Određujemo domen jednačine. Izrazi pod parnim korenima moraju biti nenegativni. Pošto su (x−1)2≥0 i (x+1)2≥0 uvek tačni, ostaje uslov za izraz pod korenom na desnoj strani:
x2−1≥0
Faktorišemo izraz kao razliku kvadrata kako bismo odredili znak:
(x−1)(x+1)≥0
x∈(−∞,−1)
x∈(−1,1)
x∈(1,+∞)
x−1
+
+
+
x+1
+
+
+
x2−1
+
+
+
Na osnovu tabele znakova, izraz je nenegativan na intervalima gde je znak plus. Domen jednačine je:
x∈(−∞,−1]∪[1,+∞)
Koristeći osobinu 4a2=∣a∣, pojednostavljujemo prva dva člana jednačine:
4(x−1)2=∣x−1∣i4(x+1)2=∣x+1∣
Definišemo prvu apsolutnu vrednost:
∣x−1∣={x−1,−(x−1),za x≥1za x<1
Definišemo drugu apsolutnu vrednost:
∣x+1∣={x+1,−(x+1),za x≥−1za x<−1
Analiziramo prvi deo domena, kada je x≥1. Tada je ∣x−1∣=x−1 i ∣x+1∣=x+1, pa jednačina postaje:
x−1−x+1=234x2−1
Za x≥1 važi x−1<x+1, pa je x−1<x+1. Leva strana jednačine je negativna, dok je desna strana nenegativna. Zaključujemo da u ovom slučaju nema rešenja.
Analiziramo drugi deo domena, kada je x≤−1. Tada je ∣x−1∣=−(x−1)=1−x i ∣x+1∣=−(x+1)=−x−1, pa jednačina postaje:
1−x−−x−1=234x2−1
Izraz pod korenom na desnoj strani možemo faktorisati i zapisati preko istih činilaca, jer je x2−1=(x−1)(x+1)=(1−x)(−x−1):
4x2−1=4(1−x)(−x−1)
Uvodimo smene u=41−x i v=4−x−1. Tada je u2=1−x i v2=−x−1. Jednačina postaje:
u2−v2=23uv
Množimo jednačinu sa 2 i prebacujemo sve članove na levu stranu:
2u2−3uv−2v2=0
Pošto x=−1 nije rešenje (daje 2=0), zaključujemo da je v=0. Delimo jednačinu sa v2 i uvodimo novu smenu t=vu, pri čemu je t≥0:
2t2−3t−2=0
Rešavamo kvadratnu jednačinu po t:
t1,2=2⋅23±(−3)2−4⋅2⋅(−2)=43±5
Dobijamo rešenja t1=2 i t2=−21. Zbog uslova t≥0, prihvatamo samo pozitivno rešenje:
t=2
Vraćamo smenu t=vu:
4−x−141−x=2
Zapisujemo pod jedan koren i stepenujemo jednačinu na četvrti stepen:
−x−11−x=16
Rešavamo dobijenu linearnu jednačinu:
1−x=16(−x−1)⟹1−x=−16x−16⟹15x=−17⟹x=−1517
Proveravamo da li rešenje pripada uslovu x≤−1. Pošto je −1517≤−1, rešenje je validno.