Složena i inverzna funkcija

Funkcija f:A→Bf:A\to B svakom elementu x∈Ax\in A dodeljuje tačno jedan element f(x)∈Bf(x)\in B. Funkcije se mogu primenjivati jedna za drugom: rezultat jedne funkcije postaje argument druge. Tako nastaje složena funkcija. Ponekad se dejstvo funkcije može i „poništiti", tj. iz vrednosti f(x)f(x) vratiti polazni broj xx. Funkcija koja to radi naziva se inverzna funkcija.

Sadržaj

  1. Složena funkcija
  2. Inverzna funkcija

1. Složena funkcija

Ako je f:A→Bf:A\to B i g:B→Cg:B\to C, složena funkcija g∘f:A→Cg\circ f:A\to C definisana je sa

(g∘f)(x)=g(f(x)).(g\circ f)(x)=g(f(x)).

Prvo se izračuna unutrašnja funkcija f(x)f(x), a zatim se dobijeni broj ubaci u spoljašnju funkciju gg. U praksi: u formulu funkcije gg umesto xx upiši ceo izraz f(x)f(x).

  • Redosled je bitan. Za f(x)=x2f(x)=x^2 i g(x)=x+1g(x)=x+1 je g(f(x))=x2+1g(f(x))=x^2+1, a f(g(x))=(x+1)2f(g(x))=(x+1)^2. U opštem slučaju je g∘f≠f∘gg\circ f\ne f\circ g.
  • Slaganje je asocijativno: (f∘g)∘h=f∘(g∘h)(f\circ g)\circ h=f\circ(g\circ h), sve dok redosled funkcija ostaje isti.
  • Domen složene funkcije čine oni xx za koje je f(x)f(x) definisano i za koje f(x)f(x) pripada domenu funkcije gg.

Primer: Odrediti složenu funkciju y=f(g(t))y=f(g(t)) ako je x=g(t)=t2+4x=g(t)=t^2+4 i y=f(x)=1−xy=f(x)=\sqrt{1-x}.

Spoljašnja funkcija prihvata samo x≤1x\le1, jer mora biti 1−x≥01-x\ge0. Unutrašnja funkcija uvek daje x=t2+4≥4x=t^2+4\ge4. Zato je

y=1−(t2+4)=−t2−3,y=\sqrt{1-(t^2+4)}=\sqrt{-t^2-3},

a izraz pod korenom je uvek negativan. Složena funkcija nije definisana ni za jedno realno tt, pa je njen domen prazan skup.

Primer: Za f(x)=1x+1f(x)=\dfrac{1}{x+1}, x≠−1x\ne-1, odrediti f(f(x))f(f(x)).

Da bi f(f(x))f(f(x)) postojalo, mora i f(x)≠−1f(x)\ne-1. Iz 1x+1=−1\frac{1}{x+1}=-1 sledi x=−2x=-2, pa izbacujemo i x=−2x=-2. U formulu umesto xx upisujemo 1x+1\frac{1}{x+1}:

f(f(x))=11x+1+1=1x+2x+1=x+1x+2,x∉{−2,−1}.f(f(x))=\frac{1}{\frac{1}{x+1}+1}=\frac{1}{\frac{x+2}{x+1}}=\frac{x+1}{x+2},\qquad x\notin\{-2,-1\}.

Kod funkcija zadatih po delovima prvo izračunaj unutrašnju funkciju. Zatim proveri u koji deo spoljašnje funkcije pada dobijeni broj i tek onda primeni odgovarajuće pravilo.

Određivanje funkcije iz složene funkcije

Ako je zadato f(g(x))f(g(x)), a traži se f(x)f(x), izraz u zagradi se označi novim slovom t=g(x)t=g(x). Iz te veze se izrazi xx preko tt i zameni u desnu stranu. Na kraju se slovo tt preimenuje u xx, jer ime promenljive nije bitno.

Primer: Odrediti f(x)f(x) ako je f(x+1)=3x2+2x+5f(x+1)=3x^2+2x+5.

Smena t=x+1t=x+1 daje x=t−1x=t-1, pa je

f(t)=3(t−1)2+2(t−1)+5=3t2−6t+3+2t−2+5=3t2−4t+6.f(t)=3(t-1)^2+2(t-1)+5=3t^2-6t+3+2t-2+5=3t^2-4t+6.

Dakle, f(x)=3x2−4x+6f(x)=3x^2-4x+6.

Primer: Odrediti f(x)f(x) ako je f(x+1x)=x2+1x2f\left(x+\dfrac1x\right)=x^2+\dfrac{1}{x^2}, x≠0x\ne0.

Iz smene t=x+1xt=x+\frac1x teško je izraziti xx. Zato desnu stranu zapisujemo pomoću izraza x+1xx+\frac1x. Kvadrat zbira daje (x+1x)2=x2+2+1x2\left(x+\frac1x\right)^2=x^2+2+\frac{1}{x^2}, pa je

f(x+1x)=(x+1x)2−2  ⟹  f(t)=t2−2.f\left(x+\frac1x\right)=\left(x+\frac1x\right)^2-2\implies f(t)=t^2-2.

Izraz x+1xx+\frac1x je najmanje 22 za x>0x>0 i najviše −2-2 za x<0x<0. Zato je f(x)=x2−2f(x)=x^2-2 za x∈(−∞,−2]∪[2,+∞)x\in(-\infty,-2]\cup[2,+\infty).

2. Inverzna funkcija

Funkcija f:A→Bf:A\to B ima inverznu funkciju f−1:B→Af^{-1}:B\to A ako je bijekcija, tj. ako svaki y∈By\in B dostiže tačno jednom. Tada je

f−1(y)=x  ⟺  f(x)=y,f^{-1}(y)=x\iff f(x)=y,

a inverzna funkcija „poništava" polaznu:

f−1(f(x))=x  za svako x∈A,f(f−1(y))=y  za svako y∈B.f^{-1}(f(x))=x\ \text{ za svako } x\in A,\qquad f(f^{-1}(y))=y\ \text{ za svako } y\in B.

Postupak nalaženja inverzne funkcije:

  1. odredi domen AA i skup vrednosti BB funkcije;
  2. reši jednačinu f(x)=yf(x)=y po nepoznatoj xx. Ako za svako y∈By\in B postoji tačno jedno rešenje x∈Ax\in A, funkcija je bijekcija, a to rešenje je f−1(y)f^{-1}(y);
  3. preimenuj yy u xx.

Grafici funkcija ff i f−1f^{-1} simetrični su u odnosu na pravu y=xy=x. Ako tačka (a,b)(a,b) leži na grafiku funkcije ff, onda tačka (b,a)(b,a) leži na grafiku funkcije f−1f^{-1}.

Oznaka f−1(x)f^{-1}(x) ne znači 1f(x)\frac{1}{f(x)}. Na primer, za f(x)=x3f(x)=x^3 je f−1(x)=x3f^{-1}(x)=\sqrt[3]{x}, a ne 1x3\frac{1}{x^3}.

Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=x−3x+2f(x)=\dfrac{x-3}{x+2}.

Domen je x≠−2x\ne-2. Pošto je f(x)=1−5x+2f(x)=1-\frac{5}{x+2}, a 5x+2\frac{5}{x+2} nikad nije nula, vrednost 11 se nikad ne dostiže. Posmatramo f:R∖{−2}→R∖{1}f:\mathbf{R}\setminus\{-2\}\to\mathbf{R}\setminus\{1\}.

Rešavamo jednačinu x−3x+2=y\frac{x-3}{x+2}=y za y≠1y\ne1:

x−3=y(x+2)  ⟹  x−yx=2y+3  ⟹  x=2y+31−y.x-3=y(x+2)\implies x-yx=2y+3\implies x=\frac{2y+3}{1-y}.

Rešenje je jedinstveno, pa je funkcija bijekcija i

f−1(x)=2x+31−x,x≠1.f^{-1}(x)=\frac{2x+3}{1-x},\qquad x\ne1.

Kada inverzna funkcija ne postoji

Ako dva različita broja imaju istu vrednost, f(x1)=f(x2)f(x_1)=f(x_2) za x1≠x2x_1\ne x_2, inverzna funkcija ne postoji. Ona bi tu vrednost morala da vrati i u x1x_1 i u x2x_2. Zato inverznu nemaju parne funkcije na simetričnom domenu, a ni periodične funkcije. Na primer, za y=sin⁡x+6sin⁡x−4y=\frac{\sin x+6}{\sin x-4} je y(0)=y(π)=−32y(0)=y(\pi)=-\frac32, pa ona nema inverznu funkciju.

Strogo monotona funkcija nikad ne dostiže istu vrednost dvaput. Zato se inverzna funkcija često dobija sužavanjem domena na interval na kome je funkcija strogo monotona.

Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=x4f(x)=x^4, x<0x<0.

Na celom R\mathbf{R} inverzna ne postoji, jer je (−2)4=24=16(-2)^4=2^4=16. Za x<0x<0 funkcija strogo opada, a vrednosti su pozitivne, pa posmatramo f:(−∞,0)→(0,+∞)f:(-\infty,0)\to(0,+\infty).

Jednačina x4=yx^4=y, za y>0y>0, ima rešenja y4\sqrt[4]{y} i −y4-\sqrt[4]{y}, ali samo drugo je negativno. Dakle,

f−1(x)=−x4,x>0.f^{-1}(x)=-\sqrt[4]{x},\qquad x>0.

Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=log⁡22+x2−xf(x)=\log_2\dfrac{2+x}{2-x}.

Argument logaritma je pozitivan za −2<x<2-2<x<2, pa je domen (−2,2)(-2,2). Rešavamo jednačinu log⁡22+x2−x=y\log_2\frac{2+x}{2-x}=y za proizvoljno realno yy. Po definiciji logaritma je

2+x2−x=2y  ⟹  2+x=2y(2−x)  ⟹  x(1+2y)=2(2y−1)  ⟹  x=2(2y−1)2y+1.\frac{2+x}{2-x}=2^y\implies 2+x=2^y(2-x)\implies x(1+2^y)=2(2^y-1)\implies x=\frac{2(2^y-1)}{2^y+1}.

Za svako yy rešenje postoji, jedinstveno je i pripada intervalu (−2,2)(-2,2). Zato je f:(−2,2)→Rf:(-2,2)\to\mathbf{R} bijekcija i

f−1(x)=2(2x−1)2x+1,x∈R.f^{-1}(x)=\frac{2(2^x-1)}{2^x+1},\qquad x\in\mathbf{R}.