Ispitivanje toka funkcije

Prvi izvod govori kako se funkcija menja (da li raste ili opada), a drugi izvod kako se savija njen grafik. Pomoću njih nalazimo najveće i najmanje vrednosti funkcije i crtamo njen grafik.

Sadržaj

  1. Monotonost funkcije
  2. Ekstremne vrednosti funkcije
  3. Konveksnost, konkavnost i prevojne tačke
  4. Asimptote funkcije
  5. Ispitivanje toka funkcije

1. Monotonost funkcije

Funkcija raste na intervalu ako veći argument daje veću vrednost funkcije, a opada ako veći argument daje manju vrednost. Znak prvog izvoda određuje to ponašanje:

  • ako je f′(x)>0f'(x)>0 na intervalu, funkcija na tom intervalu raste;
  • ako je f′(x)<0f'(x)<0 na intervalu, funkcija na tom intervalu opada.

Intervale monotonosti nalazimo ovako:

  1. Odredimo domen funkcije.
  2. Izračunamo f′(x)f'(x) i rešimo f′(x)=0f'(x)=0. Tačke u kojima je f′(x)=0f'(x)=0 (ili u kojima izvod ne postoji) dele domen na intervale.
  3. Na svakom intervalu odredimo znak izvoda.

Primer 1: Odrediti intervale monotonosti funkcije y=2x3+3x2−2y=2x^3+3x^2-2.

Domen je R\mathbf{R}. Izvod je y′=6x2+6x=6x(x+1)y'=6x^2+6x=6x(x+1), pa je y′=0y'=0 za x=−1x=-1 i x=0x=0.

xx(−∞,−1)(-\infty,-1)(−1,0)(-1,0)(0,+∞)(0,+\infty)
y′y'++−-++
yyrasteopadaraste

Funkcija raste na (−∞,−1)(-\infty,-1) i (0,+∞)(0,+\infty), a opada na (−1,0)(-1,0).

Primer 2: Odrediti intervale monotonosti funkcije y=2x2−ln⁡xy=2x^2-\ln x.

Domen je x>0x>0. Izvod je

y′=4x−1x=4x2−1x=(2x−1)(2x+1)x.y'=4x-\frac1x=\frac{4x^2-1}{x}=\frac{(2x-1)(2x+1)}{x}.

Na domenu je x>0x>0 i 2x+1>02x+1>0, pa znak izvoda zavisi samo od 2x−12x-1. Izvod je nula za x=12x=\dfrac12.

xx(0,12)\left(0,\frac12\right)(12,+∞)\left(\frac12,+\infty\right)
y′y'−-++
yyopadaraste

Primer 3: Za koje vrednosti parametra aa funkcija f(x)=a2−13x3+(a−1)x2+2x+1f(x)=\dfrac{a^2-1}{3}x^3+(a-1)x^2+2x+1 raste za sve x∈Rx\in\mathbf{R}?

Izvod je f′(x)=(a2−1)x2+2(a−1)x+2f'(x)=(a^2-1)x^2+2(a-1)x+2 i mora biti f′(x)≥0f'(x)\ge0 za svako xx.

  • Ako je a2−1=0a^2-1=0: za a=1a=1 je f′(x)=2>0f'(x)=2>0, što odgovara. Za a=−1a=-1 je f′(x)=−4x+2f'(x)=-4x+2, što menja znak, pa ne odgovara.
  • Ako je a2−1≠0a^2-1\ne0: kvadratni trinom je nenegativan za svako xx kada je a2−1>0a^2-1>0 i diskriminanta D≤0D\le0. Ovde je
D=4(a−1)2−8(a2−1)=−4(a−1)(a+3)≤0  ⟺  (a−1)(a+3)≥0,D=4(a-1)^2-8(a^2-1)=-4(a-1)(a+3)\le0\iff(a-1)(a+3)\ge0,

odakle je a≤−3a\le-3 ili a≥1a\ge1. Uz uslov a2−1>0a^2-1>0, tj. ∣a∣>1|a|>1, dobijamo a≤−3a\le-3 ili a>1a>1.

Spajanjem sa slučajem a=1a=1 dobijamo a∈(−∞,−3]∪[1,+∞)a\in(-\infty,-3]\cup[1,+\infty).

2. Ekstremne vrednosti funkcije

Lokalni ekstremi

Tačka x0x_0 je tačka lokalnog maksimuma ako je f(x0)f(x_0) najveća vrednost funkcije u nekoj okolini te tačke, a tačka lokalnog minimuma ako je f(x0)f(x_0) najmanja vrednost u okolini. Zajedničko ime je lokalni ekstremi.

Ekstremi mogu postojati samo u stacionarnim tačkama, a to su tačke u kojima je f′(x0)=0f'(x_0)=0 (ili u kojima izvod ne postoji, a funkcija je definisana). Da li je u stacionarnoj tački zaista ekstrem, proveravamo na dva načina:

  • Promena znaka f′f': ako f′f' prelazi iz ++ u −-, to je lokalni maksimum, a ako prelazi iz −- u ++, lokalni minimum. Ako znak ostaje isti, ekstrema nema.
  • Drugi izvod: ako je f′(x0)=0f'(x_0)=0 i f′′(x0)>0f''(x_0)>0, imamo lokalni minimum, a ako je f′′(x0)<0f''(x_0)<0, lokalni maksimum.

Primer 4: Odrediti intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y=2x3−6x2−18x+7y=2x^3-6x^2-18x+7.

Izvod je y′=6x2−12x−18=6(x+1)(x−3)y'=6x^2-12x-18=6(x+1)(x-3), pa su stacionarne tačke x=−1x=-1 i x=3x=3.

xx(−∞,−1)(-\infty,-1)−1-1(−1,3)(-1,3)33(3,+∞)(3,+\infty)
y′y'++00−-00++
yyrastemaxopadaminraste

Lokalni maksimum je y(−1)=−2−6+18+7=17y(-1)=-2-6+18+7=17, a lokalni minimum je y(3)=54−54−54+7=−47y(3)=54-54-54+7=-47.

Primer 5: Odrediti aa i bb tako da funkcija f(x)=aln⁡x+bx2+xf(x)=a\ln x+bx^2+x ima ekstreme u tačkama x=1x=1 i x=2x=2.

Izvod je f′(x)=ax+2bx+1f'(x)=\dfrac ax+2bx+1. Iz f′(1)=0f'(1)=0 i f′(2)=0f'(2)=0 dobijamo

a+2b+1=0,a+8b+2=0.a+2b+1=0,\qquad a+8b+2=0.

Oduzimanjem je 6b+1=06b+1=0, pa je b=−16b=-\dfrac16 i a=−1−2b=−23a=-1-2b=-\dfrac23.

Provera: f′(x)=−(x−1)(x−2)3xf'(x)=-\dfrac{(x-1)(x-2)}{3x} menja znak u obe tačke, pa je x=1x=1 lokalni minimum, a x=2x=2 lokalni maksimum.

Najveća i najmanja vrednost na segmentu

Neprekidna funkcija na segmentu [a,b][a,b] dostiže najveću i najmanju vrednost. Te vrednosti su u stacionarnim tačkama iz [a,b][a,b] ili na krajevima segmenta. Zato izračunamo vrednosti funkcije u svim tim tačkama i uporedimo ih.

Primer 6: Odrediti najveću i najmanju vrednost funkcije y=−x3+3x2+5y=-x^3+3x^2+5 na segmentu [0,3][0,3].

Izvod je y′=−3x2+6x=−3x(x−2)y'=-3x^2+6x=-3x(x-2), pa su stacionarne tačke x=0x=0 i x=2x=2, obe u segmentu. Računamo:

y(0)=5,y(2)=−8+12+5=9,y(3)=−27+27+5=5.y(0)=5,\qquad y(2)=-8+12+5=9,\qquad y(3)=-27+27+5=5.

Najveća vrednost je 99 (za x=2x=2), a najmanja je 55 (za x=0x=0 i x=3x=3).

3. Konveksnost, konkavnost i prevojne tačke

Grafik funkcije može da se „savija“ na dva načina. Znak drugog izvoda određuje kako:

  • ako je f′′(x)>0f''(x)>0 na intervalu, funkcija je konveksna na tom intervalu (grafik je iznad svojih tangenti, savijen kao slovo U, oznaka ∪\cup). Učenici kažu: funkcija se smeje ;)
  • ako je f′′(x)<0f''(x)<0 na intervalu, funkcija je konkavna (grafik je ispod svojih tangenti, savijen kao obrnuto U, oznaka ∩\cap). Učenici kažu: funkcija je tužna :(

Tačka grafika u kojoj funkcija prelazi iz konveksne u konkavnu (ili obrnuto) je prevojna tačka. Ako je x0x_0 apscisa prevojne tačke, onda je f′′(x0)=0f''(x_0)=0. Obrnuto ne važi: treba proveriti da li f′′f'' stvarno menja znak u x0x_0.

Postupak: rešimo f′′(x)=0f''(x)=0, tim tačkama podelimo domen na intervale i odredimo znak f′′f'' na svakom.

Primer 8: Ispitati konveksnost i konkavnost i odrediti prevojne tačke grafika funkcije f(x)=x4−6x2+4f(x)=x^4-6x^2+4.

Izvodi su f′(x)=4x3−12xf'(x)=4x^3-12x i f′′(x)=12x2−12=12(x−1)(x+1)f''(x)=12x^2-12=12(x-1)(x+1), pa je f′′=0f''=0 za x=±1x=\pm1.

xx(−∞,−1)(-\infty,-1)(−1,1)(-1,1)(1,+∞)(1,+\infty)
f′′f''++−-++
ffkonveksna ∪\cup (smeje se)konkavna ∩\cap (tužna)konveksna ∪\cup (smeje se)

Drugi izvod menja znak u obe tačke, a f(±1)=1−6+4=−1f(\pm1)=1-6+4=-1. Prevojne tačke su (−1,−1)(-1,-1) i (1,−1)(1,-1).

Primer 9: Ispitati konveksnost i konkavnost i odrediti prevojne tačke grafika funkcije f(x)=x6f(x)=x^6.

Drugi izvod je f′′(x)=30x4f''(x)=30x^4, pa je f′′(0)=0f''(0)=0. Međutim, f′′(x)>0f''(x)>0 i levo i desno od nule, odnosno znak se ne menja. Funkcija je konveksna na celom R\mathbf{R} i nema prevojnih tačaka.

Primer 10: Odrediti mm tako da kriva y=mx3−6x2y=mx^3-6x^2 ima prevojnu tačku za x=1x=1.

Drugi izvod je y′′=6mx−12y''=6mx-12. Iz y′′(1)=0y''(1)=0 dobijamo 6m−12=06m-12=0, odnosno m=2m=2. Tada je y′′=12x−12y''=12x-12, što menja znak u x=1x=1, pa je to zaista prevojna tačka.

4. Asimptote funkcije

Asimptota je prava kojoj se grafik funkcije sve više približava. Postoje tri vrste:

  • vertikalna asimptota x=ax=a,
  • horizontalna asimptota y=ny=n,
  • kosa asimptota y=kx+ny=kx+n.

Vertikalna asimptota

Prava x=ax=a je vertikalna asimptota ako je bar jedna jednostrana granica u tački aa beskonačna:

lim⁡x→a−f(x)=±∞ililim⁡x→a+f(x)=±∞.\lim_{x\to a^-}f(x)=\pm\infty\qquad\text{ili}\qquad\lim_{x\to a^+}f(x)=\pm\infty.

Kandidati su tačke van domena (na primer nule imenioca) i krajevi domena. Levu i desnu granicu računamo posebno. Ako su i brojilac i imenilac jednaki 00, razlomak skratimo ili primenimo Lopitalovu teoremu. Grafik ne seče vertikalnu asimptotu.

Horizontalna asimptota

Prava y=ny=n je horizontalna asimptota ako je

lim⁡x→+∞f(x)=nililim⁡x→−∞f(x)=n,n∈R.\lim_{x\to+\infty}f(x)=n\qquad\text{ili}\qquad\lim_{x\to-\infty}f(x)=n,\qquad n\in\mathbf{R}.

Granice za +∞+\infty i −∞-\infty računamo posebno, jer mogu biti različite (na primer, arctg⁡x\operatorname{arctg}x teži ka π2\frac\pi2 i ka −π2-\frac\pi2). Kod racionalne funkcije P(x)Q(x)\dfrac{P(x)}{Q(x)}: ako je stepen PP manji od stepena QQ, asimptota je y=0y=0; ako su stepeni jednaki, yy je količnik vodećih koeficijenata; ako je stepen PP veći, horizontalne asimptote nema.

Kosa asimptota

Ako horizontalne asimptote nema, a f(x)f(x) raste kao xx, tražimo pravu y=kx+ny=kx+n gde je

k=lim⁡x→±∞f(x)x,n=lim⁡x→±∞(f(x)−kx).k=\lim_{x\to\pm\infty}\frac{f(x)}{x},\qquad n=\lim_{x\to\pm\infty}\big(f(x)-kx\big).

Ako kk ili nn nisu konačni brojevi, kose asimptote nema. Kod racionalne funkcije kosa asimptota postoji kada je stepen brojioca za jedan veći od stepena imenioca, a njena jednačina je količnik pri deljenju polinoma.

5. Ispitivanje toka funkcije

Ispitivanje toka funkcije objedinjuje sve iz prethodnih poglavlja. Cilj je da iz formule saznamo kako izgleda grafik i da ga skiciramo. Postupak je sledeći:

  1. Domen funkcije.
  2. Parnost (grafik je simetričan u odnosu na yy-osu ako je f(−x)=f(x)f(-x)=f(x), a u odnosu na koordinatni početak ako je f(−x)=−f(x)f(-x)=-f(x)) i periodičnost.
  3. Nule i znak funkcije. Nule su rešenja jednačine f(x)=0f(x)=0, a presek sa yy-osom je f(0)f(0).
  4. Asimptote: vertikalne, horizontalne i kose (poglavlje 4).
  5. Prvi izvod: rast, opadanje i lokalni ekstremi.
  6. Drugi izvod: konveksnost, konkavnost i prevojne tačke.
  7. Tabela sa svim podacima i skica grafika.

Primer 11: Ispitati tok i skicirati grafik funkcije f(x)=x2x−2f(x)=\dfrac{x^2}{x-2}.

1. Domen. Imenilac je nula za x=2x=2, pa je domen R∖{2}\mathbf{R}\setminus\{2\}.

2. Parnost. Domen nije simetričan u odnosu na nulu (broj −2-2 pripada domenu, a 22 ne pripada), zato funkcija nije ni parna ni neparna.

3. Nule i znak. f(x)=0f(x)=0 za x=0x=0, to je jedina nula i ujedno presek sa obe ose. Brojilac je nenegativan, pa znak zavisi od imenioca: f(x)<0f(x)<0 za x<2x<2 (osim u nuli), a f(x)>0f(x)>0 za x>2x>2.

4. Asimptote. Kako je lim⁡x→2−f(x)=−∞\lim_{x\to2^-}f(x)=-\infty i lim⁡x→2+f(x)=+∞\lim_{x\to2^+}f(x)=+\infty, prava x=2x=2 je vertikalna asimptota. Horizontalne nema, jer f(x)→±∞f(x)\to\pm\infty kada x→±∞x\to\pm\infty. Kosa asimptota:

k=lim⁡x→±∞x2x(x−2)=1,n=lim⁡x→±∞(x2x−2−x)=lim⁡x→±∞2xx−2=2,k=\lim_{x\to\pm\infty}\frac{x^2}{x(x-2)}=1,\qquad n=\lim_{x\to\pm\infty}\left(\frac{x^2}{x-2}-x\right)=\lim_{x\to\pm\infty}\frac{2x}{x-2}=2,

pa je kosa asimptota y=x+2y=x+2 (i za x→+∞x\to+\infty i za x→−∞x\to-\infty).

5. Prvi izvod.

f′(x)=2x(x−2)−x2(x−2)2=x2−4x(x−2)2=x(x−4)(x−2)2.f'(x)=\frac{2x(x-2)-x^2}{(x-2)^2}=\frac{x^2-4x}{(x-2)^2}=\frac{x(x-4)}{(x-2)^2}.

Stacionarne tačke su x=0x=0 i x=4x=4. Imenilac je pozitivan, pa znak f′f' zavisi od x(x−4)x(x-4): pozitivan je za x<0x<0 i x>4x>4, a negativan za 0<x<40<x<4 (x≠2x\ne2). Dakle, funkcija raste na (−∞,0)(-\infty,0) i (4,+∞)(4,+\infty), a opada na (0,2)(0,2) i (2,4)(2,4). Lokalni maksimum je f(0)=0f(0)=0, a lokalni minimum je f(4)=162=8f(4)=\dfrac{16}{2}=8.

6. Drugi izvod.

f′′(x)=(2x−4)(x−2)2−(x2−4x)⋅2(x−2)(x−2)4=2(x−2)2−2(x2−4x)(x−2)3=8(x−2)3.f''(x)=\frac{(2x-4)(x-2)^2-(x^2-4x)\cdot2(x-2)}{(x-2)^4}=\frac{2(x-2)^2-2(x^2-4x)}{(x-2)^3}=\frac{8}{(x-2)^3}.

Drugi izvod nikada nije nula. Za x<2x<2 je f′′<0f''<0 (konkavna), a za x>2x>2 je f′′>0f''>0 (konveksna). Prevojnih tačaka nema, jer se znak menja samo u x=2x=2, koje nije u domenu.

7. Tabela.

xx(−∞,0)(-\infty,0)00(0,2)(0,2)22(2,4)(2,4)44(4,+∞)(4,+\infty)
f′f'++00−-nije def.−-00++
f′′f''−-−-−-nije def.++++++
ffraste, konkavna ∩\capmax 00opada, konkavna ∩\capasimptotaopada, konveksna ∪\cupmin 88raste, konveksna ∪\cup

Dobijeni podaci daju sledeći grafik.

Plava kriva je grafik funkcije, a crvena isprekidana prava je kosa asimptota y=x+2y=x+2. Vertikalna asimptota je prava x=2x=2 (kriva joj se približava, ali je ne seče).