosx=∣cosx∣cosx.
Ovde je važno da je cos2x=∣cosx∣, a ne cosx. Zato je
y′={1,−1,cosx>0,cosx<0.
U tačkama x=2π+kπ, k∈Z, gde je cosx=0, izvod ne postoji.
3. Logaritamski izvod
Kod funkcije y=xx promenljiva se nalazi i u osnovi i u izložiocu. Na nju se ne može primeniti ni pravilo za xn, jer izložilac nije konstanta, ni pravilo za ax, jer osnova nije konstanta. Isto važi za svaku funkciju oblika
y=u(x)v(x),u(x)>0.
Takve funkcije diferenciramo logaritamskim izvodom, u tri koraka:
logaritmujemo obe strane: lny=vlnu;
diferenciramo obe strane po x, pri čemu je leva strana složena funkcija, pa je (lny)′=yy′;
pomnožimo sa y i umesto y vratimo polaznu funkciju.
U opštem slučaju dobijamo
yy′=v′lnu+v⋅uu′,y′=uv(v′lnu+uvu′).
Formulu ne treba pamtiti. Dovoljno je svaki put ponoviti tri koraka.
Primer:y=xx, x>0
Logaritmovanjem dobijamo lny=xlnx. Diferenciramo obe strane, desnu po pravilu za proizvod:
yy′=1⋅lnx+x⋅x1=lnx+1.
Množenjem sa y=xx dobijamo
y′=xx(lnx+1).
Izvod funkcije xx nije ni x⋅xx−1 ni xxlnx. Pravilo za stepen važi samo kada je izložilac konstanta, a pravilo za eksponencijalnu funkciju samo kada je osnova konstanta.
Primer:y=(sinx)cosx, za sinx>0
Logaritmujemo: lny=cosx⋅lnsinx. Diferenciramo:
yy′=−sinx⋅lnsinx+cosx⋅sinxcosx.
Odatle je
y′=(sinx)cosx(sinxcos2x−sinxlnsinx).
Primer:y=(1+x1)x, x>0
Iz lny=xln(1+x1) sledi
yy′=ln(1+x1)+x⋅1+x1−x21=ln(1+x1)−x+11.
Zato je
y′=(1+x1)x(ln(1+x1)−x+11).
Primer:y=xxx, x>0
Sada je izložilac funkcija xx, čiji izvod već znamo. Iz lny=xxlnx sledi
yy′=xx(lnx+1)⋅lnx+xx⋅x1.
Zato je
y′=xxx⋅xx(ln2x+lnx+x1).
Proizvodi i količnici sa mnogo činilaca
Logaritamski izvod je koristan i kada funkcija nema promenljivu u izložiocu, ali je sastavljena od mnogo činilaca, stepena i korena. Logaritam pretvara proizvod u zbir, količnik u razliku, a stepen u činilac, pa se diferenciranje svodi na sabirke oblika uu′.
Primer:y=34x5+x−7x2x+2
Posmatramo vrednosti x za koje su svi izrazi pod korenima pozitivni. Logaritmujemo i rastavljamo: