Prvo, zapisujemo dati izraz koristeći oznake za kvadratni koren umesto razlomačkih stepena:
E=a+x+a−x
Da bi koren bio definisan u skupu realnih brojeva, mora važiti x≥0, što znači da je 4(a−1)≥0, odnosno a≥1. Računamo vrednost za x zamenom datog uslova:
x=4(a−1)=2a−1
Zamenjujemo dobijeni koren nazad u početni izraz:
E=a+2a−1+a−2a−1
Da bismo se oslobodili spoljašnjih korena, izraze pod korenom zapisujemo kao kvadrate binoma. Primetimo da se sabirak a može zapisati kao (a−1)+1:
a±2a−1=(a−1)±2a−1+1
Ovo prepoznajemo kao kvadrat binoma oblika I2±2⋅I⋅II+II2:
(a−1)±2a−1+1=(a−1±1)2
Primenjujemo ovu transformaciju na naš glavni izraz:
E=(a−1+1)2+(a−1−1)2
Koristeći osobinu da je y2=∣y∣, oslobađamo se spoljašnjih korena:
E=∣a−1+1∣+∣a−1−1∣
Pošto je a≥1, važi a−1≥0. Prvi izraz pod apsolutnom vrednošću je uvek pozitivan, pa apsolutna zagrada nije potrebna:
E=a−1+1+∣a−1−1∣
Za oslobađanje od druge apsolutne vrednosti, analiziramo znak izraza a−1−1 kroz dva moguća slučaja.
**Prvi slučaj:** Za 1≤a<2 važi a−1<1. Izraz pod apsolutnom vrednošću je negativan, pa menja znak prilikom oslobađanja zagrade:
E=a−1+1−(a−1−1)=2
**Drugi slučaj:** Za a≥2 važi a−1≥1. Izraz pod apsolutnom vrednošću je nenegativan, pa znak ostaje isti:
E=a−1+1+(a−1−1)=2a−1
Konačno rešenje zapisujemo kao sistem u zavisnosti od vrednosti parametra a: