Pre rešavanja, definišimo izraze sa apsolutnim vrednostima iz sistema. Prvo definišemo izraz ∣x2−2x∣:
∣x2−2x∣={x2−2x,−(x2−2x),za x2−2x≥0za x2−2x<0
Zatim definišemo izraz ∣y∣:
∣y∣={y,−y,za y≥0za y<0
Iz druge jednačine imamo da je ∣y∣=1−x2. Kako je apsolutna vrednost uvek nenegativna (∣y∣≥0), mora važiti:
1−x2≥0
Rešavanjem ove nejednačine dobijamo uslov za x:
x2≤1⟹x∈[−1,1]
Iz prve jednačine izražavamo y:
y=1−∣x2−2x∣
Analizirajmo znak izraza x2−2x=x(x−2) za x∈[−1,1]. Pošto je x≤1, izraz x−2 je uvek negativan. Znak celog izraza zavisi samo od x. Razlikovaćemo dva slučaja: x∈[−1,0] i x∈(0,1].
Slučaj 1: Neka je x∈[−1,0]. Tada je x≤0, pa je x(x−2)≥0. Zato je:
∣x2−2x∣=x2−2x
Zamenjujemo ovo u izraz za y:
y=1−(x2−2x)=−x2+2x+1
Zamenjujemo dobijeni izraz za y u drugu jednačinu x2+∣y∣=1:
x2+∣−x2+2x+1∣=1
Definišimo izraz sa apsolutnom vrednošću koji se pojavljuje u ovom slučaju:
Da bismo oslobodili apsolutnu vrednost, ispitujemo znak izraza −x2+2x+1 za x∈[−1,0]. Koreni jednačine −x2+2x+1=0 su x1,2=1±2. Parabola je okrenuta nadole, pa je izraz nenegativan za x∈[1−2,1+2]. Pošto je 1−2≈−0.414, interval [−1,0] delimo na dva podsistema.
Podslučaj 1.1: x∈[−1,1−2). Na ovom intervalu je −x2+2x+1<0, pa je ∣−x2+2x+1∣=x2−2x−1. Jednačina postaje:
x2+(x2−2x−1)=1
Sređivanjem dobijamo kvadratnu jednačinu:
2x2−2x−2=0⟹x2−x−1=0
Koreni ove jednačine su:
x1,2=21±5
Proveravamo koji koren pripada intervalu [−1,1−2). Kako je 21+5>0, to rešenje odbacujemo. Za drugo rešenje imamo 21−5≈−0.618, što pripada intervalu (jer je −0.618∈[−1,−0.414)). Dakle, x=21−5 je rešenje.
Računamo odgovarajuće y:
y=−(21−5)2+2(21−5)+1=21−5
Podslučaj 1.2: x∈[1−2,0]. Na ovom intervalu je −x2+2x+1≥0, pa je ∣−x2+2x+1∣=−x2+2x+1. Jednačina postaje:
x2+(−x2+2x+1)=1
Sređivanjem dobijamo:
2x+1=1⟹2x=0⟹x=0
Rešenje x=0 pripada intervalu [1−2,0]. Računamo odgovarajuće y:
y=−02+2⋅0+1=1
Slučaj 2: Neka je x∈(0,1]. Tada je x>0, pa je x(x−2)<0. Zato je:
∣x2−2x∣=−(x2−2x)=−x2+2x
Zamenjujemo ovo u izraz za y:
y=1−(−x2+2x)=x2−2x+1=(x−1)2
Pošto je y=(x−1)2≥0 za svako x, imamo da je ∣y∣=y=x2−2x+1. Zamenjujemo ovo u drugu jednačinu x2+∣y∣=1:
x2+(x2−2x+1)=1
Sređivanjem dobijamo:
2x2−2x=0⟹2x(x−1)=0
Rešenja su x=0 i x=1. Pošto razmatramo interval x∈(0,1], prihvatamo samo rešenje x=1.
Računamo odgovarajuće y:
y=(1−1)2=0
Konačan skup rešenja sistema je unija rešenja iz svih slučajeva: