259.ž
Tekst zadatka namerno ne prikazujemo jer želimo da podržimo izdavača Krugove zbirke. Možeš pronaći tekst zadatka u zbirci.
Ispitati funkcije i skicirati njihove grafike (zadaci 259–260):
Ispitujemo redom: oblast definisanosti, nule i znak, parnost, asimptote, monotonost i ekstremume (prvi izvod), konveksnost i prevojne tačke (drugi izvod), pa crtamo grafik.
Koren traži Oblast definisanosti je
Nule nalazimo iz jednačine Rešenja u oblasti definisanosti su
Presek sa -osom:
Znak funkcije određujemo iz znakova činilaca:
Oblast definisanosti nije simetrična u odnosu na pa funkcija nije ni parna ni neparna.
Funkcija nema tačaka prekida u kojima bi težila beskonačnosti, pa nema vertikalnih asimptota.
Kada je a ne teži konačnom broju različitom od nule, pa na toj strani nema ni horizontalne ni kose asimptote.
Iz gradiva: diferencijabilna funkcija je na intervalu rastuća ako i samo ako je za sve a opadajuća ako i samo ako je za sve Zato monotonost određujemo iz znaka prvog izvoda. Iz gradiva: ako menja znak kada prolazi kroz tada je tačka strogog lokalnog ekstrema: prelaz sa na daje minimum, a sa na maksimum.
Prvi izvod nalazimo pravilima za izvod zbira, proizvoda, količnika i složene funkcije, pa ga rastavljamo na činioce:
Prvi izvod je jednak nuli ili ne postoji u tačkama One, zajedno sa tačkama prekida, dele oblast definisanosti na intervale na kojima izvod ima stalan znak.
Funkcija raste na
Prvi izvod nigde ne menja znak, pa funkcija nema lokalnih ekstremuma.
Iz gradiva: funkcija je konveksna na ako i samo ako je za sve a konkavna ako i samo ako je Ako menja znak pri prolazu kroz tada je prevojna tačka.
Drugi izvod je izvod prvog izvoda. Diferenciramo i sređujemo:
Funkcija je konveksna () na a konkavna () na Drugi izvod menja znak u pa je prevojna tačka
Rezime: funkcija raste na ; funkcija je konveksna () na a konkavna () na ; prevojne tačke u Na osnovu svega ovoga crtamo grafik.