Svojstva realnih funkcija

Realna funkcija f:A→Rf:A\to\mathbf{R}, gde je A⊆RA\subseteq\mathbf{R}, svakom broju xx iz skupa AA dodeljuje tačno jedan realan broj f(x)f(x). Skup AA je domen (oblast definisanosti) funkcije i označava se i sa DD. Kada je funkcija zadata samo formulom, domen je skup svih xx za koje formula ima smisla.

Svojstva funkcije opisuju kako izgleda njen grafik, i to bez crtanja:

  • nule i znak govore gde grafik seče xx-osu i gde je iznad, odnosno ispod nje;
  • parnost i neparnost govore da li je grafik simetričan;
  • monotonost govori gde grafik raste, a gde opada;
  • ograničenost govori da li grafik ostaje u nekoj horizontalnoj traci;
  • periodičnost govori da li se grafik ponavlja.

Ova svojstva se uvek ispituju na domenu. Zato je određivanje domena prvi korak u skoro svakom zadatku.

Sadržaj

  1. Nule i znak funkcije
  2. Parnost i neparnost
  3. Monotonost
  4. Ograničenost, najveća i najmanja vrednost
  5. Periodičnost
  6. Ispitivanje svojstava složenijih funkcija

1. Nule i znak funkcije

Nula funkcije je svaki broj x0x_0 iz domena za koji je f(x0)=0f(x_0)=0. To su apscise tačaka u kojima grafik seče ili dodiruje xx-osu.

Ispitati znak funkcije znači odrediti za koje xx je f(x)>0f(x)>0 (grafik je iznad xx-ose) i za koje je f(x)<0f(x)<0 (grafik je ispod xx-ose).

Za nule važe dva osnovna pravila:

  • razlomak je jednak nuli kada mu je brojilac jednak nuli, a imenilac nije;
  • proizvod je jednak nuli kada je bar jedan činilac jednak nuli.

Svako rešenje jednačine f(x)=0f(x)=0 treba proveriti: da li pripada domenu? Na primer, za f(x)=(x−1)log⁡(x2−4x+3)f(x)=(x-1)\log(x^2-4x+3) činilac x−1x-1 je nula za x=1x=1. Ipak, x=1x=1 nije nula funkcije, jer je tada argument logaritma 00, pa 11 ne pripada domenu.

Tablica znakova

Kada je funkcija proizvod ili količnik jednostavnijih činilaca, znak se određuje tablicom znakova:

  1. rastavi brojilac i imenilac na činioce;
  2. odredi tačke u kojima je neki činilac jednak nuli i poređaj ih na brojevnoj pravoj;
  3. te tačke dele pravu na intervale, a na svakom intervalu svaki činilac ima stalan znak;
  4. znak funkcije dobijaš „množenjem" znakova: paran broj minusa daje plus, a neparan daje minus.

Primer: Odrediti nule i znak funkcije y=x2+4x−21x2+3x−4y=\dfrac{x^2+4x-21}{x^2+3x-4}.

Rastavljamo brojilac i imenilac na činioce:

y=(x+7)(x−3)(x+4)(x−1).y=\frac{(x+7)(x-3)}{(x+4)(x-1)}.

Imenilac ne sme biti nula, pa je D=R∖{−4,1}D=\mathbf{R}\setminus\{-4,1\}. Brojilac je nula za x=−7x=-7 i x=3x=3, a oba broja pripadaju domenu, pa su to nule funkcije.

Tačke −7-7, −4-4, 11 i 33 dele pravu na pet intervala:

(−∞,−7)(-\infty,-7)(−7,−4)(-7,-4)(−4,1)(-4,1)(1,3)(1,3)(3,+∞)(3,+\infty)
x+7x+7−-++++++++
x−3x-3−-−-−-−-++
x+4x+4−-−-++++++
x−1x-1−-−-−-++++
yy++−-++−-++

Funkcija je pozitivna za x∈(−∞,−7)∪(−4,1)∪(3,+∞)x\in(-\infty,-7)\cup(-4,1)\cup(3,+\infty), a negativna za x∈(−7,−4)∪(1,3)x\in(-7,-4)\cup(1,3).

Činilac koji je uvek pozitivan ne utiče na znak i može se izostaviti iz tablice. Takvi su, na primer, x2+1x^2+1, exe^x, axa^x i (x−2)2+3(x-2)^2+3. Zato y=x1+x2y=\frac{x}{1+x^2} ima isti znak kao xx, a y=(x2−4x+3)exy=(x^2-4x+3)e^x isti znak kao x2−4x+3x^2-4x+3.

Znak osnovnih funkcija

Kada je funkcija logaritam, koren ili stepen nekog izraza uu, znak se čita iz osobina osnovne funkcije.

FunkcijaJednaka je nuliPozitivna jeNegativna je
log⁡au\log_a u, a>1a>1za u=1u=1za u>1u>1za 0<u<10<u<1
log⁡au\log_a u, 0<a<10<a<1za u=1u=1za 0<u<10<u<1za u>1u>1
aua^unikaduveknikad
u\sqrt{u}za u=0u=0za u>0u>0nikad
u3\sqrt[3]{u}, arctg⁡u\operatorname{arctg}u, arcsin⁡u\arcsin uza u=0u=0za u>0u>0za u<0u<0

Primer: Odrediti nule i znak funkcije y=log⁡3(x2−5x+7)y=\log_3(x^2-5x+7).

Dopunjavanjem do potpunog kvadrata vidimo da je argument uvek pozitivan:

x2−5x+7=(x−52)2+34>0,x^2-5x+7=\left(x-\frac52\right)^2+\frac34>0,

pa je funkcija definisana za svako xx. Osnova je 3>13>1, pa je logaritam nula kada je argument 11, a pozitivan kada je argument veći od 11:

x2−5x+7=1  ⟺  x2−5x+6=0  ⟺  (x−2)(x−3)=0,x^2-5x+7=1\iff x^2-5x+6=0\iff(x-2)(x-3)=0,x2−5x+7>1  ⟺  (x−2)(x−3)>0  ⟺  x<2  ili  x>3.x^2-5x+7>1\iff(x-2)(x-3)>0\iff x<2\ \text{ ili }\ x>3.

Nule su 22 i 33. Funkcija je pozitivna za x∈(−∞,2)∪(3,+∞)x\in(-\infty,2)\cup(3,+\infty), a negativna za x∈(2,3)x\in(2,3).

Primer: Odrediti nule i znak funkcije y=(x−2)2(x+1)3y=\sqrt[3]{(x-2)^2(x+1)}.

Treći koren postoji za svaki realan broj i ima isti znak kao broj ispod korena. Zato ispitujemo izraz (x−2)2(x+1)(x-2)^2(x+1).

Nule su x=2x=2 i x=−1x=-1. Činilac (x−2)2(x-2)^2 je pozitivan za svako x≠2x\ne2, pa znak određuje samo x+1x+1. Funkcija je negativna za x<−1x<-1, a pozitivna za x∈(−1,2)∪(2,+∞)x\in(-1,2)\cup(2,+\infty).

U nuli parnog reda, kao što je x=2x=2 kod činioca (x−2)2(x-2)^2, funkcija ne menja znak. Grafik tu samo dodiruje xx-osu. U nuli neparnog reda, kao što je x=−1x=-1, grafik prelazi sa jedne strane xx-ose na drugu.

Primer: Odrediti nule i znak funkcije y=1−ln⁡x1+ln⁡xy=\dfrac{1-\ln x}{1+\ln x}.

Logaritam zahteva x>0x>0, a imenilac ne sme biti nula: ln⁡x≠−1\ln x\ne-1, tj. x≠1ex\ne\frac1e. Dakle, D=(0,1e)∪(1e,+∞)D=\left(0,\frac1e\right)\cup\left(\frac1e,+\infty\right).

Nula je tamo gde je brojilac nula: ln⁡x=1\ln x=1, tj. x=ex=e.

Za znak uvodimo smenu t=ln⁡xt=\ln x i ispitujemo 1−t1+t\frac{1-t}{1+t}:

t<−1t<-1−1<t<1-1<t<1t>1t>1
1−t1-t++++−-
1+t1+t−-++++
yy−-++−-

Funkcija ln⁡x\ln x je rastuća, pa uslov −1<t<1-1<t<1 znači 1e<x<e\frac1e<x<e. Funkcija je pozitivna za x∈(1e,e)x\in\left(\frac1e,e\right), a negativna za x∈(0,1e)∪(e,+∞)x\in\left(0,\frac1e\right)\cup(e,+\infty).

2. Parnost i neparnost

Parnost i neparnost opisuju simetriju grafika. Obe definicije imaju isti prvi uslov: domen mora biti simetričan u odnosu na nulu, tj. iz x∈Dx\in D mora slediti −x∈D-x\in D.

Parna funkcijaNeparna funkcija
Uslov za domeniz x∈Dx\in D sledi −x∈D-x\in Diz x∈Dx\in D sledi −x∈D-x\in D
Uslov za vrednostif(−x)=f(x)f(-x)=f(x) za svako x∈Dx\in Df(−x)=−f(x)f(-x)=-f(x) za svako x∈Dx\in D
Grafik je simetričan u odnosu nayy-osukoordinatni početak
Primerix2x^2, x4x^4, ∣x∣\lvert x\rvert, cos⁡x\cos x, ax+a−x2\frac{a^x+a^{-x}}{2}xx, x3x^3, 1x\frac1x, sin⁡x\sin x, tg⁡x\operatorname{tg}x, arcsin⁡x\arcsin x

Na grafiku ispod, parna funkcija ima iste vrednosti u xx i −x-x. Neparna funkcija u −x-x ima suprotnu vrednost od one u xx.

Postupak ispitivanja parnosti:

  1. odredi domen i proveri da li je simetričan. Ako nije, funkcija nije ni parna ni neparna i dalje se ne računa;
  2. izračunaj f(−x)f(-x): svuda umesto xx upiši −x-x i sredi izraz;
  3. uporedi f(−x)f(-x) sa f(x)f(x) i sa −f(x)-f(x);
  4. ako tvrdiš da funkcija nije parna ili neparna, dovoljan je jedan kontraprimer.

Na primer, za y=sin⁡x+cos⁡xy=\sin x+\cos x je y(π4)=2y\left(\frac{\pi}{4}\right)=\sqrt2, a y(−π4)=0y\left(-\frac{\pi}{4}\right)=0. Kako je 0≠20\ne\sqrt2 i 0≠−20\ne-\sqrt2, funkcija nije ni parna ni neparna.

Domen se proverava pre bilo kakvog sređivanja. Funkcija y=x2∣x−1∣(x−1)2y=\dfrac{x^2\lvert x-1\rvert}{\sqrt{(x-1)^2}} posle skraćivanja „izgleda" kao x2x^2, jer je (x−1)2=∣x−1∣\sqrt{(x-1)^2}=\lvert x-1\rvert. Ali njen domen je R∖{1}\mathbf{R}\setminus\{1\}, a on nije simetričan: −1∈D-1\in D, dok 1∉D1\notin D. Zato ova funkcija nije ni parna ni neparna.

Parnost složenijih izraza često se vidi iz parnosti njihovih delova:

OperacijaParna i parnaNeparna i neparnaParna i neparna
Zbir, razlikaparnaneparnau opštem slučaju ni parna ni neparna
Proizvod, količnikparnaparnaneparna

Na primer, y=x∣x∣y=x\lvert x\rvert je neparna (neparna puta parna), a y=x2−12cos⁡xy=x^2-\frac12\cos x je parna (zbir dve parne).

Logaritam recipročne vrednosti je suprotan broj: log⁡1u=−log⁡u\log\frac1u=-\log u. Zato su funkcije oblika log⁡g(x)g(−x)\log\frac{g(x)}{g(-x)} neparne kad god su definisane. Kada se xx zameni sa −x-x, brojilac i imenilac samo zamene mesta. Takva je, na primer, funkcija y=log⁡1+x1−xy=\log\frac{1+x}{1-x}, sa domenom (−1,1)(-1,1).

Ako je neparna funkcija definisana u nuli, mora biti f(0)=0f(0)=0, jer iz f(−0)=−f(0)f(-0)=-f(0) sledi f(0)=−f(0)f(0)=-f(0). Zato je f(0)≠0f(0)\ne0 brz dokaz da funkcija nije neparna.

Primer: Ispitati parnost funkcije y=log⁡2(x+1+x2)y=\log_2\left(x+\sqrt{1+x^2}\right).

Argument logaritma je uvek pozitivan, jer je 1+x2>x2=∣x∣≥−x\sqrt{1+x^2}>\sqrt{x^2}=\lvert x\rvert\ge-x. Domen je R\mathbf{R}, a on je simetričan.

Ključna je veza dobijena razlikom kvadrata:

(1+x2−x)(1+x2+x)=1+x2−x2=1.\left(\sqrt{1+x^2}-x\right)\left(\sqrt{1+x^2}+x\right)=1+x^2-x^2=1.

Dakle, 1+x2−x=1x+1+x2\sqrt{1+x^2}-x=\dfrac{1}{x+\sqrt{1+x^2}}, pa je

y(−x)=log⁡2(1+x2−x)=log⁡21x+1+x2=−log⁡2(x+1+x2)=−y(x).y(-x)=\log_2\left(\sqrt{1+x^2}-x\right)=\log_2\frac{1}{x+\sqrt{1+x^2}}=-\log_2\left(x+\sqrt{1+x^2}\right)=-y(x).

Funkcija je neparna.

Primer: Odrediti realan parametar aa tako da funkcija f(x)=5x−1x2+x−a⋅5x+1x2−xf(x)=\dfrac{5x-1}{x^2+x}-a\cdot\dfrac{5x+1}{x^2-x} bude parna, odnosno neparna.

Imenioci su x(x+1)x(x+1) i x(x−1)x(x-1), pa je D=R∖{−1,0,1}D=\mathbf{R}\setminus\{-1,0,1\}. Izbačene tačke su simetrične oko nule, pa je domen simetričan za svako aa. Zamenom xx sa −x-x imenioci x2+xx^2+x i x2−xx^2-x zamene mesta:

f(−x)=−5x+1x2−x+a⋅5x−1x2+x.f(-x)=-\frac{5x+1}{x^2-x}+a\cdot\frac{5x-1}{x^2+x}.

Funkcija je parna ako je f(x)−f(−x)=0f(x)-f(-x)=0 za svako x∈Dx\in D. Grupisanjem sabiraka sa istim razlomkom dobijamo

f(x)−f(−x)=(1−a)(5x−1x(x+1)+5x+1x(x−1))=(1−a)⋅10x2+2x(x2−1).f(x)-f(-x)=(1-a)\left(\frac{5x-1}{x(x+1)}+\frac{5x+1}{x(x-1)}\right)=(1-a)\cdot\frac{10x^2+2}{x(x^2-1)}.

Razlomak nikad nije nula, jer je 10x2+2>010x^2+2>0. Zato je funkcija parna samo za a=1a=1.

Funkcija je neparna ako je f(x)+f(−x)=0f(x)+f(-x)=0 za svako x∈Dx\in D:

f(x)+f(−x)=(1+a)(5x−1x(x+1)−5x+1x(x−1))=(1+a)⋅−12x2−1.f(x)+f(-x)=(1+a)\left(\frac{5x-1}{x(x+1)}-\frac{5x+1}{x(x-1)}\right)=(1+a)\cdot\frac{-12}{x^2-1}.

Razlomak ni ovde nije nula, pa je funkcija neparna samo za a=−1a=-1.

3. Monotonost

Neka je II interval koji pripada domenu funkcije ff.

DefinicijaGrafik
ff strogo raste na IIiz x1<x2x_1<x_2 sledi f(x1)<f(x2)f(x_1)<f(x_2)penje se sleva nadesno
ff strogo opada na IIiz x1<x2x_1<x_2 sledi f(x1)>f(x2)f(x_1)>f(x_2)spušta se sleva nadesno

Ako u definiciji umesto strogih nejednakosti stoje ≤\le ili ≥\ge, funkcija je neopadajuća, odnosno nerastuća. Funkcija koja je na II rastuća ili opadajuća naziva se monotona na II.

Monotonost se po definiciji dokazuje ovako:

  1. uzmi dva proizvoljna broja x1<x2x_1<x_2 iz intervala;
  2. izračunaj razliku f(x2)−f(x1)f(x_2)-f(x_1) i sredi je tako da se izdvoji činilac x2−x1x_2-x_1, koji je pozitivan;
  3. odredi znak preostalog činioca na posmatranom intervalu. Ako je razlika pozitivna, funkcija raste, a ako je negativna, opada.

Primer: Ispitati monotonost funkcije f(x)=x3−3xf(x)=x^3-3x, odrediti njene nule i znak i skicirati grafik.

Za x1<x2x_1<x_2 koristimo razliku kubova a3−b3=(a−b)(a2+ab+b2)a^3-b^3=(a-b)(a^2+ab+b^2):

f(x2)−f(x1)=(x23−x13)−3(x2−x1)=(x2−x1)(x12+x1x2+x22−3).f(x_2)-f(x_1)=(x_2^3-x_1^3)-3(x_2-x_1)=(x_2-x_1)\left(x_1^2+x_1x_2+x_2^2-3\right).

Pošto je x2−x1>0x_2-x_1>0, znak razlike zavisi samo od izraza x12+x1x2+x22−3x_1^2+x_1x_2+x_2^2-3.

  • Na (−∞,−1)(-\infty,-1) i na (1,+∞)(1,+\infty) su x12x_1^2, x22x_2^2 i x1x2x_1x_2 veći od 11, pa je zbir veći od 33. Funkcija tu strogo raste.
  • Na (−1,1)(-1,1) su x12<1x_1^2<1 i x22<1x_2^2<1, a iz (x1−x2)2≥0(x_1-x_2)^2\ge0 sledi x1x2≤x12+x222<1x_1x_2\le\frac{x_1^2+x_2^2}{2}<1. Zbir je manji od 33, pa funkcija tu strogo opada.

Nule dobijamo iz x(x−3)(x+3)=0x(x-\sqrt3)(x+\sqrt3)=0: to su −3-\sqrt3, 00 i 3\sqrt3.

(−∞,−3)(-\infty,-\sqrt3)(−3,0)(-\sqrt3,0)(0,3)(0,\sqrt3)(3,+∞)(\sqrt3,+\infty)
xx−-−-++++
x−3x-\sqrt3−-−-−-++
x+3x+\sqrt3−-++++++
f(x)f(x)−-++−-++

U tačkama u kojima se rast menja u opadanje i obrnuto vrednosti su f(−1)=2f(-1)=2 i f(1)=−2f(1)=-2. Grafik raste do tačke (−1,2)(-1,2), opada kroz koordinatni početak do tačke (1,−2)(1,-2), a zatim ponovo raste.

Primer: Ispitati monotonost funkcije y=3x−13−xy=\dfrac{3x-1}{3-x}.

Domen je x≠3x\ne3. Za x1<x2x_1<x_2 svodimo razliku na zajednički imenilac. U brojiocu se članovi −3x1x2-3x_1x_2 i −3-3 potiru:

y(x2)−y(x1)=(3x2−1)(3−x1)−(3x1−1)(3−x2)(3−x1)(3−x2)=8(x2−x1)(3−x1)(3−x2).y(x_2)-y(x_1)=\frac{(3x_2-1)(3-x_1)-(3x_1-1)(3-x_2)}{(3-x_1)(3-x_2)}=\frac{8(x_2-x_1)}{(3-x_1)(3-x_2)}.

Brojilac je pozitivan. Ako su oba broja sa iste strane broja 33, činioci u imeniocu su istog znaka, pa je i imenilac pozitivan. Funkcija strogo raste na (−∞,3)(-\infty,3) i na (3,+∞)(3,+\infty).

Funkcija iz prethodnog primera raste na svakom od dva intervala, ali nije rastuća na celom domenu. Na primer, 2<42<4, a y(2)=5>y(4)=−11y(2)=5>y(4)=-11. Zato se monotonost uvek navodi posebno za svaki interval: „raste na (−∞,3)(-\infty,3) i na (3,+∞)(3,+\infty)", a ne „raste na (−∞,3)∪(3,+∞)(-\infty,3)\cup(3,+\infty)".

Kod složenih funkcija često nije potrebno računati razliku. Ako je y=f(g(x))y=f(g(x)), monotonost zavisi od toga kako se ponašaju unutrašnja funkcija gg i spoljašnja funkcija ff:

gg rastegg opada
ff rastef(g(x))f(g(x)) rastef(g(x))f(g(x)) opada
ff opadaf(g(x))f(g(x)) opadaf(g(x))f(g(x)) raste

Korisno je zapamtiti i sledeće:

  • zbir dve rastuće funkcije je rastuća funkcija. Zato y=x3+2x+1y=x^3+2x+1 raste na celom R\mathbf{R};
  • ako je gg pozitivna i rastuća, onda je 1g\frac1g opadajuća, i obrnuto.

Primer: Ispitati monotonost funkcije y=3(x2−1)3+1y=3^{(x^2-1)^3+1}.

Funkcija se dobija u nekoliko koraka: x↦x2↦x2−1↦(x2−1)3+1↦3(x2−1)3+1x\mapsto x^2\mapsto x^2-1\mapsto(x^2-1)^3+1\mapsto3^{(x^2-1)^3+1}. Oduzimanje broja, podizanje na kub, dodavanje broja i eksponencijalna funkcija sa osnovom 3>13>1 su rastuće operacije, pa čuvaju poredak.

Zato funkcija raste tamo gde raste x2x^2, a opada tamo gde x2x^2 opada. Funkcija strogo opada na (−∞,0](-\infty,0], a strogo raste na [0,+∞)[0,+\infty). Najmanja vrednost je y(0)=3(−1)3+1=30=1y(0)=3^{(-1)^3+1}=3^0=1.

4. Ograničenost, najveća i najmanja vrednost

Neka je funkcija ff definisana na skupu AA.

PojamDefinicijaNa grafiku
ograničena odozgopostoji broj MM tako da je f(x)≤Mf(x)\le M za svako x∈Ax\in Agrafik je ispod prave y=My=M
ograničena odozdopostoji broj mm tako da je f(x)≥mf(x)\ge m za svako x∈Ax\in Agrafik je iznad prave y=my=m
ograničenaograničena je i odozgo i odozdografik je u traci između y=my=m i y=My=M

Ograničenost uvek zavisi od skupa na kome se posmatra. Funkcija y=x2y=x^2 nije ograničena na R\mathbf{R}, ali na intervalu [−2,6][-2,6] jeste, jer je tu 0≤x2≤360\le x^2\le36.

Obe funkcije sa grafika su ograničene, jer su im vrednosti uvek između 00 i 11.

Kako se dokazuje ograničenost. Procenjuju se delovi funkcije pomoću poznatih nejednakosti:

  • kvadrat nije negativan: x2≥0x^2\ge0, (x+3)2+1≥1(x+3)^2+1\ge1;
  • sinus i kosinus su između −1-1 i 11;
  • razlomak sa pozitivnim brojiocem je manji kada je imenilac veći;
  • kada se prelazi na recipročne vrednosti brojeva istog znaka, znak nejednakosti se okreće. Na primer, iz −4≤u<−3-4\le u<-3 sledi −13<1u≤−14-\frac13<\frac1u\le-\frac14.

Kako se dokazuje neograničenost. Treba pokazati da nijedan broj nije granica. Za svaki predloženi broj MM nađe se xx iz skupa za koje je f(x)>Mf(x)>M.

Primer: Ispitati ograničenost funkcije y=1x+1y=\dfrac{1}{x+1} na intervalu (−1,1)(-1,1).

Iz −1<x<1-1<x<1 sledi 0<x+1<20<x+1<2. Imenilac je pozitivan i manji od 22, pa je 1x+1>12\frac{1}{x+1}>\frac12. Funkcija je ograničena odozdo.

Gornje granice nema. Kada se xx približava broju −1-1, imenilac se približava nuli, a razlomak raste: y(−0,9)=10y(-0{,}9)=10, y(−0,99)=100y(-0{,}99)=100. Ako neko predloži broj M>1M>1 kao gornju granicu, uzmemo x=−1+12Mx=-1+\frac{1}{2M}. Taj broj pripada intervalu, a

y(−1+12M)=2M>M.y\left(-1+\frac{1}{2M}\right)=2M>M.

Funkcija nije ograničena na (−1,1)(-1,1), iako je ograničena odozdo.

Primer: Ispitati ograničenost funkcije y=3x2+6x+10y=\dfrac{3}{x^2+6x+10}.

Imenilac dopunjavamo do potpunog kvadrata: x2+6x+10=(x+3)2+1≥1x^2+6x+10=(x+3)^2+1\ge1. Funkcija je definisana i pozitivna za svako xx. Najmanji imenilac je 11, za x=−3x=-3, pa je

0<3x2+6x+10≤3.0<\frac{3}{x^2+6x+10}\le3.

Funkcija je ograničena, a njene vrednosti su u intervalu (0,3](0,3].

Najveća i najmanja vrednost

Broj MM je najveća vrednost funkcije na skupu AA ako važe dva uslova:

  1. f(x)≤Mf(x)\le M za svako x∈Ax\in A;
  2. postoji x0∈Ax_0\in A za koje je f(x0)=Mf(x_0)=M.

Najmanja vrednost se definiše analogno. Skup vrednosti je skup svih brojeva koje funkcija dostiže.

Gornja granica nije isto što i najveća vrednost. Za y=x21+x2=1−11+x2y=\frac{x^2}{1+x^2}=1-\frac{1}{1+x^2} važi 0≤y<10\le y<1. Funkcija je ograničena odozgo brojem 11, ali vrednost 11 nikad ne dostiže, pa nema najveću vrednost. Najmanju vrednost ima: y(0)=0y(0)=0.

Najčešće metode za nalaženje najveće i najmanje vrednosti:

MetodaKada se koristi
dopunjavanje do potpunog kvadratafunkcija je kvadratna po xx ili po nekom izrazu
smena t=sin⁡xt=\sin x, t=log⁡2xt=\log_2x i sličnoisti izraz se ponavlja, a novi uslov za tt dobija se iz osobina te funkcije
svođenje na jedan sinus ili kosinustrigonometrijski izraz, jer je −1≤sin⁡u≤1-1\le\sin u\le1
razlika M−f(x)M-f(x) zapisana kao kvadrattreba pokazati da je f(x)≤Mf(x)\le M
razbijanje apsolutnih vrednosti po intervalimafunkcija sadrži nekoliko apsolutnih vrednosti

Primer: Naći najmanju vrednost funkcije y=sin⁡x−cos⁡2x−1y=\sin x-\cos^2x-1 i sve xx u kojima se ona dostiže.

Zamenom cos⁡2x=1−sin⁡2x\cos^2x=1-\sin^2x funkcija zavisi samo od sin⁡x\sin x:

y=sin⁡2x+sin⁡x−2.y=\sin^2x+\sin x-2.

Uvodimo smenu t=sin⁡xt=\sin x, pri čemu je −1≤t≤1-1\le t\le1, i dopunjavamo do potpunog kvadrata:

y=t2+t−2=(t+12)2−94≥−94.y=t^2+t-2=\left(t+\frac12\right)^2-\frac94\ge-\frac94.

Jednakost važi za t=−12t=-\frac12, a ta vrednost pripada intervalu [−1,1][-1,1]. Najmanja vrednost je −94-\frac94 i dostiže se kada je sin⁡x=−12\sin x=-\frac12, tj. za

x=−π6+2kπilix=7π6+2kπ,k∈Z.x=-\frac{\pi}{6}+2k\pi\quad\text{ili}\quad x=\frac{7\pi}{6}+2k\pi,\qquad k\in\mathbf{Z}.

Za t=1t=1 dobijamo y=0y=0, pa je skup vrednosti funkcije [−94,0]\left[-\frac94,0\right].

Primer: Naći najveću vrednost funkcije y=xx2+1y=\dfrac{x}{x^2+1}.

Pretpostavimo da je najveća vrednost 12\frac12 i proverimo da razlika 12−y\frac12-y nije negativna:

12−xx2+1=x2+1−2x2(x2+1)=(x−1)22(x2+1)≥0.\frac12-\frac{x}{x^2+1}=\frac{x^2+1-2x}{2(x^2+1)}=\frac{(x-1)^2}{2(x^2+1)}\ge0.

Dakle, y≤12y\le\frac12, a jednakost važi za x=1x=1. Najveća vrednost je 12\frac12. Funkcija je neparna, pa je njena najmanja vrednost −12-\frac12, za x=−1x=-1.

Primer: Naći najveću vrednost funkcije y=log⁡24x+12log⁡22x⋅log⁡28xy=\log_2^4x+12\log_2^2x\cdot\log_2\dfrac8x za 1≤x≤641\le x\le64.

Zapis log⁡24x\log_2^4x znači (log⁡2x)4(\log_2x)^4. Uvodimo smenu z=log⁡2xz=\log_2x. Logaritam je rastući, pa uslov 1≤x≤641\le x\le64 postaje 0≤z≤60\le z\le6. Pošto je log⁡28x=3−z\log_2\frac8x=3-z, dobijamo

y=z4+12z2(3−z)=z2(z2−12z+36)=[z(6−z)]2.y=z^4+12z^2(3-z)=z^2(z^2-12z+36)=\left[z(6-z)\right]^2.

Za 0≤z≤60\le z\le6 izraz z(6−z)z(6-z) nije negativan, a

z(6−z)=9−(z−3)2≤9.z(6-z)=9-(z-3)^2\le9.

Zato je y≤81y\le81, a jednakost važi za z=3z=3, tj. x=23=8x=2^3=8. Najveća vrednost je 8181.

5. Periodičnost

Funkcija ff je periodična ako postoji broj T>0T>0 takav da za svako x∈Dx\in D važi:

  1. x+T∈Dx+T\in D i x−T∈Dx-T\in D;
  2. f(x+T)=f(x)f(x+T)=f(x).

Broj TT je period. Ako je TT period, onda su periodi i 2T2T, 3T3T i svaki umnožak kTkT, k∈Nk\in\mathbf{N}. Najmanji pozitivan period naziva se osnovni period. Grafik periodične funkcije sastoji se od istog dela koji se ponavlja na svakom intervalu dužine TT.

Dokaz da je TT osnovni period ima dva koraka:

  1. TT je period: u funkciju se uvrsti x+Tx+T i pokaže da se vrednost ne menja;
  2. manji period ne postoji: pretpostavi se da je T′>0T'>0 bilo koji period. Tada jednakost f(x0+T′)=f(x0)f(x_0+T')=f(x_0) važi i za jednu pogodno izabranu tačku x0x_0. Najbolje je birati tačku u kojoj funkcija ima najveću vrednost ili je jednaka nuli. Iz te jednačine dobija se da je T′T' umnožak broja TT.

Primer: Odrediti osnovni period funkcije y=sin⁡2πxy=\sin2\pi x.

Kada se xx pomeri za 11, argument se pomeri za 2π2\pi, pa se sinus ne menja:

sin⁡2π(x+1)=sin⁡(2πx+2π)=sin⁡2πx.\sin2\pi(x+1)=\sin(2\pi x+2\pi)=\sin2\pi x.

Broj 11 je period. Neka je T>0T>0 bilo koji period. U tački x0=14x_0=\frac14 je y=sin⁡π2=1y=\sin\frac{\pi}{2}=1, pa mora biti i y(14+T)=1y\left(\frac14+T\right)=1:

sin⁡(π2+2πT)=1  ⟺  cos⁡2πT=1  ⟺  2πT=2kπ  ⟺  T=k,k∈N.\sin\left(\frac{\pi}{2}+2\pi T\right)=1\iff\cos2\pi T=1\iff2\pi T=2k\pi\iff T=k,\quad k\in\mathbf{N}.

Svaki period je prirodan broj, pa je osnovni period T=1T=1.

Periodi koji se najčešće javljaju, za a≠0a\ne0:

FunkcijaOsnovni periodZašto
sin⁡(ax+b)\sin(ax+b), cos⁡(ax+b)\cos(ax+b)2π∣a∣\frac{2\pi}{\lvert a\rvert}argument se pomeri za 2π2\pi
tg⁡(ax+b)\operatorname{tg}(ax+b), ctg⁡(ax+b)\operatorname{ctg}(ax+b)π∣a∣\frac{\pi}{\lvert a\rvert}argument se pomeri za π\pi
sin⁡2x\sin^2x, cos⁡2x\cos^2x, sin⁡4x\sin^4x, ∣sin⁡x∣\lvert\sin x\rvert, ∣cos⁡x∣\lvert\cos x\rvertπ\pipomeranjem za π\pi sinus i kosinus menjaju samo znak, a paran stepen i apsolutna vrednost brišu znak
sin⁡3x\sin^3x, cos⁡3x\cos^3x2π2\pineparan stepen čuva znak, pa π\pi nije period

Kada funkcija sadrži stepene ili proizvode sinusa i kosinusa, najpre se pomoću trigonometrijskih formula svede na oblik sa jednim sinusom ili kosinusom.

Primer: Odrediti osnovni period funkcije y=sin⁡4x+cos⁡4xy=\sin^4x+\cos^4x.

Dodamo i oduzmemo 2sin⁡2xcos⁡2x2\sin^2x\cos^2x, a zatim koristimo sin⁡2x+cos⁡2x=1\sin^2x+\cos^2x=1, 2sin⁡xcos⁡x=sin⁡2x2\sin x\cos x=\sin2x i sin⁡2α=1−cos⁡2α2\sin^2\alpha=\frac{1-\cos2\alpha}{2}:

y=(sin⁡2x+cos⁡2x)2−2sin⁡2xcos⁡2x=1−12sin⁡22x=34+14cos⁡4x.y=(\sin^2x+\cos^2x)^2-2\sin^2x\cos^2x=1-\frac12\sin^22x=\frac34+\frac14\cos4x.

Osnovni period je 2π4=π2\frac{2\pi}{4}=\frac{\pi}{2}.

Izraz Asin⁡x+Bcos⁡xA\sin x+B\cos x uvek se može zapisati kao jedan sinus:

Asin⁡x+Bcos⁡x=Rsin⁡(x+φ),R=A2+B2,A\sin x+B\cos x=R\sin(x+\varphi),\qquad R=\sqrt{A^2+B^2},

gde je ugao φ\varphi određen sa cos⁡φ=AR\cos\varphi=\frac AR i sin⁡φ=BR\sin\varphi=\frac BR. Na primer, sin⁡x+cos⁡x=2sin⁡(x+π4)\sin x+\cos x=\sqrt2\sin\left(x+\frac{\pi}{4}\right). Odatle se odmah čitaju period 2π2\pi i skup vrednosti [−2,2]\left[-\sqrt2,\sqrt2\right].

Kada je funkcija zbir dva periodična sabirka sa različitim periodima, cela funkcija se ponavlja tek kada se oba sabirka ponove istovremeno. Zato je njen period najmanji zajednički umnožak perioda sabiraka.

Primer: Odrediti osnovni period funkcije y=cos⁡3x2−sin⁡x3y=\cos\dfrac{3x}{2}-\sin\dfrac{x}{3}.

Prvi sabirak ima period 2π3/2=4π3\frac{2\pi}{3/2}=\frac{4\pi}{3}, a drugi 2π1/3=6π\frac{2\pi}{1/3}=6\pi. Najmanji broj koji je umnožak oba je

12π=9⋅4π3=2⋅6π.12\pi=9\cdot\frac{4\pi}{3}=2\cdot6\pi.

Da manjeg perioda nema, pokazuje se drugim korakom dokaza. Ako je T>0T>0 period, onda je y(T)=y(−T)=y(0)=1y(T)=y(-T)=y(0)=1. Odatle se dobijaju jednačine

cos⁡3T2−sin⁡T3=1,cos⁡3T2+sin⁡T3=1.\cos\frac{3T}{2}-\sin\frac T3=1,\qquad\cos\frac{3T}{2}+\sin\frac T3=1.

Sabiranjem dobijamo cos⁡3T2=1\cos\frac{3T}{2}=1, tj. T=4kπ3T=\frac{4k\pi}{3}. Oduzimanjem dobijamo sin⁡T3=0\sin\frac T3=0, tj. T=3nπT=3n\pi. Iz 4kπ3=3nπ\frac{4k\pi}{3}=3n\pi sledi 4k=9n4k=9n, pa je nn deljivo sa 44 i TT je umnožak broja 12π12\pi. Osnovni period je 12π12\pi.

6. Ispitivanje svojstava složenijih funkcija

U složenijim zadacima traži se više svojstava odjednom. Dobro je raditi uvek istim redom:

  1. domen, jer se sva ostala svojstva ispituju na njemu;
  2. sređivanje funkcije pomoću formula, uz pamćenje polaznog domena;
  3. parnost, jer simetrija može da prepolovi posao;
  4. periodičnost, ako funkcija sadrži trigonometrijske funkcije;
  5. nule i znak;
  6. skup vrednosti i ograničenost, odnosno monotonost, ako se traže.

Primer: Za funkciju f(x)=log⁡2x2−5x+6xf(x)=\log_2\dfrac{x^2-5x+6}{x} odrediti domen, ispitati parnost i odrediti nule i znak.

Domen. Argument logaritma mora biti pozitivan: (x−2)(x−3)x>0\frac{(x-2)(x-3)}{x}>0.

(−∞,0)(-\infty,0)(0,2)(0,2)(2,3)(2,3)(3,+∞)(3,+\infty)
xx−-++++++
x−2x-2−-−-++++
x−3x-3−-−-−-++
(x−2)(x−3)x\frac{(x-2)(x-3)}{x}−-++−-++

Dakle, D=(0,2)∪(3,+∞)D=(0,2)\cup(3,+\infty).

Parnost. Domen nije simetričan, jer 1∈D1\in D, a −1∉D-1\notin D. Funkcija nije ni parna ni neparna.

Nule. Logaritam je nula kada je argument 11:

x2−5x+6x=1  ⟺  x2−6x+6=0  ⟺  x=3±3.\frac{x^2-5x+6}{x}=1\iff x^2-6x+6=0\iff x=3\pm\sqrt3.

Kako je 3−3≈1,27∈(0,2)3-\sqrt3\approx1{,}27\in(0,2) i 3+3≈4,73∈(3,+∞)3+\sqrt3\approx4{,}73\in(3,+\infty), oba broja su nule funkcije.

Znak. Osnova je 2>12>1, pa je f(x)>0f(x)>0 kada je argument veći od 11:

x2−5x+6x−1=x2−6x+6x>0.\frac{x^2-5x+6}{x}-1=\frac{x^2-6x+6}{x}>0.

Na domenu je x>0x>0, pa znak zavisi samo od trinoma x2−6x+6x^2-6x+6. On je pozitivan za x<3−3x<3-\sqrt3 ili x>3+3x>3+\sqrt3. Presekom sa domenom dobijamo da je f(x)>0f(x)>0 za x∈(0,3−3)∪(3+3,+∞)x\in(0,3-\sqrt3)\cup(3+\sqrt3,+\infty), a f(x)<0f(x)<0 za x∈(3−3,2)∪(3,3+3)x\in(3-\sqrt3,2)\cup(3,3+\sqrt3).

Primer: Za funkciju f(x)=1−cos⁡2x+1+cos⁡2x2f(x)=\sqrt{1-\cos^2x}+\sqrt{\dfrac{1+\cos2x}{2}} odrediti domen, nule, znak, parnost, period i skup vrednosti.

Sređivanje i domen. Potkorene veličine su kvadrati: 1−cos⁡2x=sin⁡2x1-\cos^2x=\sin^2x i 1+cos⁡2x2=cos⁡2x\frac{1+\cos2x}{2}=\cos^2x. One nisu negativne ni za jedno xx, pa je D=RD=\mathbf{R}. Koren iz kvadrata je apsolutna vrednost, u2=∣u∣\sqrt{u^2}=\lvert u\rvert, pa je

f(x)=∣sin⁡x∣+∣cos⁡x∣.f(x)=\lvert\sin x\rvert+\lvert\cos x\rvert.

Nule i znak. Zbir bi bio nula samo kada bi istovremeno bilo sin⁡x=0\sin x=0 i cos⁡x=0\cos x=0. To je nemoguće, jer je sin⁡2x+cos⁡2x=1\sin^2x+\cos^2x=1. Funkcija nema nula i pozitivna je za svako xx.

Parnost. Domen je simetričan, a f(−x)=∣−sin⁡x∣+∣cos⁡x∣=f(x)f(-x)=\lvert-\sin x\rvert+\lvert\cos x\rvert=f(x). Funkcija je parna.

Period. Pomeranjem za π2\frac{\pi}{2} sinus i kosinus zamene uloge uz moguću promenu znaka, a apsolutna vrednost briše znak. Zato je f(x+π2)=∣cos⁡x∣+∣sin⁡x∣=f(x)f\left(x+\frac{\pi}{2}\right)=\lvert\cos x\rvert+\lvert\sin x\rvert=f(x). Ako je T>0T>0 bilo koji period, onda je f(T)=f(0)=1f(T)=f(0)=1. Kvadriranjem jednakosti ∣sin⁡T∣+∣cos⁡T∣=1\lvert\sin T\rvert+\lvert\cos T\rvert=1 dobijamo ∣sin⁡T∣∣cos⁡T∣=0\lvert\sin T\rvert\lvert\cos T\rvert=0, pa je T=kπ2T=\frac{k\pi}{2}. Osnovni period je π2\frac{\pi}{2}.

Skup vrednosti. Funkcija je pozitivna, a njen kvadrat je

f2(x)=sin⁡2x+2∣sin⁡xcos⁡x∣+cos⁡2x=1+∣sin⁡2x∣.f^2(x)=\sin^2x+2\lvert\sin x\cos x\rvert+\cos^2x=1+\lvert\sin2x\rvert.

Vrednosti izraza 1+∣sin⁡2x∣1+\lvert\sin2x\rvert su u intervalu [1,2][1,2], pa je skup vrednosti funkcije [1,2]\left[1,\sqrt2\right].

Primer: Za funkciju f(x)=sin⁡(2x−π4)+cos⁡(2x−3π4)f(x)=\sin\left(2x-\dfrac{\pi}{4}\right)+\cos\left(2x-\dfrac{3\pi}{4}\right) odrediti domen, skup vrednosti, osnovni period, nule i parnost.

Domen je R\mathbf{R}. Funkciju sređujemo: 2x−3π4=(2x−π4)−π22x-\frac{3\pi}{4}=\left(2x-\frac{\pi}{4}\right)-\frac{\pi}{2}, a cos⁡(α−π2)=sin⁡α\cos\left(\alpha-\frac{\pi}{2}\right)=\sin\alpha. Oba sabirka su jednaka, pa je

f(x)=2sin⁡(2x−π4).f(x)=2\sin\left(2x-\frac{\pi}{4}\right).

Skup vrednosti. Ugao 2x−π42x-\frac{\pi}{4} prolazi svim realnim brojevima, pa sinus dostiže sve vrednosti iz [−1,1][-1,1]. Skup vrednosti je [−2,2][-2,2].

Osnovni period je 2π2=π\frac{2\pi}{2}=\pi.

Nule. Iz 2x−π4=kπ2x-\frac{\pi}{4}=k\pi dobijamo x=π8+kπ2x=\frac{\pi}{8}+\frac{k\pi}{2}, k∈Zk\in\mathbf{Z}.

Parnost. Funkcija nije neparna, jer je f(0)=2sin⁡(−π4)=−2≠0f(0)=2\sin\left(-\frac{\pi}{4}\right)=-\sqrt2\ne0. Nije ni parna, jer je f(π8)=0f\left(\frac{\pi}{8}\right)=0, a f(−π8)=2sin⁡(−π2)=−2f\left(-\frac{\pi}{8}\right)=2\sin\left(-\frac{\pi}{2}\right)=-2.

Primer: Za funkciju f(x)=tg⁡x+ctg⁡xf(x)=\operatorname{tg}x+\operatorname{ctg}x odrediti domen, skup vrednosti, osnovni period, nule i parnost.

Domen. Tangens zahteva cos⁡x≠0\cos x\ne0, a kotangens sin⁡x≠0\sin x\ne0. Zajedno to isključuje sve umnoške broja π2\frac{\pi}{2}:

D={x∈R: x≠kπ2, k∈Z}.D=\left\{x\in\mathbf{R}:\ x\ne\frac{k\pi}{2},\ k\in\mathbf{Z}\right\}.

Svođenjem na zajednički imenilac dobijamo

f(x)=sin⁡2x+cos⁡2xsin⁡xcos⁡x=1sin⁡xcos⁡x=2sin⁡2x.f(x)=\frac{\sin^2x+\cos^2x}{\sin x\cos x}=\frac{1}{\sin x\cos x}=\frac{2}{\sin2x}.

Skup vrednosti. Na domenu je sin⁡2x∈[−1,0)∪(0,1]\sin2x\in[-1,0)\cup(0,1]. Ako je 0<sin⁡2x≤10<\sin2x\le1, onda je f(x)≥2f(x)\ge2. Ako je −1≤sin⁡2x<0-1\le\sin2x<0, onda je f(x)≤−2f(x)\le-2. Svaka takva vrednost se i dostiže, pa je skup vrednosti (−∞,−2]∪[2,+∞)(-\infty,-2]\cup[2,+\infty). Funkcija nije ograničena ni odozgo ni odozdo.

Osnovni period. Pomeranjem xx za π\pi argument 2x2x se pomeri za 2π2\pi, pa je π\pi period. Ako je T>0T>0 period, iz f(π4+T)=f(π4)=2f\left(\frac{\pi}{4}+T\right)=f\left(\frac{\pi}{4}\right)=2 sledi cos⁡2T=1\cos2T=1, tj. T=kπT=k\pi. Osnovni period je π\pi.

Nule. Brojilac razlomka 2sin⁡2x\frac{2}{\sin2x} je 2≠02\ne0, pa funkcija nema nula.

Parnost. Domen je simetričan, a f(−x)=2sin⁡(−2x)=−2sin⁡2x=−f(x)f(-x)=\frac{2}{\sin(-2x)}=-\frac{2}{\sin2x}=-f(x). Funkcija je neparna.

Lekcije iz iste oblasti

1 lekcija