TEKST ZADATKA
Rešiti kvadratne jednačine, gde su m, n, a, b realni parametri (zadaci 199-204):
bx−xa−x2−2bx2+x2b2a−1=1
REŠENJE ZADATKA
Prvo, faktorišemo imenioce kako bismo odredili uslove definisanosti jednačine.
bx−x=x(b−1) Faktorišemo drugi imenilac:
x2−2bx2+x2b2=x2(1−2b+b2)=x2(b−1)2 Jednačina sada postaje:
x(b−1)a−x2(b−1)2a−1=1 Da bi jednačina bila definisana, imenioci moraju biti različiti od nule:
x=0ib=1 Množimo celu jednačinu najmanjim zajedničkim sadržaocem, a to je x2(b−1)2:
a⋅x(b−1)−(a−1)=x2(b−1)2 Preuređujemo jednačinu u standardni kvadratni oblik po promenljivoj x:
x2(b−1)2−a(b−1)x+(a−1)=0 Ovo je kvadratna jednačina oblika Ax2+Bx+C=0, gde je:
A=(b−1)2,B=−a(b−1),C=a−1 Računamo diskriminantu jednačine D=B2−4AC:
D=(−a(b−1))2−4(b−1)2(a−1) Sređujemo izraz za diskriminantu:
D=a2(b−1)2−4(b−1)2(a−1)=(b−1)2(a2−4a+4) Prepoznajemo kvadrat binoma u drugoj zagradi:
D=(b−1)2(a−2)2 Primenjujemo formulu za rešavanje kvadratne jednačine x1,2=2A−B±D:
x1,2=2(b−1)2a(b−1)±(b−1)2(a−2)2 Pošto je (b−1)2(a−2)2=∣(b−1)(a−2)∣, a ispred znaka korena imamo ±, znak apsolutne vrednosti ne menja skup rešenja. Zato rešenja možemo zapisati kao:
x1,2=2(b−1)2a(b−1)±(b−1)(a−2) Izvlačimo (b−1) kao zajednički činilac u brojiocu i skraćujemo sa imeniocem (jer je b=1):
x1,2=2(b−1)2(b−1)(a±(a−2))=2(b−1)a±(a−2) Računamo prvo rešenje x1:
x1=2(b−1)a+(a−2)=2(b−1)2a−2=2(b−1)2(a−1)=b−1a−1 Računamo drugo rešenje x2:
x2=2(b−1)a−(a−2)=2(b−1)a−a+2=2(b−1)2=b−11 Proveravamo uslov definisanosti x=0. Drugo rešenje ne može biti nula jer je brojilac 1. Prvo rešenje može biti nula i to se dešava ako je a=1.
x1=0⟺a−1=0⟺a=1 Dakle, ako je a=1, rešenje x1 se odbacuje zbog uslova zadatka i jednačina ima samo jedno rešenje x=b−11.
Konačna diskusija rešenja u zavisnosti od parametara:
⎩⎨⎧Za b=1 jednacˇina nije definisana.Za b=1,a=1 jednacˇina ima jedno resˇenje: x=b−11Za b=1,a=1 jednacˇina ima resˇenja: x1=b−1a−1,x2=b−11