Funkcijaf svakom broju x iz nekog skupa dodeljuje tačno jedan broj y. Pišemo y=f(x). Broj x je argument (nezavisno promenljiva), a y je vrednost funkcije. Skup svih brojeva x za koje funkcija ima smisla naziva se domen (oblast definisanosti) i označava se sa D ili Df. Skup svih vrednosti koje funkcija dostiže naziva se skup vrednosti (kodomen).
Grafik funkcije je skup svih tačaka (x,f(x)) u koordinatnoj ravni, gde x prolazi kroz ceo domen. Pošto svakom x odgovara tačno jedno y, svaka vertikalna prava seče grafik funkcije najviše jednom. Zato, na primer, kružnica nije grafik funkcije.
Elementarne funkcije su osnovne funkcije koje su prikazane u ovoj lekciji (linearna, kvadratna, koren, eksponencijalna, logaritamska, trigonometrijske i inverzne trigonometrijske), kao i sve funkcije koje se od njih dobijaju sabiranjem, oduzimanjem, množenjem, deljenjem i slaganjem. Na primer, y=x2−4 i y=log2(sinx+2) su elementarne funkcije. Ko dobro poznaje grafike osnovnih funkcija, može da skicira i grafike mnogo složenijih funkcija.
Definisana je za svako x∈R, a njen grafik je prava.
Oznaka
Naziv
Šta određuje
k
koeficijent pravca
nagib prave: k=tgφ, gde je φ ugao koji prava zaklapa sa pozitivnim smerom x-ose
n
slobodni član
odsečak na y-osi: prava seče y-osu u tački A(0,n)
Ponašanje funkcije zavisi od znaka koeficijenta k:
za k>0 funkcija je rastuća (prava ide nagore sleva nadesno);
za k<0 funkcija je opadajuća;
za k=0 funkcija je konstantna, y=n, a grafik je prava paralelna x-osi. Specijalno, y=0 je sama x-osa.
Za k=0 funkcija ima jednu nulu, koju dobijamo iz kx+n=0:
x0=−kn.
Prave sa istim koeficijentom k su paralelne. Prava y=kx (tj. n=0) uvek prolazi kroz koordinatni početak, a prava y=kx+n je ista prava pomerena za n duž y-ose.
Primer: Nacrtati grafik funkcije y=−21x+2.
Prava je potpuno određena sa dve tačke, pa je najlakše uzeti preseke sa osama:
za x=0 dobijamo y=2, pa je presek sa y-osom tačka (0,2);
za y=0 dobijamo −21x+2=0, tj. x=4, pa je nula funkcije tačka (4,0).
Pošto je k=−21<0, funkcija je opadajuća.
2. Kvadratna funkcija
Kvadratna funkcija ima oblik
y=ax2+bx+c,a,b,c∈R,a=0.
Definisana je za svako x∈R, a njen grafik je parabola.
Nule funkcije su realna rešenja jednačine ax2+bx+c=0:
x1,2=2a−b±D,D=b2−4ac,
gde je Ddiskriminanta. Realne nule postoje samo ako je D≥0.
Teme parabole je tačka
T(−2ab,4a4ac−b2).
Prava x=−2ab je osa simetrije parabole.
Presek sa y-osom je tačka (0,c).
Ako uvedemo oznake α=−2ab i β=4a4ac−b2, funkcija se može zapisati u kanonskom obliku
y=a(x−α)2+β.
Iz njega se odmah vidi teme T(α,β). Kanonski oblik se dobija dopunjavanjem do potpunog kvadrata.
Znak koeficijenta a određuje kako je parabola okrenuta, a znak diskriminante koliko nula ima funkcija. Zato razlikujemo šest karakterističnih slučajeva.
D>0
D=0
D<0
a>0 (otvor nagore)
seče x-osu u x1 i x2
dodiruje x-osu u temenu
cela je iznad x-ose, nema nula
a<0 (otvor nadole)
seče x-osu u x1 i x2
dodiruje x-osu u temenu
cela je ispod x-ose, nema nula
Na prvom grafiku su sva tri slučaja za a>0, a na drugom za a<0.
Teme je uvek tačka u kojoj funkcija dostiže ekstremnu vrednost:
Ekstrem u temenu
Monotonost
Skup vrednosti
a>0
minimum ymin=β
opada na (−∞,α], raste na [α,+∞)
[β,+∞)
a<0
maksimum ymax=β
raste na (−∞,α], opada na [α,+∞)
(−∞,β]
Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x2−4x+3.
Ovde je a=1, b=−4, c=3.
Pošto je a>0, parabola je okrenuta nagore.
D=(−4)2−4⋅1⋅3=4>0, pa postoje dve nule: x1,2=24±2, tj. x1=1 i x2=3.
Teme: α=−2−4=2, β=22−4⋅2+3=−1, pa je T(2,−1).
Presek sa y-osom je (0,3). Zbog simetrije u odnosu na pravu x=2, na grafiku je i tačka (4,3).
Isti rezultat dobijamo dopunjavanjem do potpunog kvadrata:
x2−4x+3=(x2−4x+4)−4+3=(x−2)2−1.
x
0
1
2
3
4
y
3
0
−1
0
3
Teme ne mora da se računa iz formule za β. Dovoljno je naći α=−2ab i uvrstiti ga u funkciju: β=f(α). Ako funkcija ima dve nule, teme je tačno na sredini između njih: α=2x1+x2.
3. Funkcija korena i hiperbola
Funkcija y=nx
Funkcija y=nx, n∈N, n≥2, ponaša se različito u zavisnosti od toga da li je izložilac korena paran ili neparan.
n paran (npr. y=x)
n neparan (npr. y=3x)
Domen
x≥0
x∈R
Skup vrednosti
[0,+∞)
R
Nula
x=0
x=0
Monotonost
rastuća
rastuća
Parnost
ni parna ni neparna
neparna
Paran koren negativnog broja nije realan broj (ne postoji realan broj čiji je kvadrat −4), pa je zato domen ograničen. Neparan koren postoji za svaki realan broj, na primer 3−8=−2.
Pri crtanju korena biraj vrednosti x za koje se koren lako izračunava. Za y=x to su potpuni kvadrati 0,1,4,9, a za y=3x potpuni kubovi −8,−1,0,1,8.
Funkcija y=xk
Funkcija y=xk, k∈R, k=0, opisuje obrnutu proporcionalnost: kada se x poveća nekoliko puta, y se isto toliko puta smanji. Njen grafik je hiperbola.
Definisana je za x=0, jer se nulom ne deli.
Nema nula, jer razlomak sa brojiocem k=0 nikada nije jednak nuli.
Funkcija je neparna, pa je grafik simetričan u odnosu na koordinatni početak.
Asimptote grafika su y-osa i x-osa. Asimptota je prava kojoj se grafik neograničeno približava, ali je ne dostiže.
Za k>0 grane hiperbole su u I i III kvadrantu, a za k<0 u II i IV kvadrantu.
4. Eksponencijalna i logaritamska funkcija
Eksponencijalna funkcija ima oblik y=ax, a logaritamskay=logax, pri čemu u oba slučaja važi a>0 i a=1. Ove dve funkcije su međusobno inverzne: y=logax znači isto što i ay=x. Zato je dobro da se uče zajedno.
y=ax
y=logax
Domen
x∈R
x>0
Skup vrednosti
(0,+∞)
R
Nula
nema, funkcija je uvek pozitivna
x0=1
Karakteristične tačke
(0,1) i (1,a)
(1,0) i (a,1)
Asimptota
x-osa (y=0)
y-osa (x=0)
Za a>1
rastuća
rastuća
Za 0<a<1
opadajuća
opadajuća
Grafik eksponencijalne funkcije uvek prolazi kroz tačku (0,1), jer je a0=1. Grafik logaritamske funkcije uvek prolazi kroz tačku (1,0), jer je loga1=0.
Grafici međusobno inverznih funkcija simetrični su u odnosu na pravu y=x. Tačka (1,2) leži na grafiku y=2x, a tačka (2,1) na grafiku y=log2x.
Znak logaritma se čita sa grafika. Za a>1 je logax<0 kada je 0<x<1, a logax>0 kada je x>1. Za 0<a<1 je obrnuto. Posebno su česte osnove a=10 (oznaka logx) i a=e≈2,718 (oznaka lnx), a obe su veće od 1.
5. Trigonometrijske funkcije
Trigonometrijske funkcije su periodične: posle svakog perioda T vrednosti se ponavljaju, tj. f(x+T)=f(x). Ako je T period, onda je i svaki umnožak kT, k∈N, period. Najmanji pozitivan period naziva se osnovni period. U celoj tabeli je k∈Z.
y=sinx
y=cosx
y=tgx
y=ctgx
Domen
R
R
x=2π+kπ
x=kπ
Skup vrednosti
[−1,1]
[−1,1]
R
R
Osnovni period
2π
2π
π
π
Nule
x=kπ
x=2π+kπ
x=kπ
x=2π+kπ
ymax=1 za
x=2π+2kπ
x=2kπ
nema
nema
ymin=−1 za
x=23π+2kπ
x=π+2kπ
nema
nema
Vertikalne asimptote
nema
nema
x=2π+kπ
x=kπ
Parnost
neparna
parna
neparna
neparna
Sinus i kosinus
Grafik funkcije y=sinx naziva se sinusoida. Pošto je
cosx=sin(x+2π),
grafik kosinusa je ista sinusoida pomerena za 2π ulevo. Obe funkcije su ograničene, jer im vrednosti uvek leže između −1 i 1.
Tangens i kotangens
Funkcija y=tgx=cosxsinx nije definisana tamo gde je cosx=0, a y=ctgx=sinxcosx tamo gde je sinx=0. U tim tačkama grafici imaju vertikalne asimptote.
y=tgx je rastuća na svakom intervalu (−2π+kπ,2π+kπ).
y=ctgx je opadajuća na svakom intervalu (kπ,π+kπ).
Funkcije y=sin(bx) i y=cos(bx) imaju osnovni period ∣b∣2π, a y=tg(bx) i y=ctg(bx) imaju osnovni period ∣b∣π. Na primer, y=sin2x ima period π, pa se njena sinusoida „sabija" dva puta po x-osi.
6. Inverzne trigonometrijske funkcije
Funkcija ima inverznu funkciju samo ako različitim vrednostima x odgovaraju različite vrednosti y. Trigonometrijske funkcije to ne ispunjavaju, jer se njihove vrednosti periodično ponavljaju. Na primer, sin0=sinπ=0. Zato se svaka od njih posmatra samo na jednom intervalu na kome je monotona, i tek tada se traži inverzna funkcija.
y=arcsinx
y=arccosx
y=arctgx
y=arcctgx
Inverzna funkcija za
sinx, x∈[−2π,2π]
cosx, x∈[0,π]
tgx, x∈(−2π,2π)
ctgx, x∈(0,π)
Domen
[−1,1]
[−1,1]
R
R
Skup vrednosti
[−2π,2π]
[0,π]
(−2π,2π)
(0,π)
Monotonost
rastuća
opadajuća
rastuća
opadajuća
Horizontalne asimptote
nema
nema
y=−2π i y=2π
y=0 i y=π
Zapis y=arcsinx znači: y je ugao iz intervala[−2π,2π] čiji je sinus jednak x. Na isti način se čitaju i ostale tri funkcije, svaka sa svojim intervalom iz reda „Skup vrednosti". Na primer:
Iz sin43π=22 ne sledi arcsin22=43π. Vrednost arkus sinusa mora biti u intervalu [−2π,2π], pa je arcsin22=4π. Zato je arcsin(sinx)=x samo za x∈[−2π,2π].
7. Domen funkcije
Kada je funkcija zadata samo formulom, njen domen je skup svih realnih brojeva x za koje formula ima smisla, tj. za koje se sve operacije u njoj mogu izvršiti. Domen se određuje tako što se pronađu sve operacije koje nisu uvek dozvoljene i za svaku se zapiše uslov.
Ako se u formuli pojavljuje
Uslov
razlomak BA
B=0
koren parnog reda 2mA
A≥0
logaritam logaA
A>0 (a ako osnova zavisi od x, još i a>0, a=1)
tgA
A=2π+kπ, k∈Z
ctgA
A=kπ, k∈Z
arcsinA ili arccosA
−1≤A≤1
Polinomi, koreni neparnog reda, eksponencijalna funkcija, sin, cos, arctg i arcctg definisani su za svaki realan broj, pa ne daju nikakav uslov.
Postupak je uvek isti:
pronađi sve razlomke, parne korene, logaritme i ostale „opasne" operacije;
za svaku zapiši uslov iz tabele;
reši svaki uslov posebno;
domen je presek svih dobijenih skupova, jer svi uslovi moraju da važe istovremeno.
Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=x−1x+3.
Koren daje uslov x+3≥0, tj. x≥−3. Razlomak daje uslov x−1=0, tj. x=1. Presek je
D=[−3,1)∪(1,+∞).
Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=log2(4−x2).
Argument logaritma mora biti pozitivan: 4−x2>0, tj. x2<4. Odatle je
D=(−2,2).
Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=lnxx2−5x+6.
Postoje tri uslova:
koren: x2−5x+6≥0. Nule trinoma su 2 i 3, a parabola je okrenuta nagore, pa je x≤2 ili x≥3;
logaritam: x>0;
imenilac: lnx=0, tj. x=1.
Presek sva tri uslova je
D=(0,1)∪(1,2]∪[3,+∞).
Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=arcsin2x−1.
Argument arkus sinusa mora biti između −1 i 1:
−1≤2x−1≤1⟺−2≤x−1≤2⟺−1≤x≤3.
Dakle, D=[−1,3].
Domen se određuje iz polazne formule, pre bilo kakvog skraćivanja ili primene pravila. Funkcija f(x)=x−1x2−1 ima domen R∖{1}. Posle skraćivanja dobija se x+1, ali tačka x=1 i dalje ne pripada domenu, pa je grafik prava y=x+1 bez tačke (1,2). Slično, logx2 je definisano za x=0, a 2logx samo za x>0.
8. Kako samostalno nacrtati grafik funkcije
Grafik ne treba crtati nasumičnim povezivanjem nekoliko tačaka. Bolje je prvo prikupiti osnovne informacije o funkciji, a zatim ih uneti u koordinatni sistem.
Plan crtanja
Odredi domen. Tako znaš gde grafik postoji, a gde ga nema. Granice domena su mesta gde treba posebno pažljivo pogledati ponašanje funkcije.
Prepoznaj osnovnu funkciju. Proveri da li je funkcija neka od osnovnih funkcija iz ove lekcije ili njena transformacija. Tada već znaš oblik grafika.
Nađi preseke sa osama. Nule funkcije dobijaš rešavanjem f(x)=0, a presek sa y-osom je tačka (0,f(0)), ako 0 pripada domenu.
Nađi asimptote. Vertikalne asimptote se obično javljaju tamo gde je imenilac jednak nuli ili na granici domena logaritma. Horizontalne asimptote pokazuju kojoj vrednosti se funkcija približava kada x postaje veoma veliko ili veoma malo.
Napravi tablicu vrednosti. Izaberi nekoliko vrednosti x za koje se y lako računa, posebno one blizu asimptota, temena i granica domena.
Ucrtaj tačke i poveži ih glatkom linijom koja poštuje oblik osnovne funkcije, domen i asimptote. Tačke koje ne pripadaju domenu označi praznim kružićem.
Transformacije grafika
Veliki broj funkcija dobija se pomeranjem, preslikavanjem ili istezanjem grafika neke osnovne funkcije y=f(x). Neka je a>0 i b>0.
Funkcija
Kako se dobija iz grafika y=f(x)
y=f(x)+b
pomeranje za bnagore
y=f(x)−b
pomeranje za bnadole
y=f(x−a)
pomeranje za audesno
y=f(x+a)
pomeranje za aulevo
y=−f(x)
simetrija u odnosu na x-osu
y=f(−x)
simetrija u odnosu na y-osu
y=c⋅f(x), c>0
istezanje (c>1) ili sabijanje (0<c<1) duž y-ose
y=∣f(x)∣
deo grafika ispod x-ose preslikava se simetrično iznad nje, ostalo ostaje isto
y=f(∣x∣)
deo grafika za x≥0 ostaje, a zatim se preslikava simetrično u odnosu na y-osu
Pomeranje po x-osi ide u suprotnom smeru od znaka. Grafik y=(x−3)2 je parabola y=x2 pomerena za 3udesno, jer se vrednost koju je y=x2 imala u x=0 sada dobija za x=3.
Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x−2+1.
Osnovna funkcija je y=x. Grafik pomeramo za 2 udesno, pa dobijamo y=x−2, a zatim za 1 nagore. Domen je x−2≥0, tj. x≥2, a grafik počinje u tački (2,1).
x
2
3
6
11
y
1
2
3
4
Primer: Nacrtati grafik funkcije y=∣x2−2x−3∣.
Prvo crtamo parabolu y=x2−2x−3=(x−1)2−4. Njene nule su x1=−1 i x2=3, a teme je T(1,−4). Na intervalu (−1,3) parabola je ispod x-ose. Apsolutna vrednost taj deo preslikava simetrično iznad x-ose, pa teme prelazi u tačku (1,4). Delovi za x≤−1 i x≥3 ostaju nepromenjeni.
Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x−1x+1 primenom celog plana.
Domen:x−1=0, pa je D=R∖{1}.
Osnovna funkcija: izdvajamo celi deo razlomka:
x−1x+1=x−1(x−1)+2=1+x−12.
Dakle, to je hiperbola y=x2 pomerena za 1 udesno i za 1 nagore.
3. Preseci sa osama: iz x+1=0 dobijamo nulu x=−1. Za x=0 je y=−1, pa je presek sa y-osom tačka (0,−1).
4. Asimptote: asimptote hiperbole y=x2 su x=0 i y=0. Posle pomeranja to su prave x=1 i y=1.
5. Tablica vrednosti:
x
−3
−1
0
2
3
5
y
0,5
0
−1
3
2
1,5
Crtanje: levo od prave x=1 grana prolazi kroz (−3;0,5), (−1,0) i (0,−1) i spušta se uz asimptotu. Desno od nje grana prolazi kroz (2,3), (3,2) i (5;1,5) i približava se pravoj y=1.
Pre crtanja proveri da li je funkcija parna ili neparna. Ako je f(−x)=f(x), grafik je simetričan u odnosu na y-osu, a ako je f(−x)=−f(x), simetričan je u odnosu na koordinatni početak. Tada je dovoljno nacrtati grafik za x≥0 i preslikati ga.