Funkcija f:A→B svakom elementu x∈A dodeljuje tačno jedan element f(x)∈B. Funkcije se mogu primenjivati jedna za drugom: rezultat jedne funkcije postaje argument druge. Tako nastaje složena funkcija. Ponekad se dejstvo funkcije može i „poništiti", tj. iz vrednosti f(x) vratiti polazni broj x. Funkcija koja to radi naziva se inverzna funkcija.
Ako je f:A→B i g:B→C, složena funkcijag∘f:A→C definisana je sa
(g∘f)(x)=g(f(x)).
Prvo se izračuna unutrašnja funkcija f(x), a zatim se dobijeni broj ubaci u spoljašnju funkciju g. U praksi: u formulu funkcije g umesto x upiši ceo izraz f(x).
Redosled je bitan. Za f(x)=x2 i g(x)=x+1 je g(f(x))=x2+1, a f(g(x))=(x+1)2. U opštem slučaju je g∘f=f∘g.
Slaganje je asocijativno:(f∘g)∘h=f∘(g∘h), sve dok redosled funkcija ostaje isti.
Domen složene funkcije čine oni x za koje je f(x) definisano i za koje f(x) pripada domenu funkcije g.
Primer: Odrediti složenu funkciju y=f(g(t)) ako je x=g(t)=t2+4 i y=f(x)=1−x.
Spoljašnja funkcija prihvata samo x≤1, jer mora biti 1−x≥0. Unutrašnja funkcija uvek daje x=t2+4≥4. Zato je
y=1−(t2+4)=−t2−3,
a izraz pod korenom je uvek negativan. Složena funkcija nije definisana ni za jedno realno t, pa je njen domen prazan skup.
Primer: Za f(x)=x+11, x=−1, odrediti f(f(x)).
Da bi f(f(x)) postojalo, mora i f(x)=−1. Iz x+11=−1 sledi x=−2, pa izbacujemo i x=−2. U formulu umesto x upisujemo x+11:
f(f(x))=x+11+11=x+1x+21=x+2x+1,x∈/{−2,−1}.
Kod funkcija zadatih po delovima prvo izračunaj unutrašnju funkciju. Zatim proveri u koji deo spoljašnje funkcije pada dobijeni broj i tek onda primeni odgovarajuće pravilo.
Određivanje funkcije iz složene funkcije
Ako je zadato f(g(x)), a traži se f(x), izraz u zagradi se označi novim slovom t=g(x). Iz te veze se izrazi x preko t i zameni u desnu stranu. Na kraju se slovo t preimenuje u x, jer ime promenljive nije bitno.
Primer: Odrediti f(x) ako je f(x+1)=3x2+2x+5.
Smena t=x+1 daje x=t−1, pa je
f(t)=3(t−1)2+2(t−1)+5=3t2−6t+3+2t−2+5=3t2−4t+6.
Dakle, f(x)=3x2−4x+6.
Primer: Odrediti f(x) ako je f(x+x1)=x2+x21, x=0.
Iz smene t=x+x1 teško je izraziti x. Zato desnu stranu zapisujemo pomoću izraza x+x1. Kvadrat zbira daje (x+x1)2=x2+2+x21, pa je
f(x+x1)=(x+x1)2−2⟹f(t)=t2−2.
Izraz x+x1 je najmanje 2 za x>0 i najviše −2 za x<0. Zato je f(x)=x2−2 za x∈(−∞,−2]∪[2,+∞).
2. Inverzna funkcija
Funkcija f:A→B ima inverznu funkcijuf−1:B→A ako je bijekcija, tj. ako svaki y∈B dostiže tačno jednom. Tada je
f−1(y)=x⟺f(x)=y,
a inverzna funkcija „poništava" polaznu:
f−1(f(x))=x za svako x∈A,f(f−1(y))=y za svako y∈B.
Postupak nalaženja inverzne funkcije:
odredi domen A i skup vrednosti B funkcije;
reši jednačinu f(x)=y po nepoznatoj x. Ako za svako y∈B postoji tačno jedno rešenje x∈A, funkcija je bijekcija, a to rešenje je f−1(y);
preimenuj y u x.
Grafici funkcija f i f−1 simetrični su u odnosu na pravu y=x. Ako tačka (a,b) leži na grafiku funkcije f, onda tačka (b,a) leži na grafiku funkcije f−1.
Oznaka f−1(x) ne znači f(x)1. Na primer, za f(x)=x3 je f−1(x)=3x, a ne x31.
Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=x+2x−3.
Domen je x=−2. Pošto je f(x)=1−x+25, a x+25 nikad nije nula, vrednost 1 se nikad ne dostiže. Posmatramo f:R∖{−2}→R∖{1}.
Rešavamo jednačinu x+2x−3=y za y=1:
x−3=y(x+2)⟹x−yx=2y+3⟹x=1−y2y+3.
Rešenje je jedinstveno, pa je funkcija bijekcija i
f−1(x)=1−x2x+3,x=1.
Kada inverzna funkcija ne postoji
Ako dva različita broja imaju istu vrednost, f(x1)=f(x2) za x1=x2, inverzna funkcija ne postoji. Ona bi tu vrednost morala da vrati i u x1 i u x2. Zato inverznu nemaju parne funkcije na simetričnom domenu, a ni periodične funkcije. Na primer, za y=sinx−4sinx+6 je y(0)=y(π)=−23, pa ona nema inverznu funkciju.
Strogo monotona funkcija nikad ne dostiže istu vrednost dvaput. Zato se inverzna funkcija često dobija sužavanjem domena na interval na kome je funkcija strogo monotona.
Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=x4, x<0.
Na celom R inverzna ne postoji, jer je (−2)4=24=16. Za x<0 funkcija strogo opada, a vrednosti su pozitivne, pa posmatramo f:(−∞,0)→(0,+∞).
Jednačina x4=y, za y>0, ima rešenja 4y i −4y, ali samo drugo je negativno. Dakle,
f−1(x)=−4x,x>0.
Primer: Naći inverznu funkciju funkcije f(x)=log22−x2+x.
Argument logaritma je pozitivan za −2<x<2, pa je domen (−2,2). Rešavamo jednačinu log22−x2+x=y za proizvoljno realno y. Po definiciji logaritma je