Rastavljanje kvadratnog trinoma na linearne činioce
TEKST ZADATKA
Rešiti kvadratne jednačine, gde su m,n,a,b realni parametri (zadaci 199-204):
x2x+m−x+m2x=2
REŠENJE ZADATKA
Određujemo oblast definisanosti (domen) jednačine. Imenioci ne smeju biti nula, pa mora važiti:
x=0ix+m=0⟹x=−m
Množimo celu jednačinu najmanjim zajedničkim sadržaocem, a to je izraz x(x+m), kako bismo se oslobodili razlomaka:
x2x+m⋅x(x+m)−x+m2x⋅x(x+m)=2⋅x(x+m)
Nakon skraćivanja dobijamo:
(2x+m)(x+m)−2x⋅x=2x(x+m)
Množimo polinome i sređujemo izraze na obe strane:
2x2+2mx+mx+m2−2x2=2x2+2mx
Poništavamo 2x2 i −2x2 na levoj strani i sabiramo slične monome:
3mx+m2=2x2+2mx
Prebacujemo sve članove na desnu stranu kako bismo dobili kvadratnu jednačinu u standardnom obliku ax2+bx+c=0:
2x2+2mx−3mx−m2=0⟹2x2−mx−m2=0
Računamo diskriminantu kvadratne jednačine. Koeficijenti su a=2,b=−m i c=−m2.
D=b2−4ac=(−m)2−4⋅2⋅(−m2)=m2+8m2=9m2
Primenjujemo formulu za rešavanje kvadratne jednačine:
x1,2=2a−b±D=2⋅2−(−m)±9m2=4m±3m
Razdvajamo rešenja na x1 i x2. Prvo rešenje je:
x1=4m+3m=44m=m
Drugo rešenje je:
x2=4m−3m=4−2m=−2m
Sada proveravamo uslove definisanosti x=0 i x=−m. Ako je m=0, tada je x1=0 i x2=0, što se protivi uslovu x=0. Dakle, za m=0 jednačina nema rešenja.
Ako je m=0, rešenja x1=m i x2=−2m su različita od 0 i −m. Na primer, da bi bilo x1=−m, moralo bi važiti m=−m⟹2m=0⟹m=0, što je suprotno pretpostavci da je m=0.
Konačan zaključak o rešenjima u zavisnosti od parametra m: