Elementarne funkcije

Funkcija ff svakom broju xx iz nekog skupa dodeljuje tačno jedan broj yy. Pišemo y=f(x)y=f(x). Broj xx je argument (nezavisno promenljiva), a yy je vrednost funkcije. Skup svih brojeva xx za koje funkcija ima smisla naziva se domen (oblast definisanosti) i označava se sa DD ili DfD_f. Skup svih vrednosti koje funkcija dostiže naziva se skup vrednosti (kodomen).

Grafik funkcije je skup svih tačaka (x,f(x))(x,f(x)) u koordinatnoj ravni, gde xx prolazi kroz ceo domen. Pošto svakom xx odgovara tačno jedno yy, svaka vertikalna prava seče grafik funkcije najviše jednom. Zato, na primer, kružnica nije grafik funkcije.

Elementarne funkcije su osnovne funkcije koje su prikazane u ovoj lekciji (linearna, kvadratna, koren, eksponencijalna, logaritamska, trigonometrijske i inverzne trigonometrijske), kao i sve funkcije koje se od njih dobijaju sabiranjem, oduzimanjem, množenjem, deljenjem i slaganjem. Na primer, y=x2−4y=\sqrt{x^2-4} i y=log⁡2(sin⁡x+2)y=\log_2(\sin x+2) su elementarne funkcije. Ko dobro poznaje grafike osnovnih funkcija, može da skicira i grafike mnogo složenijih funkcija.

Sadržaj

  1. Linearna funkcija
  2. Kvadratna funkcija
  3. Funkcija korena i hiperbola
  4. Eksponencijalna i logaritamska funkcija
  5. Trigonometrijske funkcije
  6. Inverzne trigonometrijske funkcije
  7. Domen funkcije
  8. Kako samostalno nacrtati grafik funkcije

1. Linearna funkcija

Linearna funkcija ima oblik

y=kx+n,k,n∈R.y=kx+n,\qquad k,n\in\mathbf{R}.

Definisana je za svako x∈Rx\in\mathbf{R}, a njen grafik je prava.

OznakaNazivŠta određuje
kkkoeficijent pravcanagib prave: k=tg⁡φk=\operatorname{tg}\varphi, gde je φ\varphi ugao koji prava zaklapa sa pozitivnim smerom xx-ose
nnslobodni članodsečak na yy-osi: prava seče yy-osu u tački A(0,n)A(0,n)

Ponašanje funkcije zavisi od znaka koeficijenta kk:

  • za k>0k>0 funkcija je rastuća (prava ide nagore sleva nadesno);
  • za k<0k<0 funkcija je opadajuća;
  • za k=0k=0 funkcija je konstantna, y=ny=n, a grafik je prava paralelna xx-osi. Specijalno, y=0y=0 je sama xx-osa.

Za k≠0k\ne0 funkcija ima jednu nulu, koju dobijamo iz kx+n=0kx+n=0:

x0=−nk.x_0=-\frac{n}{k}.

Prave sa istim koeficijentom kk su paralelne. Prava y=kxy=kx (tj. n=0n=0) uvek prolazi kroz koordinatni početak, a prava y=kx+ny=kx+n je ista prava pomerena za nn duž yy-ose.

Primer: Nacrtati grafik funkcije y=−12x+2y=-\frac{1}{2}x+2.

Prava je potpuno određena sa dve tačke, pa je najlakše uzeti preseke sa osama:

  • za x=0x=0 dobijamo y=2y=2, pa je presek sa yy-osom tačka (0,2)(0,2);
  • za y=0y=0 dobijamo −12x+2=0-\frac{1}{2}x+2=0, tj. x=4x=4, pa je nula funkcije tačka (4,0)(4,0).

Pošto je k=−12<0k=-\frac{1}{2}<0, funkcija je opadajuća.

2. Kvadratna funkcija

Kvadratna funkcija ima oblik

y=ax2+bx+c,a,b,c∈R, a≠0.y=ax^2+bx+c,\qquad a,b,c\in\mathbf{R},\ a\ne0.

Definisana je za svako x∈Rx\in\mathbf{R}, a njen grafik je parabola.

  • Nule funkcije su realna rešenja jednačine ax2+bx+c=0ax^2+bx+c=0:
x1,2=−b±D2a,D=b2−4ac,x_{1,2}=\frac{-b\pm\sqrt{D}}{2a},\qquad D=b^2-4ac,

gde je DD diskriminanta. Realne nule postoje samo ako je D≥0D\ge0.

  • Teme parabole je tačka
T(−b2a, 4ac−b24a).T\left(-\frac{b}{2a},\ \frac{4ac-b^2}{4a}\right).
  • Prava x=−b2ax=-\frac{b}{2a} je osa simetrije parabole.
  • Presek sa yy-osom je tačka (0,c)(0,c).

Ako uvedemo oznake α=−b2a\alpha=-\frac{b}{2a} i β=4ac−b24a\beta=\frac{4ac-b^2}{4a}, funkcija se može zapisati u kanonskom obliku

y=a(x−α)2+β.y=a(x-\alpha)^2+\beta.

Iz njega se odmah vidi teme T(α,β)T(\alpha,\beta). Kanonski oblik se dobija dopunjavanjem do potpunog kvadrata.

Znak koeficijenta aa određuje kako je parabola okrenuta, a znak diskriminante koliko nula ima funkcija. Zato razlikujemo šest karakterističnih slučajeva.

D>0D>0D=0D=0D<0D<0
a>0a>0 (otvor nagore)seče xx-osu u x1x_1 i x2x_2dodiruje xx-osu u temenucela je iznad xx-ose, nema nula
a<0a<0 (otvor nadole)seče xx-osu u x1x_1 i x2x_2dodiruje xx-osu u temenucela je ispod xx-ose, nema nula

Na prvom grafiku su sva tri slučaja za a>0a>0, a na drugom za a<0a<0.

Teme je uvek tačka u kojoj funkcija dostiže ekstremnu vrednost:

Ekstrem u temenuMonotonostSkup vrednosti
a>0a>0minimum ymin⁡=βy_{\min}=\betaopada na (−∞,α](-\infty,\alpha], raste na [α,+∞)[\alpha,+\infty)[β,+∞)[\beta,+\infty)
a<0a<0maksimum ymax⁡=βy_{\max}=\betaraste na (−∞,α](-\infty,\alpha], opada na [α,+∞)[\alpha,+\infty)(−∞,β](-\infty,\beta]

Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x2−4x+3y=x^2-4x+3.

Ovde je a=1a=1, b=−4b=-4, c=3c=3.

  • Pošto je a>0a>0, parabola je okrenuta nagore.
  • D=(−4)2−4⋅1⋅3=4>0D=(-4)^2-4\cdot1\cdot3=4>0, pa postoje dve nule: x1,2=4±22x_{1,2}=\frac{4\pm2}{2}, tj. x1=1x_1=1 i x2=3x_2=3.
  • Teme: α=−−42=2\alpha=-\frac{-4}{2}=2, β=22−4⋅2+3=−1\beta=2^2-4\cdot2+3=-1, pa je T(2,−1)T(2,-1).
  • Presek sa yy-osom je (0,3)(0,3). Zbog simetrije u odnosu na pravu x=2x=2, na grafiku je i tačka (4,3)(4,3).

Isti rezultat dobijamo dopunjavanjem do potpunog kvadrata:

x2−4x+3=(x2−4x+4)−4+3=(x−2)2−1.x^2-4x+3=(x^2-4x+4)-4+3=(x-2)^2-1.
xx0011223344
yy3300−1-10033

Teme ne mora da se računa iz formule za β\beta. Dovoljno je naći α=−b2a\alpha=-\frac{b}{2a} i uvrstiti ga u funkciju: β=f(α)\beta=f(\alpha). Ako funkcija ima dve nule, teme je tačno na sredini između njih: α=x1+x22\alpha=\frac{x_1+x_2}{2}.

3. Funkcija korena i hiperbola

Funkcija y=xny=\sqrt[n]{x}

Funkcija y=xny=\sqrt[n]{x}, n∈Nn\in\mathbf{N}, n≥2n\ge2, ponaša se različito u zavisnosti od toga da li je izložilac korena paran ili neparan.

nn paran (npr. y=xy=\sqrt{x})nn neparan (npr. y=x3y=\sqrt[3]{x})
Domenx≥0x\ge0x∈Rx\in\mathbf{R}
Skup vrednosti[0,+∞)[0,+\infty)R\mathbf{R}
Nulax=0x=0x=0x=0
Monotonostrastućarastuća
Parnostni parna ni neparnaneparna

Paran koren negativnog broja nije realan broj (ne postoji realan broj čiji je kvadrat −4-4), pa je zato domen ograničen. Neparan koren postoji za svaki realan broj, na primer −83=−2\sqrt[3]{-8}=-2.

Pri crtanju korena biraj vrednosti xx za koje se koren lako izračunava. Za y=xy=\sqrt{x} to su potpuni kvadrati 0,1,4,90,1,4,9, a za y=x3y=\sqrt[3]{x} potpuni kubovi −8,−1,0,1,8-8,-1,0,1,8.

Funkcija y=kxy=\frac{k}{x}

Funkcija y=kxy=\frac{k}{x}, k∈Rk\in\mathbf{R}, k≠0k\ne0, opisuje obrnutu proporcionalnost: kada se xx poveća nekoliko puta, yy se isto toliko puta smanji. Njen grafik je hiperbola.

  • Definisana je za x≠0x\ne0, jer se nulom ne deli.
  • Nema nula, jer razlomak sa brojiocem k≠0k\ne0 nikada nije jednak nuli.
  • Funkcija je neparna, pa je grafik simetričan u odnosu na koordinatni početak.
  • Asimptote grafika su yy-osa i xx-osa. Asimptota je prava kojoj se grafik neograničeno približava, ali je ne dostiže.
  • Za k>0k>0 grane hiperbole su u I i III kvadrantu, a za k<0k<0 u II i IV kvadrantu.

4. Eksponencijalna i logaritamska funkcija

Eksponencijalna funkcija ima oblik y=axy=a^x, a logaritamska y=log⁡axy=\log_a x, pri čemu u oba slučaja važi a>0a>0 i a≠1a\ne1. Ove dve funkcije su međusobno inverzne: y=log⁡axy=\log_a x znači isto što i ay=xa^y=x. Zato je dobro da se uče zajedno.

y=axy=a^xy=log⁡axy=\log_a x
Domenx∈Rx\in\mathbf{R}x>0x>0
Skup vrednosti(0,+∞)(0,+\infty)R\mathbf{R}
Nulanema, funkcija je uvek pozitivnax0=1x_0=1
Karakteristične tačke(0,1)(0,1) i (1,a)(1,a)(1,0)(1,0) i (a,1)(a,1)
Asimptotaxx-osa (y=0y=0)yy-osa (x=0x=0)
Za a>1a>1rastućarastuća
Za 0<a<10<a<1opadajućaopadajuća

Grafik eksponencijalne funkcije uvek prolazi kroz tačku (0,1)(0,1), jer je a0=1a^0=1. Grafik logaritamske funkcije uvek prolazi kroz tačku (1,0)(1,0), jer je log⁡a1=0\log_a1=0.

Grafici međusobno inverznih funkcija simetrični su u odnosu na pravu y=xy=x. Tačka (1,2)(1,2) leži na grafiku y=2xy=2^x, a tačka (2,1)(2,1) na grafiku y=log⁡2xy=\log_2x.

Znak logaritma se čita sa grafika. Za a>1a>1 je log⁡ax<0\log_a x<0 kada je 0<x<10<x<1, a log⁡ax>0\log_a x>0 kada je x>1x>1. Za 0<a<10<a<1 je obrnuto. Posebno su česte osnove a=10a=10 (oznaka log⁡x\log x) i a=e≈2,718a=e\approx2{,}718 (oznaka ln⁡x\ln x), a obe su veće od 11.

5. Trigonometrijske funkcije

Trigonometrijske funkcije su periodične: posle svakog perioda TT vrednosti se ponavljaju, tj. f(x+T)=f(x)f(x+T)=f(x). Ako je TT period, onda je i svaki umnožak kTkT, k∈Nk\in\mathbf{N}, period. Najmanji pozitivan period naziva se osnovni period. U celoj tabeli je k∈Zk\in\mathbf{Z}.

y=sin⁡xy=\sin xy=cos⁡xy=\cos xy=tg⁡xy=\operatorname{tg}xy=ctg⁡xy=\operatorname{ctg}x
DomenR\mathbf{R}R\mathbf{R}x≠π2+kπx\ne\frac{\pi}{2}+k\pix≠kπx\ne k\pi
Skup vrednosti[−1,1][-1,1][−1,1][-1,1]R\mathbf{R}R\mathbf{R}
Osnovni period2π2\pi2π2\piπ\piπ\pi
Nulex=kπx=k\pix=π2+kπx=\frac{\pi}{2}+k\pix=kπx=k\pix=π2+kπx=\frac{\pi}{2}+k\pi
ymax⁡=1y_{\max}=1 zax=π2+2kπx=\frac{\pi}{2}+2k\pix=2kπx=2k\pinemanema
ymin⁡=−1y_{\min}=-1 zax=3π2+2kπx=\frac{3\pi}{2}+2k\pix=π+2kπx=\pi+2k\pinemanema
Vertikalne asimptotenemanemax=π2+kπx=\frac{\pi}{2}+k\pix=kπx=k\pi
Parnostneparnaparnaneparnaneparna

Sinus i kosinus

Grafik funkcije y=sin⁡xy=\sin x naziva se sinusoida. Pošto je

cos⁡x=sin⁡(x+π2),\cos x=\sin\left(x+\frac{\pi}{2}\right),

grafik kosinusa je ista sinusoida pomerena za π2\frac{\pi}{2} ulevo. Obe funkcije su ograničene, jer im vrednosti uvek leže između −1-1 i 11.

Tangens i kotangens

Funkcija y=tg⁡x=sin⁡xcos⁡xy=\operatorname{tg}x=\frac{\sin x}{\cos x} nije definisana tamo gde je cos⁡x=0\cos x=0, a y=ctg⁡x=cos⁡xsin⁡xy=\operatorname{ctg}x=\frac{\cos x}{\sin x} tamo gde je sin⁡x=0\sin x=0. U tim tačkama grafici imaju vertikalne asimptote.

  • y=tg⁡xy=\operatorname{tg}x je rastuća na svakom intervalu (−π2+kπ, π2+kπ)\left(-\frac{\pi}{2}+k\pi,\ \frac{\pi}{2}+k\pi\right).
  • y=ctg⁡xy=\operatorname{ctg}x je opadajuća na svakom intervalu (kπ, π+kπ)(k\pi,\ \pi+k\pi).

Funkcije y=sin⁡(bx)y=\sin(bx) i y=cos⁡(bx)y=\cos(bx) imaju osnovni period 2π∣b∣\frac{2\pi}{|b|}, a y=tg⁡(bx)y=\operatorname{tg}(bx) i y=ctg⁡(bx)y=\operatorname{ctg}(bx) imaju osnovni period π∣b∣\frac{\pi}{|b|}. Na primer, y=sin⁡2xy=\sin 2x ima period π\pi, pa se njena sinusoida „sabija" dva puta po xx-osi.

6. Inverzne trigonometrijske funkcije

Funkcija ima inverznu funkciju samo ako različitim vrednostima xx odgovaraju različite vrednosti yy. Trigonometrijske funkcije to ne ispunjavaju, jer se njihove vrednosti periodično ponavljaju. Na primer, sin⁡0=sin⁡π=0\sin0=\sin\pi=0. Zato se svaka od njih posmatra samo na jednom intervalu na kome je monotona, i tek tada se traži inverzna funkcija.

y=arcsin⁡xy=\arcsin xy=arccos⁡xy=\arccos xy=arctg⁡xy=\operatorname{arctg}xy=arcctg⁡xy=\operatorname{arcctg}x
Inverzna funkcija zasin⁡x\sin x, x∈[−π2,π2]x\in\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right]cos⁡x\cos x, x∈[0,π]x\in[0,\pi]tg⁡x\operatorname{tg}x, x∈(−π2,π2)x\in\left(-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right)ctg⁡x\operatorname{ctg}x, x∈(0,π)x\in(0,\pi)
Domen[−1,1][-1,1][−1,1][-1,1]R\mathbf{R}R\mathbf{R}
Skup vrednosti[−π2,π2]\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right][0,π][0,\pi](−π2,π2)\left(-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right)(0,π)(0,\pi)
Monotonostrastućaopadajućarastućaopadajuća
Horizontalne asimptotenemanemay=−π2y=-\frac{\pi}{2} i y=π2y=\frac{\pi}{2}y=0y=0 i y=πy=\pi

Zapis y=arcsin⁡xy=\arcsin x znači: yy je ugao iz intervala [−π2,π2]\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right] čiji je sinus jednak xx. Na isti način se čitaju i ostale tri funkcije, svaka sa svojim intervalom iz reda „Skup vrednosti". Na primer:

arcsin⁡12=π6,arccos⁡(−12)=2π3,arctg⁡1=π4,arcctg⁡(−1)=3π4.\arcsin\frac{1}{2}=\frac{\pi}{6},\qquad \arccos\left(-\frac{1}{2}\right)=\frac{2\pi}{3},\qquad \operatorname{arctg}1=\frac{\pi}{4},\qquad \operatorname{arcctg}(-1)=\frac{3\pi}{4}.

Važe i veze

arcsin⁡x+arccos⁡x=π2,arctg⁡x+arcctg⁡x=π2.\arcsin x+\arccos x=\frac{\pi}{2},\qquad \operatorname{arctg}x+\operatorname{arcctg}x=\frac{\pi}{2}.

Iz sin⁡3π4=22\sin\frac{3\pi}{4}=\frac{\sqrt2}{2} ne sledi arcsin⁡22=3π4\arcsin\frac{\sqrt2}{2}=\frac{3\pi}{4}. Vrednost arkus sinusa mora biti u intervalu [−π2,π2]\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right], pa je arcsin⁡22=π4\arcsin\frac{\sqrt2}{2}=\frac{\pi}{4}. Zato je arcsin⁡(sin⁡x)=x\arcsin(\sin x)=x samo za x∈[−π2,π2]x\in\left[-\frac{\pi}{2},\frac{\pi}{2}\right].

7. Domen funkcije

Kada je funkcija zadata samo formulom, njen domen je skup svih realnih brojeva xx za koje formula ima smisla, tj. za koje se sve operacije u njoj mogu izvršiti. Domen se određuje tako što se pronađu sve operacije koje nisu uvek dozvoljene i za svaku se zapiše uslov.

Ako se u formuli pojavljujeUslov
razlomak AB\frac{A}{B}B≠0B\ne0
koren parnog reda A2m\sqrt[2m]{A}A≥0A\ge0
logaritam log⁡aA\log_a AA>0A>0 (a ako osnova zavisi od xx, još i a>0a>0, a≠1a\ne1)
tg⁡A\operatorname{tg}AA≠π2+kπA\ne\frac{\pi}{2}+k\pi, k∈Zk\in\mathbf{Z}
ctg⁡A\operatorname{ctg}AA≠kπA\ne k\pi, k∈Zk\in\mathbf{Z}
arcsin⁡A\arcsin A ili arccos⁡A\arccos A−1≤A≤1-1\le A\le1

Polinomi, koreni neparnog reda, eksponencijalna funkcija, sin⁡\sin, cos⁡\cos, arctg⁡\operatorname{arctg} i arcctg⁡\operatorname{arcctg} definisani su za svaki realan broj, pa ne daju nikakav uslov.

Postupak je uvek isti:

  1. pronađi sve razlomke, parne korene, logaritme i ostale „opasne" operacije;
  2. za svaku zapiši uslov iz tabele;
  3. reši svaki uslov posebno;
  4. domen je presek svih dobijenih skupova, jer svi uslovi moraju da važe istovremeno.

Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=x+3x−1f(x)=\frac{\sqrt{x+3}}{x-1}.

Koren daje uslov x+3≥0x+3\ge0, tj. x≥−3x\ge-3. Razlomak daje uslov x−1≠0x-1\ne0, tj. x≠1x\ne1. Presek je

D=[−3,1)∪(1,+∞).D=[-3,1)\cup(1,+\infty).

Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=log⁡2(4−x2)f(x)=\log_2(4-x^2).

Argument logaritma mora biti pozitivan: 4−x2>04-x^2>0, tj. x2<4x^2<4. Odatle je

D=(−2,2).D=(-2,2).

Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=x2−5x+6ln⁡xf(x)=\frac{\sqrt{x^2-5x+6}}{\ln x}.

Postoje tri uslova:

  • koren: x2−5x+6≥0x^2-5x+6\ge0. Nule trinoma su 22 i 33, a parabola je okrenuta nagore, pa je x≤2x\le2 ili x≥3x\ge3;
  • logaritam: x>0x>0;
  • imenilac: ln⁡x≠0\ln x\ne0, tj. x≠1x\ne1.

Presek sva tri uslova je

D=(0,1)∪(1,2]∪[3,+∞).D=(0,1)\cup(1,2]\cup[3,+\infty).

Primer: Odrediti domen funkcije f(x)=arcsin⁡x−12f(x)=\arcsin\frac{x-1}{2}.

Argument arkus sinusa mora biti između −1-1 i 11:

−1≤x−12≤1  ⟺  −2≤x−1≤2  ⟺  −1≤x≤3.-1\le\frac{x-1}{2}\le1\iff-2\le x-1\le2\iff-1\le x\le3.

Dakle, D=[−1,3]D=[-1,3].

Domen se određuje iz polazne formule, pre bilo kakvog skraćivanja ili primene pravila. Funkcija f(x)=x2−1x−1f(x)=\frac{x^2-1}{x-1} ima domen R∖{1}\mathbf{R}\setminus\{1\}. Posle skraćivanja dobija se x+1x+1, ali tačka x=1x=1 i dalje ne pripada domenu, pa je grafik prava y=x+1y=x+1 bez tačke (1,2)(1,2). Slično, log⁡x2\log x^2 je definisano za x≠0x\ne0, a 2log⁡x2\log x samo za x>0x>0.

8. Kako samostalno nacrtati grafik funkcije

Grafik ne treba crtati nasumičnim povezivanjem nekoliko tačaka. Bolje je prvo prikupiti osnovne informacije o funkciji, a zatim ih uneti u koordinatni sistem.

Plan crtanja

  1. Odredi domen. Tako znaš gde grafik postoji, a gde ga nema. Granice domena su mesta gde treba posebno pažljivo pogledati ponašanje funkcije.
  2. Prepoznaj osnovnu funkciju. Proveri da li je funkcija neka od osnovnih funkcija iz ove lekcije ili njena transformacija. Tada već znaš oblik grafika.
  3. Nađi preseke sa osama. Nule funkcije dobijaš rešavanjem f(x)=0f(x)=0, a presek sa yy-osom je tačka (0,f(0))(0,f(0)), ako 00 pripada domenu.
  4. Nađi asimptote. Vertikalne asimptote se obično javljaju tamo gde je imenilac jednak nuli ili na granici domena logaritma. Horizontalne asimptote pokazuju kojoj vrednosti se funkcija približava kada xx postaje veoma veliko ili veoma malo.
  5. Napravi tablicu vrednosti. Izaberi nekoliko vrednosti xx za koje se yy lako računa, posebno one blizu asimptota, temena i granica domena.
  6. Ucrtaj tačke i poveži ih glatkom linijom koja poštuje oblik osnovne funkcije, domen i asimptote. Tačke koje ne pripadaju domenu označi praznim kružićem.

Transformacije grafika

Veliki broj funkcija dobija se pomeranjem, preslikavanjem ili istezanjem grafika neke osnovne funkcije y=f(x)y=f(x). Neka je a>0a>0 i b>0b>0.

FunkcijaKako se dobija iz grafika y=f(x)y=f(x)
y=f(x)+by=f(x)+bpomeranje za bb nagore
y=f(x)−by=f(x)-bpomeranje za bb nadole
y=f(x−a)y=f(x-a)pomeranje za aa udesno
y=f(x+a)y=f(x+a)pomeranje za aa ulevo
y=−f(x)y=-f(x)simetrija u odnosu na xx-osu
y=f(−x)y=f(-x)simetrija u odnosu na yy-osu
y=c⋅f(x)y=c\cdot f(x), c>0c>0istezanje (c>1c>1) ili sabijanje (0<c<10<c<1) duž yy-ose
y=∣f(x)∣y=\lvert f(x)\rvertdeo grafika ispod xx-ose preslikava se simetrično iznad nje, ostalo ostaje isto
y=f(∣x∣)y=f(\lvert x\rvert)deo grafika za x≥0x\ge0 ostaje, a zatim se preslikava simetrično u odnosu na yy-osu

Pomeranje po xx-osi ide u suprotnom smeru od znaka. Grafik y=(x−3)2y=(x-3)^2 je parabola y=x2y=x^2 pomerena za 33 udesno, jer se vrednost koju je y=x2y=x^2 imala u x=0x=0 sada dobija za x=3x=3.

Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x−2+1y=\sqrt{x-2}+1.

Osnovna funkcija je y=xy=\sqrt{x}. Grafik pomeramo za 22 udesno, pa dobijamo y=x−2y=\sqrt{x-2}, a zatim za 11 nagore. Domen je x−2≥0x-2\ge0, tj. x≥2x\ge2, a grafik počinje u tački (2,1)(2,1).

xx2233661111
yy11223344

Primer: Nacrtati grafik funkcije y=∣x2−2x−3∣y=\lvert x^2-2x-3\rvert.

Prvo crtamo parabolu y=x2−2x−3=(x−1)2−4y=x^2-2x-3=(x-1)^2-4. Njene nule su x1=−1x_1=-1 i x2=3x_2=3, a teme je T(1,−4)T(1,-4). Na intervalu (−1,3)(-1,3) parabola je ispod xx-ose. Apsolutna vrednost taj deo preslikava simetrično iznad xx-ose, pa teme prelazi u tačku (1,4)(1,4). Delovi za x≤−1x\le-1 i x≥3x\ge3 ostaju nepromenjeni.

Primer: Nacrtati grafik funkcije y=x+1x−1y=\frac{x+1}{x-1} primenom celog plana.

  1. Domen: x−1≠0x-1\ne0, pa je D=R∖{1}D=\mathbf{R}\setminus\{1\}.
  2. Osnovna funkcija: izdvajamo celi deo razlomka:
x+1x−1=(x−1)+2x−1=1+2x−1.\frac{x+1}{x-1}=\frac{(x-1)+2}{x-1}=1+\frac{2}{x-1}.

Dakle, to je hiperbola y=2xy=\frac{2}{x} pomerena za 11 udesno i za 11 nagore. 3. Preseci sa osama: iz x+1=0x+1=0 dobijamo nulu x=−1x=-1. Za x=0x=0 je y=−1y=-1, pa je presek sa yy-osom tačka (0,−1)(0,-1). 4. Asimptote: asimptote hiperbole y=2xy=\frac{2}{x} su x=0x=0 i y=0y=0. Posle pomeranja to su prave x=1x=1 i y=1y=1. 5. Tablica vrednosti:

xx−3-3−1-100223355
yy0,50{,}500−1-133221,51{,}5
  1. Crtanje: levo od prave x=1x=1 grana prolazi kroz (−3; 0,5)(-3;\,0{,}5), (−1,0)(-1,0) i (0,−1)(0,-1) i spušta se uz asimptotu. Desno od nje grana prolazi kroz (2,3)(2,3), (3,2)(3,2) i (5; 1,5)(5;\,1{,}5) i približava se pravoj y=1y=1.

Pre crtanja proveri da li je funkcija parna ili neparna. Ako je f(−x)=f(x)f(-x)=f(x), grafik je simetričan u odnosu na yy-osu, a ako je f(−x)=−f(x)f(-x)=-f(x), simetričan je u odnosu na koordinatni početak. Tada je dovoljno nacrtati grafik za x≥0x\ge0 i preslikati ga.