U ovom slučaju, desna strana je negativna. Ako je leva strana nenegativna, tj. x≥0, nejednačina je automatski tačna jer je nenegativan broj uvek veći od negativnog. Presekom sa uslovom slučaja dobijamo prvi deo rešenja:
x∈[0,6)
Ako je leva strana negativna, tj. x<0, tada su obe strane negativne. Množenjem nejednačine sa −1 znak nejednakosti se menja, a obe strane postaju pozitivne:
Faktorizacijom polinoma (npr. uvođenjem smene t=x2) dobijamo:
(x2−2)(x2−9)>0
Pošto posmatramo podslučaj gde je x∈(−6,0), važi da je x2<6, pa je izraz x2−9 sigurno negativan. Da bi proizvod bio pozitivan, mora važiti:
x2−2x<0⟹x∈(−2,2)∈(−2,2)∩(−6,0)⟹x∈(−2,0)
Ukupno rešenje za prvi slučaj je unija rešenja iz oba podslučaja:
x∈(−2,0)∪[0,6)=(−2,6)
Slučaj 2: Desna strana je nenegativna, tj. x2−6≥0. Uzimajući u obzir domen x∈[−10,10], dobijamo uslov za ovaj slučaj:
x2x≥6⟹x∈(−∞,−6]∪[6,+∞)∈[−10,−6]∪[6,10]
U ovom slučaju, desna strana je nenegativna. Da bi leva strana bila strogo veća od desne, mora biti pozitivna, što znači da mora važiti x>0. Zato odbacujemo negativni interval i posmatramo samo:
x∈[6,10]
Sada su obe strane nenegativne, pa možemo kvadrirati početnu nejednačinu: