Kako je proizvod rešenja y1⋅y2=−3<0, rešenja su suprotnog znaka. Neka je y1<0<y2.
Kvadratna funkcija f(y) ima otvor okrenut nagore. Rešenje će se nalaziti unutar intervala ako je vrednost funkcije na granici veća ili jednaka nuli (jer se nula nalazi između granica).
Uslov da pozitivno rešenje y2 pripada intervalu (odnosno y2≤1+2) je f(1+2)≥0:
a(1+2)−2≥0⟹a≥1+22=2(2−1)
Uslov da negativno rešenje y1 pripada intervalu (odnosno y1≥1−2) je f(1−2)≥0:
a(1−2)−2≥0⟹a≤1−22=−2(2+1)
Na osnovu dobijenih uslova, razlikujemo sledeće slučajeve za parametar a:
Slučaj 1: Ako je a∈(−2(2+1),2(2−1)), tada je f(1−2)<0 i f(1+2)<0. Nijedno rešenje za y ne pripada dozvoljenom intervalu.
Sistem nema realnih resˇenja.
Slučaj 2: Ako je a=2(2−1), tada je y2=1+2. Iz uslova x2=−y2+2y+1 sledi x2=0, pa je x=0.
(x,y)=(0,1+2)
Slučaj 3: Ako je a=−2(2+1), tada je y1=1−2. Slično, dobijamo x2=0, pa je x=0.
(x,y)=(0,1−2)
Slučaj 4: Ako je a>2(2−1), samo rešenje y2 pripada intervalu. Tada imamo dva rešenja za x.
(x,y)=(±ay2−2,y2),gde je y2=22−a+a2−4a+16
Slučaj 5: Ako je a<−2(2+1), samo rešenje y1 pripada intervalu. Tada takođe imamo dva rešenja za x.