Linearne jednačine
Linearna jednačina po x ima oblik ax=b. Broj rešenja zavisi od brojeva a i b, a postoje tri slučaja:
| Slučaj | Primer | Rešenje |
|---|
| a=0 | 2x=6 | jedno rešenje, x=ab=3 |
| a=0, b=0 | 0⋅x=5 | nema rešenja |
| a=0, b=0 | 0⋅x=0 | svaki broj je rešenje |
Dve jednačine su ekvivalentne ako imaju potpuno isti skup rešenja. Jednačinu smemo da menjamo samo na načine koji čuvaju rešenja: dodavanje ili oduzimanje istog broja na obe strane i množenje obe strane brojem različitim od nule. Na primer, x2=x i x=1 nisu ekvivalentne: prva ima rešenja 0 i 1, a druga samo 1.
Sadržaj
- Rešavanje linearnih jednačina
- Racionalne jednačine
- Jednačine sa apsolutnom vrednošću
- Jednačine sa parametrom
- Tekstualni zadaci
1. Rešavanje linearnih jednačina
Postupak: oslobodimo se zagrada, razlomke uklonimo množenjem svakog člana zajedničkim imeniocem, pa prebacimo članove sa x na jednu, a ostale na drugu stranu.
Primer: Rešiti jednačinu 65−x=1−127x+2.
Zajednički imenilac je 12. Množimo sa 12 svaki član, i onaj bez razlomka:
2(5−x)=12−(7x+2).Minus ispred zagrade menja znak svakom članu u njoj:
10−2x=12−7x−2⇒10−2x=10−7x⇒5x=0⇒x=0.
Kada se pri sređivanju članovi sa x ponište, dobijemo jedan od slučajeva 0⋅x=b.
Primer: Rešiti jednačinu 32x−1−24−x=x+1+6x−3.
Množimo sa 6:
2(2x−1)−3(4−x)=6x+6+(x−3)⇒7x−14=7x+3⇒0⋅x=17.Jednačina nema rešenja.
Proizvod i količnik
Proizvod je jednak nuli kada je bar jedan činilac nula, a količnik kada je brojilac nula, a imenilac nije:
A⋅B=0⟺A=0 ∨ B=0,BA=0⟺A=0 ∧ B=0.
Primer: Rešiti jednačinu (x+3)(2x−5)=(x+3)(x−1).
Ne smemo da podelimo obe strane sa x+3, jer bismo izgubili rešenje x=−3. Sve prebacimo na levu stranu i izvučemo zajednički činilac:
(x+3)(2x−5)−(x+3)(x−1)=(x+3)(x−4)=0.Rešenja su x=−3 i x=4.
Primer: Rešiti jednačinu x−1x2−2x+1=0.
Brojilac je (x−1)2, pa je A=0 za x=1. Ali tada je i imenilac nula, što nije dozvoljeno. Jednačina nema rešenja.
2. Racionalne jednačine
Kod jednačina sa razlomcima koji sadrže x u imeniocu postupak je sledeći:
- Odredimo uslove: svaki imenilac je različit od nule.
- Pomnožimo celu jednačinu zajedničkim imeniocem.
- Rešimo dobijenu jednačinu.
- Proverimo da li rešenje zadovoljava uslove. Rešenje koje ne zadovoljava uslove odbacujemo.
Primer: Rešiti jednačinu x−13−x+12=x2−18.
Uslovi: x=1 i x=−1. Množimo sa (x−1)(x+1)=x2−1:
3(x+1)−2(x−1)=8⇒x+5=8⇒x=3.Rešenje x=3 zadovoljava uslove.
Primer: Rešiti jednačinu 2+t−31=t−34−t.
Uslov: t=3. Množimo sa t−3:
2(t−3)+1=4−t⇒2t−5=4−t⇒t=3.Ali t=3 ne zadovoljava uslov, pa je to strano rešenje. Jednačina nema rešenja. Ovako se dokazuje da neka racionalna jednačina nema rešenja.
3. Jednačine sa apsolutnom vrednošću
Apsolutna vrednost nekog broja predstavlja njegovu udaljenost od nule na brojevnoj pravoj.
∣u∣={u,−u,u≥0u<0
Zato izraz u apsolutnoj zagradi ne možemo odmah da sredimo, jer ne znamo da li je pozitivan ili negativan. Rešavamo ovako:
- Nađemo x za koje je izraz u apsolutnoj zagradi jednak nuli.
- Taj broj deli brojevnu pravu na dva dela. U svakom delu posebno skinemo apsolutnu zagradu: ako je izraz u tom delu pozitivan, samo je izbrišemo, a ako je negativan, izraz stavimo u zagradu sa minusom ispred.
- Rešimo dobijenu jednačinu u svakom delu.
- Zadržimo samo rešenja koja pripadaju svom delu brojevne prave.
Primer: Rešiti jednačinu ∣2x−3∣=x.
Izraz 2x−3 je nula za x=23. Po definiciji je
∣2x−3∣={2x−3,−(2x−3),2x−3≥0 tj. x≥232x−3<0 tj. x<23
- Za x≥23 jednačina je 2x−3=x, odakle je x=3. Važi 3≥23, pa je rešenje.
- Za x<23 jednačina je −(2x−3)=x, tj. −2x+3=x, odakle je x=1. Važi 1<23, pa je rešenje.
Rešenja su x=1 i x=3.
Kada ima više apsolutnih vrednosti, uzimamo sve nule i dobijamo više intervala.
Primer: Rešiti jednačinu ∣x+1∣+∣x−1∣=4.
Svaku apsolutnu zagradu rastavimo po definiciji:
∣x+1∣={x+1,−(x+1),x≥−1x<−1∣x−1∣={x−1,−(x−1),x≥1x<1Nule su x=−1 i x=1, pa se brojevna prava deli na tri intervala. Znak svakog izraza u svakom intervalu prikazan je tablicom:
| Interval | x<−1 | −1≤x<1 | x≥1 |
|---|
| ∣x+1∣ | −(x+1) | x+1 | x+1 |
| ∣x−1∣ | −(x−1) | −(x−1) | x−1 |
Na izraz sa znakom − stavljamo minus ispred zagrade, a izraz sa znakom + samo prepišemo. Rešavamo u svakom intervalu:
- x<−1: −(x+1)−(x−1)=−2x=4, odakle je x=−2. Pripada intervalu, pa je rešenje.
- −1≤x<1: (x+1)−(x−1)=2, a 2=4. Nema rešenja.
- x≥1: (x+1)+(x−1)=2x=4, odakle je x=2. Pripada intervalu, pa je rešenje.
Rešenja su x=−2 i x=2.
4. Jednačine sa parametrom
Parametar je slovo (obično m, a ili k) koje u jednačini zamenjuje neki zadati broj, ali ne kažemo koji. Nije nepoznata kao x: x tražimo, a parametar samo prepisujemo kao da je običan broj.
Uporedimo dve jednačine:
3x=6imx=6.
U prvoj je uz x broj 3, pa je x=36=2. U drugoj je uz x slovo m, ali postupak je isti: delimo sa onim što stoji uz x, pa je x=m6. Jedina razlika je što smemo da delimo samo ako taj broj nije nula. Zato pitamo: za koje vrednosti m se to ne sme? Ovde je to m=0, kada jednačina postaje 0⋅x=6 i nema rešenja.
Zato parametar tretiramo kao običan broj i jednačinu rešavamo redovnim postupkom. Jedino je važno da uz rešenje napišemo uslove za parametar pod kojima ono važi.
Primer: Rešiti jednačinu m2x+1=m(x+1).
Članove sa x prebacimo na levu stranu:
m2x−mx=m−1⇒m(m−1)x=m−1.Koeficijent uz x je nula za m=0 i m=1.
- m=0 i m=1: x=m(m−1)m−1=m1.
- m=0: jednačina je 0⋅x=−1, nema rešenja.
- m=1: jednačina je 0⋅x=0, svaki broj je rešenje.
Kada je x u imeniocu, pored toga pazimo i na uslove definisanosti.
Primer: Rešiti jednačinu x+a2−x−a3+x2−a25a=0.
Uslovi: x=a i x=−a. Množimo sa x2−a2:
2(x−a)−3(x+a)+5a=0⇒−x=0⇒x=0.Za a=0 je x=0 dozvoljeno, pa je to rešenje. Za a=0 je x=0 upravo zabranjena vrednost (x=a=0), pa tada jednačina nema rešenja.
5. Tekstualni zadaci
Postupak: nepoznatu veličinu označimo sa x, iz teksta sastavimo jednačinu, rešimo je i proverimo da li rešenje odgovara zadatku.
Primer: Majka ima 27 godina, a ćerka 3. Kroz koliko godina će majka biti četiri puta starija od ćerke?
Neka je x broj godina. Tada majka ima 27+x, a ćerka 3+x godina:
27+x=4(3+x)⇒27+x=12+4x⇒x=5.Kroz 5 godina.
Primer: U izvesnu količinu 75%-nog alkohola dodato je 12 l vode i dobijen je 51%-ni alkohol. Kolika je bila prvobitna količina?
Neka je prvobitna količina x litara. Čistog alkohola u njoj ima 0,75x, i toliko ga ima i posle dodavanja vode, kada je ukupna količina x+12:
0,75x=0,51(x+12)⇒0,24x=6,12⇒x=25,5 l.
Primer: Jedna cev napuni bazen za 15 časova, druga za 20, a treća za 30. Za koliko časova će ga napuniti sve tri zajedno?
U jednom času prva cev napuni 151 bazena, druga 201, a treća 301. Neka je x traženo vreme. Za x časova zajedno napune ceo bazen, tj. 1:
x(151+201+301)=1⇒x⋅604+3+2=1⇒x=960=320.To je 6 časova i 40 minuta.